DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 108 <-- 108 --> PDF |
u Hrvatskoj. Predložene mjere zaštite: Izrada plana gospodarenja, kako bi se zecu zadržao postojeći status lovne divljači, istraživanje genetike i ekologije zeca u različitim klimatima te utvrđivanja (pravih) uzroka ugroženosti u RH. Iako je zec danas rasprostranjen po cijeloj RH, uključujući i brojne otoke od Brijuna do Lastova i Mljeta, zbog uvedene prakse unašanja zečeva iz srednje i istočne Europe u naša lovišta, s pravom je postavljeno pitanje: Ima li igdje još u RH autohtonih populacija zeca (posebno u Dalmaciji i/ili na otocima)? Od nekad brojne slobodno lovljene dlakave divljači (Naredbom iz 1949. zaštićena je bila samo sredozemna medvjedica i ris, kojeg ionako nije bilo)2, u novu Crvenu knjigu iz 2006. ušli su: u kategoriju regionalno izumrlih vrsta (VU): sredozemna medvjedica, dabar, ris i divokoza; u kategoriju nedovoljno poznatih (i vjerojatno) ugroženih vrsta: vidra; u kategoriju potencijalno u ugroženih vrsta: vjeverica, vuk, smeđi medvjed i zec, i u uu kategoriju vrsta za koje ne postoji opasnost od izumiranja: sivi ili veliki puh. Kad je o toj vrsti puha riječ u knjizi je navedeno da “usprkos intenzivnom lovu (samo za “pušjih godina”, op. A. F.) ta je vrsta u Gorskom kotaru brojna i danas”. No, kako na pojedinim lokalitetima puh pričinja u proljeće ne male štete u šumarstvu, prstenujući koru u smrekovim kulturama, u tim slučajevima “treba dati mogućnost ograničavanja 2 Naredba o zaštićenoj i nezaštićenoj divljači i lovostaji uz Zakon o lovu NRH izl 1949. g. IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA rasta lokalnih populacija lovom svim sredstvima” (inače je preporučena uporaba takvih klopki, “škrinjica”, kojima bi se hvatali samo odrasli tusti primjerci). Najveći broj priloga knjige (21) potpisuje Nikola Tvrtković, čija je zasluga kao urednika knjige da je uspješno sadržajno i likovno izjednačio sve ostale priloge drugih autora, a to su: Draško Holcer s 4 priloga (dupini i šišmiši), Marijan G r u b e š i ć sa tri priloga (dabar, vuk, smeđi medvjed) te s jednim prilogom: Igor P av l i n ić (dugokrili pršnjak), Jasna A n t o l o vić (sredozemna medvjedica), Emil Flajšman (vidra), Alojzije F r k o v i ć (ris), Zdravko Tad ić (europska vidrica) i Marijana Vu k o v i ć (zec). Kako je to istaknuto u predgovoru izdavača, Crvena knjiga sisavaca Hrvatske “dinamičan je materijal”, koji se iz godine u godinu treba dopunjavati novim spoznajama te tako vidjeti koliko smo pridonijeli poboljšanju ili pak nazadovanju postojećeg stanja očuvanosti. Prikaz sam počeo pa ću i okončati s dramatičnim upozorenjem World Wildlife Fund-a iz Helsinkija rujna 2006.: “Populacije mnogih životinjskih vrsta riba i sisavaca smanjile su se za oko trećinu od 1970. do 2003. ponajviše zbog ljudske djelatnosti poput zagađenja, sječe šuma i prevelikog izlova”. Uz “Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske” istog je dana u izdanju istog izdavača predstavljena i knjiga “Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske”. Alojzije Frković TUROPOLJSKE ŠUME (Prilozi u svezi s gospodarenjem kroz stoljeća) Mikroregija Turopolje Turopolje je izdužena nizinska mikroregija u Hrvatskoj, koja se smjestila između Save na istoku i sjeveru, Kupe na jugu i Vukomeričkih gorica na zapadu. Od Save je odijeljena vrlo niskim razvođem, dok se na jugozapadnoj strani lagano uzdiže prema Vukomeričkim goricama. Turopolje zaprema površinu od oko 600 kvadratnih kilometara.To je pretežito nizinska ravan, jače se izdiže samo na zapadu. Građena je pretežno od pleistocenskih fluvijalnih nanosa s pliocenskim talozima u zapadnom rubu, dok je neposredni savski rub i obalni pojas Odre izrazito područje holocena. U području donje ga toka Odre (Odransko polje) teren je močvaran – poplavan i zbog toga su tu kvalitetno najlošija tla. Hidrografski, Turopolje je izbrazdano potocima koji se slijevaju prema Odri, glavnoj turopoljskoj rijeci, ona teče paralelno sa Savom i prima sve vode Turopolja te se na ulazu u Sisak ulijeva u Kupu. Klima Turopolja umjereno je topla i vlažna. Prosječna godišnja temperatura kreće se između 10 °C i 11 °C. Oborine variraju između 900–1000 mm. Osnovnu biotsku oznaku Turopolja daju šume hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Usprkos intenzivnom gospodarskom korištenju, te su šume i danas važna komponenta ekonomskog razvoja. U prošlosti uz |