DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 13     <-- 13 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, Z. List, M. Šango: PRILOG FITOCENOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA ŠUMA . Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 479-492
RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discusion and conclusions


Prema rezultatima citiranih radova i prema logičnim
očekivanjima rezultati naših istraživanja pokazali su
promjene u flornom sastavu, građi i sindinamici fitocenoza,
koje idu općenito u dva smjera. U šumi crne johe s
dugoklasim šašem smanjuju se površine zajednice, nestala
je sindinamika koja je rezultirala jasno izdvojenim
i prepoznatljivim subasocijacijama i uočljivo je manje
vrsta vrlo vlažnih depresija s dugotrajnom stajaćom vodom.
Kako su navedene u rezultatima istraživanja, to ih
ovdje nećemo ponavljati. Sve navedene promjene rezultat
su promijenjenih ekoloških uvjeta i antropogenoga
utjecaja u posljednjih pola stoljeća. Neke od vrsta koje
su mnogo rjeđe rasprostranjene, primjerice Poa palustris,
Carex elongata, Carex vesicaria, Hottonia palustris,
navedene su u različitim kategorijama u Crvenoj
knjizi vaskularne flore Hrvatske (N i k o li ć i Topi ć
2005) jer im prijeti nestanak. U podravskoj flori
Kr anj če v (1982) kratko opisuje stanište tih vrsta, ali
još tada ne upozorava na njihovu ugroženost.


Istodobno se uočava da je nestao prirodni sindinamski
razvitak od najmokrijih prema sušim staništima koja
već prelaze u jasenovu šumu sa sremzom, a čija je posljedica
raščlanjenost asocijacije. Danas se ta prirodna
gradacija ne može prepoznati; ostaci zajednice pripadaju
njezinoj subasocijaciji iridetosum definiranoj u flornom
smislu razlikovnim vrstama močvarnih depresija, a
fizionomski visokim pridancima. Carex elongata i ostali
higrofiti asocijacije Carici elongatae-Alnetum javljaju
se i na drugom području u mikrodepresijama od nekoliko
kvadrata, no to se ne može više smatrati cjelovitom
vegetacijskom jedinicom pa su ostale sastojine slijedom
flornoga sastava pripisane jasenovoj šumi sa sremzom
koja ih okružuje. Fragmenti subasocijacije polygonetosum
mogu se identificirati tek po masovnoj pojavi dvornika
(Polygonum hydropiper) i nešto manje vlažnom i
obraslijem tlu u odnosu na subasocijaciju iridetosum, no
i tad pridolaze vrste (primjerice klen u snimku broj 4)
koje u teoretskom smislu tu ne pripadaju. Najteže je sa
subasocijacijom cornetosum, u prvom redu jer su zbog
sušega terena danas uvelike raširene lijeska i sremza, od
ostalih razlikovnih vrsta Galium aparine, Solidago gigantea
i Athyrium filix femina, ali su te vrste danas relativno
masovno rasprostranjene i na ostalom području i
ne može se izdvojiti kombinacija koju je na osnovi 5
snimaka dobio Glavač.


Za drugu zajednicu, šumu crne johe i jasena sa
sremzom, može se ustvrditi da su sadašnje površine
veće nego prije pedesetak godina. Razlog je sukcesija
u promijenjenim ekološkim uvjetima, način gospodarenja
sastojinama pa je povećan udio mezofilnih vrsta.


Slijedom razlika u terenu i ekološkim uvjetima nastalim
zbog vremenski različitih sukcesijiskih promjena
danas se u okviru asocijacije Pruno-Fraxinetum


jasno mogu lučiti dva tipa koja treba opisati kao subasocijacije:
vlažniji tip s razlikovnim vrstama Cerastium
sylvaticum, Impatiens noli tangere, Rubus fruticosus,
Galeopsis speciosa, slabije Sambucus nigra i Crataegus
laevigata, i suši tip koji diferenciraju uglavnom
“fagetalne” vrste Corylus avellana, Asarum europeum,
Paris quadrifolia, Anemone nemorosa, Veratrum album,
Polygonatum multiflorum, Symphytum tuberosum
i Acer pseudoplatanus.


Opisane promjene u sastojinama crne johe u posljednjih
pedesetak godina posljedica su ponajprije sinergijskoga
učinka promjene ekoloških čimbenika presudnih
za rast sastojina i antropogenoga čimbenika,
odnosno gospodarenja sastojinama. O ekološkim promjenama
koje su zahvatile to područje pisano je više
puta u našoj literaturi, a u jednom od posljednjih članaka
opširno o tome raspravlja Martin Schnaider-
Jackoby (2006). Prema njemu drastične posljedice
izazvala je izgradnju lanca hidroelektrana na Dravi, od
Austrije preko Slovenije do Hrvatske. One su uništile
velike površine dravskih vlažnih staništa. Postojeće hidroelektrane
na Dravi djeluju na staro riječno korito između
brana i riječnoga koridora nizvodno. Glavni je
problem s kojima se suočavaju preostala vlažna dravska
područja u Sloveniji i Hrvatskoj niski vodostaj od
samo 2,4 % prosječnoga protoka rijeke. Vegetacija se
posljednjih godina znatno promijenila, prisutne su velike
oscilacije rijeke i erozija korita. Razina se vode
mijenja do 1,6 m, čak i u duljini od 40 km ispod brane.
Zaključno, za dio Drave nizvodno od ušća s Murom
Mohl i Schwarz (prema Schneider-Jackobyju 2006) ističu
da su se zbog velikih promjena u riječnoj morfologiji
svi dinamični tipovi staništa smanjili. U posljed


ljednjih
100 godina površina vode smanjila se za 65 %, a
otvorena staništa, kao što su otoci te šljunčani i pješčani
sprudovi, smanjili su se za 92 %.


Unatoč navedenim tvrdnjama i poznatoj korelaciji
vodostaja rijeke i podzemne vode u njezinu slivnom
području, a koju je upravo na Dravi i u Podravini utvrdio
Prpić (1985), u Đurđevačkim nizinskim šumama
podzemna voda u većem dijelu nije naglo i drastično
pala pa su se zadržale florno bogate i bujne crnojohove
šume. Naši fitocenološki snimci potječu upravo s takvih
lokaliteta, pa bi ubuduće trebalo obuhvatiti cijelo
područje. Ističemo da je Prpić koleraciju dravskoga vodostaja
i razina podzemnih voda utvrdio u šumi Repaš i
ne može se bez provjere primijeniti na Đurđevačke nizinske
šume. Razina podzemnih voda počela se u Đurđevačkim
nizinskim šumama pratiti 1997. godine zbog
proučavanja utjecaja moguće izgradnje HE Novo Virje.
U toj gospodarskoj jedinici postavljeno je deset setova
po tri piezometra, uglavnom u sastojinama s prevlašću
hrasta lužnjaka. Jedan set (ŠP-18) postavljen je