DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 108     <-- 108 -->        PDF

u Hrvatskoj. Predložene mjere zaštite: Izrada plana
gospodarenja, kako bi se zecu zadržao postojeći status
lovne divljači, istraživanje genetike i ekologije zeca u
različitim klimatima te utvrđivanja (pravih) uzroka
ugroženosti u RH. Iako je zec danas rasprostranjen po
cijeloj RH, uključujući i brojne otoke od Brijuna do
Lastova i Mljeta, zbog uvedene prakse unašanja zečeva
iz srednje i istočne Europe u naša lovišta, s pravom je
postavljeno pitanje: Ima li igdje još u RH autohtonih
populacija zeca (posebno u Dalmaciji i/ili na otocima)?


Od nekad brojne slobodno lovljene dlakave divljači
(Naredbom iz 1949. zaštićena je bila samo sredozemna
medvjedica i ris, kojeg ionako nije bilo)2, u novu Crvenu
knjigu iz 2006. ušli su: u kategoriju regionalno izumrlih
vrsta (VU): sredozemna medvjedica, dabar, ris i
divokoza; u kategoriju nedovoljno poznatih (i vjerojatno)
ugroženih vrsta: vidra; u kategoriju potencijalno
u


ugroženih vrsta: vjeverica, vuk, smeđi medvjed i zec, i
u
uu kategoriju vrsta za koje ne postoji opasnost od izumiranja:
sivi ili veliki puh. Kad je o toj vrsti puha riječ u
knjizi je navedeno da “usprkos intenzivnom lovu
(samo za “pušjih godina”, op. A. F.) ta je vrsta u Gorskom
kotaru brojna i danas”. No, kako na pojedinim
lokalitetima puh pričinja u proljeće ne male štete u šumarstvu,
prstenujući koru u smrekovim kulturama, u
tim slučajevima “treba dati mogućnost ograničavanja


2 Naredba o zaštićenoj i nezaštićenoj divljači i lovostaji uz Zakon


o lovu NRH izl 1949. g.
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


rasta lokalnih populacija lovom svim sredstvima” (inače
je preporučena uporaba takvih klopki, “škrinjica”,
kojima bi se hvatali samo odrasli tusti primjerci).


Najveći broj priloga knjige (21) potpisuje Nikola
Tvrtković, čija je zasluga kao urednika knjige da je
uspješno sadržajno i likovno izjednačio sve ostale priloge
drugih autora, a to su: Draško Holcer s 4 priloga
(dupini i šišmiši), Marijan G r u b e š i ć sa tri priloga
(dabar, vuk, smeđi medvjed) te s jednim prilogom:
Igor P av l i n ić (dugokrili pršnjak), Jasna A n t o l o vić
(sredozemna medvjedica), Emil Flajšman (vidra),
Alojzije F r k o v i ć (ris), Zdravko Tad ić (europska
vidrica) i Marijana Vu k o v i ć (zec).


Kako je to istaknuto u predgovoru izdavača, Crvena
knjiga sisavaca Hrvatske “dinamičan je materijal”,
koji se iz godine u godinu treba dopunjavati novim
spoznajama te tako vidjeti koliko smo pridonijeli poboljšanju
ili pak nazadovanju postojećeg stanja očuvanosti.
Prikaz sam počeo pa ću i okončati s dramatičnim
upozorenjem World Wildlife Fund-a iz Helsinkija rujna
2006.: “Populacije mnogih životinjskih vrsta riba i
sisavaca smanjile su se za oko trećinu od 1970. do
2003. ponajviše zbog ljudske djelatnosti poput zagađenja,
sječe šuma i prevelikog izlova”.


Uz “Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske” istog je dana
u izdanju istog izdavača predstavljena i knjiga “Crvena
knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske”.


Alojzije Frković


TUROPOLJSKE ŠUME
(Prilozi u svezi s gospodarenjem kroz stoljeća)


Mikroregija Turopolje


Turopolje je izdužena nizinska mikroregija u Hrvatskoj,
koja se smjestila između Save na istoku i sjeveru,
Kupe na jugu i Vukomeričkih gorica na zapadu. Od Save
je odijeljena vrlo niskim razvođem, dok se na jugozapadnoj
strani lagano uzdiže prema Vukomeričkim
goricama.


Turopolje zaprema površinu od oko 600 kvadratnih
kilometara.To je pretežito nizinska ravan, jače se izdiže
samo na zapadu. Građena je pretežno od pleistocenskih
fluvijalnih nanosa s pliocenskim talozima u zapadnom
rubu, dok je neposredni savski rub i obalni pojas
Odre izrazito područje holocena. U području donje


ga toka Odre (Odransko polje) teren je močvaran – poplavan
i zbog toga su tu kvalitetno najlošija tla.


Hidrografski, Turopolje je izbrazdano potocima koji
se slijevaju prema Odri, glavnoj turopoljskoj rijeci,
ona teče paralelno sa Savom i prima sve vode Turopolja
te se na ulazu u Sisak ulijeva u Kupu. Klima Turopolja
umjereno je topla i vlažna. Prosječna godišnja
temperatura kreće se između 10 °C i 11 °C. Oborine
variraju između 900–1000 mm.


Osnovnu biotsku oznaku Turopolja daju šume hrasta
lužnjaka (Quercus robur L.). Usprkos intenzivnom
gospodarskom korištenju, te su šume i danas važna
komponenta ekonomskog razvoja. U prošlosti uz