DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 60     <-- 60 -->        PDF

G. Videc: SUZBIJANJE MIŠOLIKIH GLODAVACA U ŠUMSKIM EKOSUSTAVIMA
Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 533-544
kukaca godišnje gubi i do 20 % hrane namijenjene ishrani
ljudi i domaćih životinja. Kroz financijske pokazatelje
to iznosi negdje oko 5 milijardi američkih dolara
godišnje (Brooks, Rowe, 1987). Ovi podaci razumljivi
su ukoliko se ima u vidu broj vrsta mišolikih glodavaca,
gustoća njihovih populacija, reproduktivni potencijal,
te potreba za hranom.


Štete koje glodavci nanose možemo podijeliti u nekoliko
skupina:


1.
uništavanje stočne hrane i gotove hrane biljnog i životinjskog
porijekla namijenjene ljudskoj prehrani;
2.
uništavanje i oštećivanje poljoprivrednih (žitarice) i
povrtlarskih kultura;
3. uništavanje sjemena i sadnica u rasadnicima i šumskim
sastojinama;
4.
uništavanje i oštećivanje građevinskih objekata i njihovih
dijelova;
5. uništavanje
i oštećivanje arhivskog materijala,
umjetničkih predmeta i kulturnih dobara;
6. oštećivanje tehničkih uređaja i instalacija, te drugog
inventara i sirovina u industrijskim pogonima.
Štete koje glodavci nanose biljnim kulturama mogu
biti velike. U nastajanju ovih šteta obično sudjeluje ne


koliko vrsta ovih sisavaca istovremeno. U našoj zemlji
najveće štete uzrokuju crni štakor (Rattus rattus L.),
prugasti poljski miš (Apodemus agrarius Pall.), žutogrli
šumski miš (Apodemus flavicollis Melch.), kućni miš
(Mus musculus L.), poljska voluharica (Microtus arvalis
Pall.), šumska voluharica (Clethrionomys glareolus
Sehr.), livadna voluharica (Microtus subterraneus L.),
te vodeni voluhar (Arvicola terrestris L.). Prema posljednjim
podacima štete od sitnih glodavaca u rasadnicima
i mladim sastojinama mogu iznositi i do 80 % od
ukupnog broja zasađenih sadnica (Hrgović, Vuki če
v ić , K a t ra novski , 1991).


Uz ekonomske štete koje uzrokuju sitni glodavci,
posebno je zabrinjavajući njihov utjecaj na očuvanje
bioraznolikosti u prirodi. U tom smislu valja napomenuti
da je poradi introdukcije mišolikih glodavaca u određena
područja došlo do izumiranja drugih autohtonih
vrsta životinja (Irska – močvarna žaba, Galapagos –
poljski puž, Velika Britanija – uništene pojedine kolonije
morskih ptica, otočje Mann – prestalo razmnožavanje
pojedinih vrsta morskih ptica i sl.) (Me e h a n , 1984).


3. MJERE SUZBIJANJA SITNIH GLODAVACA
Small rodent suppression measures
Do danas poznate znanstvene i praktične spoznaje
ukazuju da su se stalni napori čovjeka u suzbijanju brojnosti
populacija štetnih glodavaca bazirali na dvije skupine
mjera: preventivnih i izravnih mjera suzbijanja.
Kako ponekad provođenje preventivnih mjera ne daje
zadovoljavajuće rezultate, čovjek je razvio niz izravnih


3.1. Preventivne mjere
Važnost preventivnih mjera je ponajprije u tome što
one ne služe za izravno suzbijanje i uništavanje glodavaca,
već što stvaraju uvjete koji umanjuju ili isključuju
mogućnost naseljavanja mišolikih glodavaca u različite
objekte ili na otvorene površine (šumske zajednice, poljoprivredne
površine, javne površine i sl.). Preventivne
mjere rijetko se upotrebljavaju kao samostalno sredstvo
suzbijanja glodavaca, već najčešće čine sastavni i nerazdvojni
dio integralne zaštite od glodavaca.


3.1.1. Agrotehničke mjere –
Agrotehničke mjere imaju važan utjecaj u neizravnom
suzbijanju miševa i voluharica na otvorenim površinama,
poglavito u šumskim rasadnicima, a sastoje
se u primjeni dubokog oranja, prekopavanja i usitnjavanja
zemlje, uništavanju korovskog bilja i sl.


Važnost spomenutih mjera je u tome što se istima
razbijaju i uništavaju podzemni hodnici glodavaca, njihova
spremišta hrane, gnijezda s mladuncima, dok se


mjera koje uz preventivne mjere omogućuju kontroliranje
populacija glodavaca na prihvatljivoj razini. Izravne
mjere suzbijanja populacija temelje se na primjeni mehaničkih
sredstava, bioloških mjera ili kemijskih sredstava,
bilo prirodnog ili sintetičkog porijekla.


– Prevention measures
Preventivne mjere možemo podijeliti u sljedeće dvije
skupine:



mjere kojima se stvaraju nepovoljni uvjeti za opstanak
i prehranu glodavaca;

mjere kojima se sprječava naseljavanje u i na površine
zatvorenog i/ili otvorenog tipa.
Agrotechnical measures
odrasle jedinke rastjeruju s obrađenih površina zbog
nepovoljnijih životnih uvjeta.


Agrotehničke se mjere koriste i kao redovne mjere
u obradi zemlje zbog boljeg plodonošenja biljaka, te
samim time služe kao preventivne mjere u suzbijanju
populacija glodavaca (Hrgović, Vukičević, Kat
r a n o v s k i, 1991) .