DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 13 <-- 13 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, Z. List, M. Šango: PRILOG FITOCENOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA ŠUMA . Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 479-492 RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discusion and conclusions Prema rezultatima citiranih radova i prema logičnim očekivanjima rezultati naših istraživanja pokazali su promjene u flornom sastavu, građi i sindinamici fitocenoza, koje idu općenito u dva smjera. U šumi crne johe s dugoklasim šašem smanjuju se površine zajednice, nestala je sindinamika koja je rezultirala jasno izdvojenim i prepoznatljivim subasocijacijama i uočljivo je manje vrsta vrlo vlažnih depresija s dugotrajnom stajaćom vodom. Kako su navedene u rezultatima istraživanja, to ih ovdje nećemo ponavljati. Sve navedene promjene rezultat su promijenjenih ekoloških uvjeta i antropogenoga utjecaja u posljednjih pola stoljeća. Neke od vrsta koje su mnogo rjeđe rasprostranjene, primjerice Poa palustris, Carex elongata, Carex vesicaria, Hottonia palustris, navedene su u različitim kategorijama u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske (N i k o li ć i Topi ć 2005) jer im prijeti nestanak. U podravskoj flori Kr anj če v (1982) kratko opisuje stanište tih vrsta, ali još tada ne upozorava na njihovu ugroženost. Istodobno se uočava da je nestao prirodni sindinamski razvitak od najmokrijih prema sušim staništima koja već prelaze u jasenovu šumu sa sremzom, a čija je posljedica raščlanjenost asocijacije. Danas se ta prirodna gradacija ne može prepoznati; ostaci zajednice pripadaju njezinoj subasocijaciji iridetosum definiranoj u flornom smislu razlikovnim vrstama močvarnih depresija, a fizionomski visokim pridancima. Carex elongata i ostali higrofiti asocijacije Carici elongatae-Alnetum javljaju se i na drugom području u mikrodepresijama od nekoliko kvadrata, no to se ne može više smatrati cjelovitom vegetacijskom jedinicom pa su ostale sastojine slijedom flornoga sastava pripisane jasenovoj šumi sa sremzom koja ih okružuje. Fragmenti subasocijacije polygonetosum mogu se identificirati tek po masovnoj pojavi dvornika (Polygonum hydropiper) i nešto manje vlažnom i obraslijem tlu u odnosu na subasocijaciju iridetosum, no i tad pridolaze vrste (primjerice klen u snimku broj 4) koje u teoretskom smislu tu ne pripadaju. Najteže je sa subasocijacijom cornetosum, u prvom redu jer su zbog sušega terena danas uvelike raširene lijeska i sremza, od ostalih razlikovnih vrsta Galium aparine, Solidago gigantea i Athyrium filix femina, ali su te vrste danas relativno masovno rasprostranjene i na ostalom području i ne može se izdvojiti kombinacija koju je na osnovi 5 snimaka dobio Glavač. Za drugu zajednicu, šumu crne johe i jasena sa sremzom, može se ustvrditi da su sadašnje površine veće nego prije pedesetak godina. Razlog je sukcesija u promijenjenim ekološkim uvjetima, način gospodarenja sastojinama pa je povećan udio mezofilnih vrsta. Slijedom razlika u terenu i ekološkim uvjetima nastalim zbog vremenski različitih sukcesijiskih promjena danas se u okviru asocijacije Pruno-Fraxinetum jasno mogu lučiti dva tipa koja treba opisati kao subasocijacije: vlažniji tip s razlikovnim vrstama Cerastium sylvaticum, Impatiens noli tangere, Rubus fruticosus, Galeopsis speciosa, slabije Sambucus nigra i Crataegus laevigata, i suši tip koji diferenciraju uglavnom “fagetalne” vrste Corylus avellana, Asarum europeum, Paris quadrifolia, Anemone nemorosa, Veratrum album, Polygonatum multiflorum, Symphytum tuberosum i Acer pseudoplatanus. Opisane promjene u sastojinama crne johe u posljednjih pedesetak godina posljedica su ponajprije sinergijskoga učinka promjene ekoloških čimbenika presudnih za rast sastojina i antropogenoga čimbenika, odnosno gospodarenja sastojinama. O ekološkim promjenama koje su zahvatile to područje pisano je više puta u našoj literaturi, a u jednom od posljednjih članaka opširno o tome raspravlja Martin Schnaider- Jackoby (2006). Prema njemu drastične posljedice izazvala je izgradnju lanca hidroelektrana na Dravi, od Austrije preko Slovenije do Hrvatske. One su uništile velike površine dravskih vlažnih staništa. Postojeće hidroelektrane na Dravi djeluju na staro riječno korito između brana i riječnoga koridora nizvodno. Glavni je problem s kojima se suočavaju preostala vlažna dravska područja u Sloveniji i Hrvatskoj niski vodostaj od samo 2,4 % prosječnoga protoka rijeke. Vegetacija se posljednjih godina znatno promijenila, prisutne su velike oscilacije rijeke i erozija korita. Razina se vode mijenja do 1,6 m, čak i u duljini od 40 km ispod brane. Zaključno, za dio Drave nizvodno od ušća s Murom Mohl i Schwarz (prema Schneider-Jackobyju 2006) ističu da su se zbog velikih promjena u riječnoj morfologiji svi dinamični tipovi staništa smanjili. U posljed ljednjih 100 godina površina vode smanjila se za 65 %, a otvorena staništa, kao što su otoci te šljunčani i pješčani sprudovi, smanjili su se za 92 %. Unatoč navedenim tvrdnjama i poznatoj korelaciji vodostaja rijeke i podzemne vode u njezinu slivnom području, a koju je upravo na Dravi i u Podravini utvrdio Prpić (1985), u Đurđevačkim nizinskim šumama podzemna voda u većem dijelu nije naglo i drastično pala pa su se zadržale florno bogate i bujne crnojohove šume. Naši fitocenološki snimci potječu upravo s takvih lokaliteta, pa bi ubuduće trebalo obuhvatiti cijelo područje. Ističemo da je Prpić koleraciju dravskoga vodostaja i razina podzemnih voda utvrdio u šumi Repaš i ne može se bez provjere primijeniti na Đurđevačke nizinske šume. Razina podzemnih voda počela se u Đurđevačkim nizinskim šumama pratiti 1997. godine zbog proučavanja utjecaja moguće izgradnje HE Novo Virje. U toj gospodarskoj jedinici postavljeno je deset setova po tri piezometra, uglavnom u sastojinama s prevlašću hrasta lužnjaka. Jedan set (ŠP-18) postavljen je |