DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 55 <-- 55 --> PDF |
K. Krapinec, M. Grubešić, V. Šegrt, K. Maričić: TROFEJNI PARAMETRI MUFLONA . Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 523-531 40 cm iznosi 81 %. Stoga bi trebalo u populaciji kao uzgojno vrijedna grla ostavljati ovnove raspona većeg od 45,0 cm, a takvih je u populaciji bilo 55 %. Nekada je zakrivljenost predstavljala mjesto zavijanja tuljca kojom se opisivao oblik trofeja. Prema R e g ni er (1936) ova je veličina u uskoj vezi s rasponom, ali neizravno i s duljinom tuljca. Jedna od manjkavosti današnje formule za ocjenjivanje muflonskog trofeja je i ta što se za zakrivljenost ne daju točke izravno, nego se ovisno koliki je promjer zamišljenog kruga, dodjeljuje od 0 do 5 točaka. Usprkos tomu, zakrivljenost nije zanemariv element izmjere, što se može i vidjeti iz Tablice 1. Naime, ona visoko korelira s glavnim elementima, a najviše s ukupnom ocjenom trofeja (r = 0,72). Ova pojava uočena je i prije, te su se prema njoj pokušali dati kriteriji uzgojnog odstrela. B á n i sur. (1973) su ustanovili kako je zakrivljenost maksimalna kod C-indeksa 1,6–2,2; odnosno što je zakrivljenost veća to je veći i raspon. Kod rapskih muflona nije nađena jača povezanost između zakrivljenosti i C-indeksa (r = 0,26), dok je između zakrivljenosti i raspona ovisnost srednja (r = 063; p = 0,05). Međutim, zakrivljenost s već spomenutim ključnim elementima izmjere roga ima veliku važnost u procjeni kriterija uzgojnog odstrela. Tell e (1979. i 1984) naglašava kako u četvrtoj godini života oko 1/3 ovnova u populaciji već ima zavinut krug, dok u sedmoj godini još 2/3 ovnova u populaciji krug nisu savinuli. Sukladno tome Piegert i Uloth (2000) navode kako rogovi koji već u trećoj ili četvrtoj godini starosti ovna zatvore krug imaju malu zakrivljenost i mali raspon, odnosno malu duljinu tuljca i prema tome nisu perspektivna grla, odnosno mora ih se ukloniti selekcijskim odstrelom. Oni ovnovi koji u petoj ili šestoj godini zatvore krug su prosječna grla, ali budući da dosta troše vrhove, vrhovi ima nikad neće doseći ravninu oka. Kod perspektivnih muflona vrhovi tuljaca dosižu ravninu oka tek u visokoj starosti, odnosno ne dosižu je ako imaju mali raspon i veliku zakrivljenost. Kod grla iz lovišta “Kalifront” 65 % odstrijeljenih grla je imalo zakrivljenost veću od 30,0 cm (Grafikon 8.), a radi lakše procjene treba reći kako je to trostruka duljina uške muflona. Ovo bi ujedno i trebao biti kriterij kojim bi se neko grlo moglo proglasiti perspektivnim, ako su zadovoljeni ostali elementi (duljina i raspon). ZAKLJUČCI - Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti sljedeće: 1. Glede elemenata ocjene rogova muflona s lovišta “Kalifront” najveću ovisnost o starosti pokazuju sljedeći elementi rogova duljina tuljaca (r = 0,83), opseg na trećoj trećini roga (r = 0,83) i ukupna vrijednost trofeja (r = 0,82). Razmak između vrhova rogova promjenjiv je glede starosti, ali i glede oblika roga. Međutim, kvocjent raspona rogova i razmaka između vrhova rogova predstavlja tzv. uraslost, a označava se kao C-indeks. Prema Husak (1986) granica između konvergentnog i divergentnog oblika roga je kod C-indeksa 1,00, što ukazuje da je razmak između vrhova veći od raspona, odnosno da se radi o Urtipu (urial – Ovis vignei Blyth, 1841), a predstavlja homonimnu zakrivljenost. Ako je veća od 1,0 tada se radi o heteronimnoj zakrivljenosti, koja je kod muflona u Srednjoj Europi prilično rijetka, a od ostalih podvrsta ona je najizraženija kod ciparaskog muflona (Ovis gmelini ophion Blyth, 1841). Ban i sur. (1973) navode kako je najučestaliji C-indeks između 1,56 i 1,83. Kod rapske populacije takvih je samo 18 % ovnova. Piegert i Uloth (2000) navode da su, osim uraslosti, koja je unutar pojedinih populacija različito izražena, ostale anomalije na rogu muflona prilično rijetke. Prema Amon (1953) luk tuljaca je uvjetovan položajem rožišta, dakle genetski, a manje duljinom tuljca. Ovisno o položaju rožišta i njegova kuta, odnosno duljine tuljca kod C-indeksa više od 2,8 može doći do urastanja vrhova roga u vrat ili čeljust (Tom i cz e k i Türcke, 2003). Stoga je ovaj element vrlo bitan kod uzgoja trofejnih grla. Promatrajući Grafikon 9. može se vidjeti kako je 72 % odstrijeljenih ovnova imalo C-indeks manji od 2,5, za što se ne daju negativne točke pri ocjeni. Samo 5 % grla je imalo tzv. urasle rogove, zbog čega su im se odbile tri točke od ukupnog zbroja točaka. Dakle, može se reći kako u populaciji nema većih anomalija, elementi izmjere rogova su u skladu s onima iz Srednje Europe. Zanimljivo je kako je Nahlik (1989. a i 1989. b) nakon obrade više od 3600 muflonskih trofeja iz svih lovišta muflona u Mađarskoj zaključio kako udio uraslih rogova u populaciji ovisi o bonitetu staništa i gustoći populacije muflona. Dakle što je bonitet viši, to preživljavaju i grla s uraslim rogovima, a kod veće gustoće populacije veća je vjerojatnost da će se to nepovoljno svojstvo prenijeti i na potomstvo. Stoga je uloga lovca vrlo velika u izlučivanju grla s velikim C-indeksom, kako bi rogovi imali pravokutniji frontalni obris. Conclusions 2. Na ukupnu trofejnu vrijednosti najviše utječe duljina tuljaca (r = 0,98), nakon toga slijedi opseg rogova na trećoj trećini roga (r = 0,91). Nešto manje su ovisnosti ukupne trofejne vrijednosti i opsega na drugoj trećini roga, odnosno raspona rogova (r = 0,82) te zakrivljenosti. Najmanju ovisnost (ali još uvijek signifikantnu) s trofejnim vrijednostima pokazuje opseg na prvoj trećini roga(r (r = 0,54) |