DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Slika 1. Predjel turopoljski na Sambukovoj karti (1572 god.)


lužnjakove šume Turopoljskoga luga, Šiljakovačke
dubrave, Brezničke šume i Stupničke šume, vezana je
važna grana turopoljske privrede – svinjogojstvo. Svinjogojstvo
se u Turopolju razvilo u osnovnu granu poljoprivrede
još u 13. stoljeću. Kako je isključivi preduvjet
razvoja svinjogojstva bila šumska ispaša (žirenje),
razumljivo je da su turopoljske šume pružale
odlične uvjete za njegov razvoj. S obzirom na tako veliku
važnost šuma, izdavane su naredbe i isprave koje
su imale za cilj zaštititi šumski fond i regulirati gospodarenje.
Njima su bili određeni uvjeti sječe, zabrana
krčenja, a uslijed čestih sukoba zbog uživanja paše i
žirovine, određivani su uvjeti korištenja.


Kako bi razumjeli način upravljanja u Turopolju,
potrebno je pojasniti neke povijesne činjenice. Ime Turopolje
dolazi od imenice TUR, kojom se kod Slavena
nazivala životinja koja je pripadala među preživače,
razred Bovidae. Poljaci ju nazvaše THUR ili JUMBRO,
a Nijemci AUER dok je latinski imenujemo Bos
urus (L).


Prema jednoj slici iz 16. stoljeća, tur je nalik našem
govedu ali daleko veći, s velikom glavom bez grive,
debelim vratom i velikim rogovima okrenutim naprijed,
prema gore savijenim. Dlaka tura bila je crna i samo
na podbratku svjetlija. Vrsta je izumrla u 17. stoljeću
(Brehm ???). Turopoljska ravnica i močvarno tlo
pogodovalo je turu, a kad su te predjele naselili Hrvati,
našli su ga u velikom broju te kraj nazvali Turovim poljem,
a poznavali su ga zacijelo već u svojoj pradomovini,
odakle su i donijeli njegovo ime. Tur je bila sveta
životinja kod starih Slavena, kao i kod Germana te vrlo
štovana. Staroslavenska riječ TUR znači bik oploditelj,
bog sunca. Brojni toponimi diljem Europe imaju
mjesta izvedena od riječi TUR:


1.
U Hrvatskoj – potok Turja, međaš između Kostajnice
i Dubice;
2.
U Sloveniji – grad Turjak – Auersperg;
3. U Moravskoj – Turovo;
4.
U Njemačkoj – Turov, Turaven, Turova;
5. U Mađarskoj – Tur, Felso-Tur, Kis-Tur.
Prvi pisani podaci o Turopolju
datiraju iz 1225 god., kada je kralj
Bela IV. Turopoljske rodove Buduna,
Nikolu, Dapča, Roduša, Tola i
Koskuta podigao u red kraljevskih
službenika tj. učinio ih plemićima.
1249. g. došlo je do spora između
Ivana iz Okić-grada i plemenitih turopoljskih
rodova u svezi s pravom
na veliki Turopoljski lug. Po nalogu
Bele IV, ban Stjepan Banić je 1255.
god. ponovno uredio granice ove
šume. 21. 6. 1278 god. Hrvatski sabor
u Zagrebu potvrdio je ta prava i
donio popis prava i sloboda što ih


od pamtivijeka uživa (a tempore cuius memoria non ex-
tat) Plemenita općina Turopolje. To je ujedno i prvi statut
Plemenite Općine (Communitatis nobilium campi
Turopolya) koja se po E. Laszowskom u tom statutu
ima nedvojbeno smatrati pravnom osobom.


Plemenita općina jako se brinula da ta prava i slobode
dobivene od Bele IV diljem stoljeća iznose na potvrdu
svim novim kraljevima koji su vladali i Hrvatskim
zemljama. Tako postoji cijeli niz potvrđenih prijepisa
tog statuta do 8. 3. 1582. god. kada je kralj Rudolf II potvrdio
novi statut Plemenite Općine i tako mu dodijelio
zakonsku moć. Taj novi statut donesen je 15. veljače
1560. god. pred zagrebačkim Kaptolom, kojim se svi
plemeniti turopoljci pobratiše i obnoviše staro bratstvo
“kao da proističu svi iz jedne košnice”. Time urediše
ustanove po kojima se imala unaprijed vladati Plemenita
općina, urediše nasljedstvo svoje braće, tako da nikada
posjed turopoljaca ne može doći u tuđe ruke.


