DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 115     <-- 115 -->        PDF

u vrijeme Križnog puta. Naime, obronci Macelja smatraju
se jednim od najvećih stratišta toga vremena.


Šumskom cestom smo se dovezli do lugarnice Loboršćak,
gdje su nas dočekali, uz upravitelja šumarije i
tehničkog osoblja, savjetnici iz UŠP Zagreb diplomirani
inženjeri Milan Gregurović i Josip Ormuž.


Lugarnica je preuređeni stari objekt u šumarskom
stilu, uz koji je napravljena nadstrešnica sa stolovima.
Nalazi se na dominantnom mjestu, okružena lijepom,
visokom, mješovitom šumom jele, smreke, ariša, bukve
i kestena, koja je podignuta na nekadašnjem poljoprivrednom
zemljištu.


Tu nam je upravitelj Branko Tušek dipl. ing. predstavio
šumariju Krapina i problematiku vezanu za način
gospodarenja u G.J. Macelj (sl. 7.).


Šumarija gospodari sa 4.550 ha državne šume, od
čega na preborno gospodarenje otpada 1.725 ha.
Zaliha drvne mase je 1.111.000 m3, ili 249 m3 po ha.


Godišnji prirast je 28.000 m3, što omogućava etat od


22.000 m3.
Osim toga, šumarija nadzire gospodarenje nad
16.000 ha privatnih šuma koje imaju znatno manju
drvnu masu po ha, svega 115 m3/ha.
Šumarija ima 4 revira od toga dva na Macelju. Zaposlenih
je 39, od toga je 5 diplomiranih inženjera šumarstva.
Dio poslova šumarija obavlja vlastitom mehanizacijom.


Upravitelj nas je upoznao s problematikom gospodarenja
u G.J. Macelj, gdje se u jednom razdoblju napustilo
preborno gospodarenje i prešlo na jednodobno
gospodarenje s dužim pomladnim razdobljem. No, uskoro
se došlo do saznanja da jednodobno gospodrenje
narušava potrajnost prihoda, jer te sastojine jele i bukve
nisu nikada bile jednodobne, pa se zbog toga, a i
zbog specifičnih stanišnih i reljefnih prilika, na većem
dijelu ponovo primijenjuje preborno gospodarenje, što
se ubrzo pokazalo opravdanim.


U tom okolišu priređen je ručak, kako to samo šumari
znaju organizirati. Uz vino i ugodno druženje, te
poneku pjesmu vrijeme je brzo prolazilo.


Razmijenile su se zdravice, a naš predsjednik Hranislav
Jakovac biranim je riječima zahvalio domaćinima
na gostoprimstvu i dobroj organizaciji, ove doista
sadržajne i poučne ekskurzije, koja nama starim šumarima
znači puno više od običnog izleta.


Nakon pozdrava vratili smo se do autobusa, kojega
nam je i ovaj put ustupio Šumarski fakultet, na čemu se
srdačno zahvaljujemo, kao i našemu vozaču Marjanu,
koji nas je sigurno dovezao na polaznu točku, Trg Ma


zuramca.
Frane Grospić


OBILAZAK ĆORKOVE UVALE, BARAĆEVIH ŠPILJA
I IZVORA RIJEKE SLUNJĆICE


Dana 9. rujna 2006. godine, u organizaciji Hrvatskoga
šumarskoga društva, na čelu s predsjednikom
Ogranka Karlovac, gosp. ing. Oliverom Vlainićem,
grupa zainteresiranih članova posjetila je nekoliko zanimljivih
lokaliteta u prostoru Uprave šuma Podružnice
Karlovac i Nacionalnog parka “Plitvička jezera”.


Maglovito jutro i dobro raspoloženje skupine članova,
u daljnjem tekstu: “Ekipa-25”, krenula je vedro i
veselo u smjeru Splita, poznatom prometnicom D-1.
Naša prva stanica bila je u Slunju, gdje nam se pridružuju
još 3 člana ekipe, s obzirom da su iz Karlovca krenula
22 člana, pa je sada “Ekipa-25” kompletna. Ovako
osnaženi krećemo u Grabovac, točnije Hotel Gra


bovac, gdje slijedi okrepa i spajanje s voditeljem poslova
iz domena šumarstva u NP “Plitvička jezera”,
gosp. ing. Nikolom Magdićem. Plan je potvrđen i uz
kratke modifikacije krećemo dalje. Uz put, u selu Poljanak,
koje se u posljednje vrijeme lijepo izgradilo i
uredilo, posebno okućnice iznajmljivača soba, uzimamo
još jednog člana ekipe NP “Plitvice”, gosp. ing.
Stipu Špoljarića, koji će danas biti naš vodič na našem
prvom cilju, a to je “Čorkova uvala”. Prolazeći kroz
ovo područje, usput pratimo i uočavamo ostatke devastacije
i posljedica okupacije sulude ideje “Velike
Srbije”, uz minska polja i ostatke nekadašnjih kuća
gdje sada strše samo ostaci pokojeg zida ili dimnjak. U