DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Slika 2. Ispred Ministarstva kulture – Državnog zavoda za zaštitu prirode RH svečanost predstavljanja “crvenih knjiga” otvorila je Ana Štrbenac (Foto: A. Frković) prema Tvrtkoviću, od ukupnog broja sisavaca koji žive u slobodnoj prirodi u nas (101) njih 90 je izvornih, a 11 unesenih. Od tih 90 izvornih, 87 živi stalno u RH, dok tri vrste (šišmiša), dolaze samo na zimovanje. Ugroženo je ukupno 23 vrsta (26 %), od kojih je 8 regionalno izumrlo. Broj potonji, uspješnom reintrodukcijom divokoze (!), risa i dabra, smanjio se na 5. Te tri uspješno unesene vrste nisu više u skupini ugroženih, dobivši status potencijalno ugroženih vrsta (NT), o kojima valja voditi računa da ih ne bi ponovno izgubili (primjerice, zbog homozigotnosti unijete populacije risova od svega tri para zaprijetila je opasnost nestanka ove vrste). Prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske, tri su glavne kategorije ugroženosti rezidentnih vrsta: izumrle vrste (RE), ugrožene vrste (CR) i neugrožene vrste (LC). Pod izumrlim vrstama smatraju se one za koje bar posljednjih 10 godina nema podataka da u RH stalno žive i da se tu razmnažaju. Ugrožene vrste podijeljene su u tri kategorije: kritično ugrožene vrste (CR), ugrožene (EN) i rizične vrste (VU). Kao osnova kriterija ugroženosti odnosno razvrstavanja u te kategorije poslužila su dva čimbenika: veličina populacije i površina areala rasprostranjenosti. Za sve njih moraju se poduzeti neke od mjera otklanjanja uzroka ugroženosti, ako ne želimo da ih ubrzo nestane. Neugrožene vrste, kakvih je u nas najviše, kako im i samo ime kazuje, vrste su kojima za sada ne prijeti opasnost da bi mogle biti ugrožene. Najveći prostor Crvene knjige (77 stranica ili 60 %) posvećen je autorskim tekstovima o pojedinim svojtama, mahom pojedinačnim vrstama. Za svaku je vrstu, uz hrvatsko i latinsko ime, označena kategorija ugroženosti (kako u RH tako i u svijetu), zatim rasprostranjenost, ekologija, postojeća zakonska zaštita u RH te predložene mjere zaštite. Prikazat ćemo to na primjeru naše najlovljenije vrste divljači, zeca (Lepus europaeus Pallas 1778). Kao razlog potencijalne ugroženosti te vrste navodi se: uporaba gnojiva i pesticida u poljoprivredu, kao i sve češća uporaba poljoprivredne mehanizacije. Kako je zec osjetljiv na različite zoonoze, dokazano je da je učestala praksa stalnog unašanja stranih populacija zeca (primjerice akcija Hrvatskog lovačkog saveza o unosu zeca iz Mađarske), pospješila desetkovanje subpopulacija zeca |