U organizacijskom smislu na čelu Plemenite općine
oduvijek je bio Župan, kojemu su bili podređeni: podžupan,
bilježnik, fiškuš, lugari, kapetan, kaštelan, zastavnik,
satrap i sluga. Župana i ostale dužnosnike birali
su svi samostojni plemeniti turopoljci obično na
dan svete Lucije (13. prosinca) svake godine. Župan s
ostalim dužnosnicima brinuo se o imovini cijele plemenite
općine na osnovi statuta. Ova prostrana općina
turopoljska sastojala se od dva kotara Polja (campus) i
Vrhovlja (montes s.Catherinae) današnje Vukomeričke
gorice. Svaki kotar imao je više manjih zajednica,
koje se i danas zovu “sučije” (iudicatus). Tih sučija
u Vrhovlju ima 8 i 14 u Polju. Sučije su imale svoju posebnu
imovinu (šume i pašnjake) za koju su bili ovlašteni
samo pripadnici dotične sučije. 17 sučija raspolagalo
je vlastitom šumom, dok njih pet nije imalo sučijsku
šumu (Velika Gorica, Velika Mlaka, Hrašće, Rakitovec
i Buševec).


Ukupno sučije su raspolagale sa 8537 rali (911 čhv)
Na razini Plem. Općine 6826 rali (660 čhv)
Ukupno šuma 15363 rali (1561 čhv)




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Na čelu svake sučije je sudac


koji vodi brigu o posebnoj zajed


ničkoj imovini, a na osnovi statuta


Plem. Općine, isti sudac bira se na


jednu godinu. O svim odlukama


odlučivalo se na sučijskom zboru


(spravišću) i vodi se zapisnik. Tako


danas možemo čitati zapisnike sta


re po pet stoljeća i vidjeti koju su


problematiku rješavali na tim spra


višćima. Spravišća redovna-djeli


mična (particularis) ili izborna (re


stauratio) bavila su se svim mogu


ćim granama uprave kao što su :


1.
doznačivanje drva iz općinskih
šuma
Z:Č.


Slika 2. Povelja bana Nikole od 1278. g. prava Turopoljaca popisana


2.
odredbe o gospodarenju šumana
Hrvatskom saboru


a
pravo ribolova
krčenje šuma
žirenje
gradnja cesta i mostova
izbor zastupnika u Hrvatski sabor


8. vojna pitanja
9.
raspis poreza
Na izbornom se spravišću birao župan i časnici opći


ne koji su činili “magistrat”. Kolika je bila briga upravo


za gospodarenje šumama može se vidjeti po broju i hije


rarhiji službenika (oko 20 ljudi) koji su bili na plaći Ple


menite općine. Na čelu uprave šumama bio je Nadlugar,


a potom su slijedili lugari, vojvode (lugari seu silvani,


vojvodae seu custodes silvae seu silvani), detići (prae


fecti silvae), inspector montanus, viceinspector monta


nus itd. Redovito se naglašava da su vojvode podređeni


lugarima, jedni i drugi polagali su službovnu prisegu i


tako postajali “šumski službenici”(officialis silvae). Iz


sačuvanih pisama možemo razabrati da su lugari i voj


vode u prvom redu imali čuvati šume, a zatim bdjeti nad


ribnjacima i ubirati dohodak od žira (žirovina). Ukoliko


su prekršili dužnost bivali su kažnjeni prema odredba


ma sa spravišća iz 1606. god.


Prve pisane vijesti o lugarima i vojvodama nalazi


mo u zapisniku spravišća iz 1571. god. Prvi poznati lu


gar bio je Georgius pl. Arbanas, na čije mjesto je 1612


god. izabran Grgur pl. Pogledić. Među lugarima bila su


obično dvojica. Vrhovni lugari isto su neposredno pod


činjeni Županu Plemenite općine. Od globe koja se


plaćala za šumske štete imali su lugari svoj dio, što ih


je poticalo na veću brigu o šumama. Lugari su obavjali


izdavanje doznačenog drva i vodili osobitu brigu da


kod sječe ne bude šteta. Kako bi dobili bolji uvid, izni


jet ću dijelove zapisnika sučije Pleške od 19. siječnja


Slika 3: Oglas dražbe
1642. godine, pisanog na hrvatskom jeziku:




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 111     <-- 111 -->        PDF

1. 1 najprvo: Koji goder bi vu Lugu hrastovo
drevo posekel prez sučeve volje i dopušćenja vse
općine, da zapada biršaga (globa) dva dukata (pod
dukatom razumjeva se 1 forint i 15 novčića). Ako bi
ga pak vojvoda našli sekuć, da mu imaju vola vuzeti,
ako bi vola ne bilo, halju i sekiru, što bi vredno
bilo dva dukata i takov biršag da se ima za općinu
obernuti, na ruke sucu davši.
2. Item. Ako bi gda žir bil aliti rodil, i ako bi se
našel koji bi pasel vu rečenih slobodah, doklam go-
der vsa općina unutar ne pušta, da ga ima vojvoda
kaštigati za prvi put pol dukata, drugi put ide dukat,
tretji put prasca vuzeti i to vse za općinu obernuti
se ima.
5. Item. Prepovedano vsi jedinem zakonom vu
slobodah našim (šumama) vseko drevo poseći, izloživši
samo granje i ternje pod jedan dukat biršaga, a
za rajno dreve dva, i to da se za općinu ima obernuti.
15. Item. Ako bi koj zmedi općine vu slobodah
našeh općinskih drevo podežgal, podbelil, podkopal
ali obsekal da ima se za takvoga biršag dva dukata
vrednosti vuzeti i za općinu obernuti.
Iudice nobilium possessionis Pleso
(sudac sučije Pleso, 19. sječanj 1642)


Kroz pisane dokumente tijekom 8. stoljeća može se
zamijetiti ne samo briga koju je Plemenita općina Turopolje
posvećivala gospodarenju šumama, nego čak i
iznenađuje suzdržanost u njihovom korištenju, što zaključujem
po tisućama stabala (200 – 300 godišnjaka)
koji su bili sačuvani do kraja 19. stoljeća i bili predmet
dražbe 1896. god.


Skoro jedna trećina prodanih hrastova bila je divovskog
rasta, jer je njih 2179 komada dalo u prosjeku
11,4 m3 po hrastu. Danas ih je autor ovih redaka u cijelom
Turopoljskom lugu nabrojao desetak, od kojih najveći
u prsnoj visini ima opseg 5,40 m, a u vrijeme pisanja
ovoga članka “doznačen” je jedan od tih divova s
izmjerenim promjerom od 1,34 m.


Bit će mi zadovoljstvo ukoliko sam Vam ovim člankom
dao mali uvid u povijest gospodarenja Turopoljskim
šumama, a zainteresirane pozivam da zavire u državni
arhiv ili u knjige “Povijesni spomenici Turopolja“
u kojima je E. Laszowski prepisao oko 1200 dokumenata
iz kojih je moguće spoznati neke stvari koje je
moj laički interes previdio.


SlikaČ 4, 5 i 6. Primjerci starih stabala hrasta lužnjaka iz
Turopoljskog luga (Q. robur L.)


LITERATURA


Laszowski, E.: “Povijesni spomenici Turopolja”.
La s zo w s k i , E.: “Povijest Turopolja”.
B r e h m : sv. III. str. 258.
Dubravica, B.: “Turopoljsko plemstvo poslije uki


danja kmetstva”.


B r e zt y e n s z k y, A.: “Zapisnici sučije Pleso”.
*** 1974: Kaj, Časopis za kulturu (5–6), Zagreb.


Mladen Trupčević




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 112     <-- 112 -->        PDF

OBLJETNICE


ZAJEDNO NAKON 45 GODINA


Generacija apsolvenata 1961. g., Šumsko-gospodarskog
odjela Šumarskog fakulteta u Zagrebu, proslavila
je 16. 11. – 45. obljetnicu. Rijetke su generacije koje su
se uspjele sastati nakon tako dugog vremena, što su nam
potvrdili i profesori fakulteta.


Proslavi je prethodio dogovor kod dekana prof. dr.
Joze Franjića, koji je srdačno prihvatio da nam bude
domaćin.


Inicijativni odbor dr. Vice Ivančević, Frane Grospić i
Davor Kapec (dr. Joso Gračan iz iste generacije bio je
spriječen) imao je puno posla da pronađe i stupi u kontakt
s kolegama s kojima se uglavnom nije kontaktiralo
od posljednjeg okupljanja za 30. obljetnicu.


Na slici slijeva: Izv. prof. dr. sc. Ružica Beljo-Lučić, prodekanica,


Umalo se od zamisli odustalo zbog puno zapreka, ali


Izv. prof. sc. Jozo Franjić, dekan, doc. dr. sc. Milan Oršanić, prodesmo
ustrajali, svjesni da ako to ne bude sada, onda neće kan, doc. dr. sc. Tibor Pentek, prodekan, doc. dr. sc. Darko Motik,
biti ni 50. obljetnice. Puno telefonskih razgovora i prodekan


pismeni pozivi dali su rezultat. Proslavi se odazvalo 19
slavljenika, od 65 koliko nas ima na popisu od 1961. g. lan Oršanić, dr. Ružica Beljo-Lučić, dr. Tibor Pentek i
Najmanje 22 kolege i kolegice su umrli, a ostali su spri-dr. Darko Motik. Na naš poziv odazvao se i prof. dr. sc.
ječeni zbog bolesti ili drugih razloga, a nekima je adresa Ivo Knežević, umirovljeni prof. Šumarskoga fakulteta,
nepoznata. koji je s našom generacijom, tada u svojstvu asistenta


započeo svoj pedagoški i znanstveni rad.


Sastanak je bio u 10 sati u auli stare zgrade. Prvi susret
bio je pun emocija, jer se mnogi u prvi mah nisu preOvaj
mladi profesorski kadar, koji je rođen poslije
poznali. Slijedio je odlazak u novu zgradu, gdje nas je datuma naše apsolventure, detaljno nas je upoznao s
dočekao dekan prof. dr. Jozo Franjić i prodekani dr. Mi-radom fakulteta, sadržajem nastavnog programa te


promjenama vezanim uz prilagodbu
Bolonjskom programu, koji je
postao obvezan već u pripremnom
razdoblju za ulazak u EU. Uvjerljivi
prikaz obavljenih radnji otklanja
svaku sumnju u uspjeh reorganizacije
studijskog programa, koji se u
mnogočemu razlikuje od onoga po
kojemu smo mi studirali prije pola
stoljeća.


Poslije izlaganja profesora, skupu
se obratio u ime slavljenika kolega
Davor Kapec, koji je u nadahnutom
govoru prikazao vrijeme u
kojemu smo mi studirali i životne
prilike kroz koje je prošla naša
generacija, koja je ipak kako on


kaže “iznjedrila” 4 doktora znano-
Proslavi su bili nazočni slijeva, gornji red: Zvonko Košćević, Frane Grospić, Tomislav sti, 8 magistara, po jednog redovSMtiighlaenitinć,
e rB, rVanickkoo T rIbvoanvčiće,v sićre, d(npjrio rfe.d d: r D.asmc.i r I vRoužKi ćn, eMž eovmi ćč, ilgoo Osts),t oSjirćđ, a Mnl aPdoepno vTioćn, kMo vaitćo, no g i izvanredno g član a Akademij


Franjo Mlinarić, Josip Blažeković i Drago Jambrović, donji red: Graciano Rubić, Janko šumarskih znanosti, sveučilišne
Vasiljević, Juraj Medvedović, Karlo Devčić i Josip Cvitković te u sredini Davorin Kapec. profesore, mnogobrojne direktore i


587