DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Kompleksnost šumskog sustava nadilazi zbroj pojedinačnih
komponenta, jer ovisi i o njihovim recipročnim
interakcijama, njihovom organiziranošću u prostoru
i ekološkim procesima u koje su uključeni. Ne treba
zanemariti obilježje struktura i procese koji se događaju
unutar ekoustava.


U ovom članku obrađeni su odnosi između šumskokulturnih
i uređajnih aktivnosti i prisutnosti vrsta, te
struktura i ekološki procesi u panjači cera.


Gospodarenje u uzgojnom obliku panjača vrlo je
rašireno u Italiji. U tom obliku uzgaja se preko 3,8 milijuna
ha. Cer u Toskani spada u vrlo zastupljene vrste
(preko 220 000 ha), te se najveća količina ogrjevnog
drveta dobiva od cera. Ovako velike površine utječu na
izgled krajolika ovog područja te na raznolikost biljnih i
životinjskih vrsta. Većina ovih šuma obuhvaćena je zaštićenim
zonama Toskane, gdje je na snazi “okvirni zakon
o zaštićenim zonama”, “Natura 2000”, direktive
“Habitat” i “Ptice”. Istraživanja su vršena u provinciji
Grosseto u Toskanskim Apeninima, u šumi koja se proteže
na 18 000 ha, a plohe uzorci se nalaze na nadmorskoj
visini od 500 – 700 m. Uzeti su svi relevantni podaci
koji utječu na odnose između gospodarenja šumom
i biološke raznolikosti. Na osnovi istraživanja i analiziranja
prikupljenih podataka bilo je moguće formulirati
neke zaključke: bogatstvo, brojnost i postotak vrsta ptica,
posebno gnjezdarica, povećava se s razvojem vegetacije.
Gola sječa drastično smanjuje bogatstvo i raznolikost
“ekoloških jezgra” i vertikalnog prehrambenog
prostora. Postotak biljnih vrsta u starim šumama slijedi
pozitivan rast drvne komponente, ali primarna produkcija
u blizini tla opada razvojem drvne mase.


Nestručno izvršena gola sječa može u nekoliko godina
povećati ponudu prehrane za velike sisavce, što
zajedno s ostalim čimbenicima može prouzročiti povećanje
brojnog stanja velikih papkara. Općenito je u panjačama
potrebno omogućiti razvoj odrasle šume, radi
očuvanja veće raznolikosti i izgleda krajolika, jer panjače
s kratkim turnusima obnavljanja ne jamče bogatstvo
biološke raznolikosti.


Raffaele S pi n e l l i , Natascia M a g a g n o tt i ,
Bruce Hartsough: Zajednička izrada oblovine i
biomase u grupimičnoj sječi u visokoj šumi Alpa


U organizaciji Nacionalnog Istraživačkog Savjeta,
Instituta za Valorizaciju drveta i drvenastih vrsta (San
Michele all’Adige -TN) od 2003. g. obavljaju se četverogodišnja
istraživanja na racionalizaciji izrade biomase
u istočnim Alpama.


Na pet radilišta vršeni su pokusi u potrazi za najboljim
inačicama: tri su radilišta bila velikog nagiba, gdje
se mora upotrijebiti žičara s kojom se izvlače kompletna
stabla, dakle oblovina i biomasa, te dva radilišta
gdje je primjenjiv traktor. Uporaba traktora omogućava
odvojenu izvlaku trupaca od biomase, koja se


može izvoziti i uobičajenim načinom za kratku robu.
Tu se deblo obradi na mjestu pada i mogu se izraditi te
izvoziti pojedinačni sortimenti, za što se može primijeniti
lagana (jeftina) mehanizacija. Nepovoljnost je relativno
mala produktivnost i nepotpuno iskorištenje
biomase. Kod izrade smreke, kao što je ovdje slučaj, u
pravilu se izrađuju samo deblo do vrha, a grane ostaju
na licu mjesta.


Kod sustava “cijelo stablo” predviđena je izvlaka
kompletnog stabla s granama. Prednost je u lakšem radu
kojega u pravilu obavlja procesor. Nepovoljnost je što
ovakav rad zahtijeva veći prostor i uporabu snažnih
(skupih) strojeva za izvlaku. Mali šumski traktor (inačica
poljoprivrednog traktora) ne može izvlačiti cijelo stablo
teže od dvije tone. Daljnja nepovoljnost je što se izvučena
kompletna stabla trebaju odmah obraditi radi
korištenja prostora, što u slučaju da taj posao radi ista
ekipa koja sudjeluje u izvlačenju, dolazi do zastoja.


Ustanovljeno je da je procesor puno većeg kapaciteta
od skiddera koji izvlači debla, tako da se događa da
gubi vrijeme na čekanju, te je uputno koristiti dva skiddera
ili manje produktivan procesor. Postoji i treća mogućnost,
a to je da u vrijeme čekanja procesor obavlja
radnju utovara oblovine ili biomase u pripremljeni
kontejner (jer je on za to i osposobljen).


Važno je napomenuti da je ova teška mehanizacija
skupa. Istraživanjima je utvrđeno da je potrebno minimalno
zaposlenje ovih strojeva u trajanju od 700 h godišnje,
da bi bili rentabilni i u troškovima usporedivi s
tradicionalnom mehanizacijom. U svakom slučaju mehanizacija
i izvoz biomase zajedno s oblovinom trebaju
biti nerazdvojivi, radi poboljšanja ekonomičnosti šumskih
zahvata. Te pogodnosti treba koristiti u svrhu učvršćenja
održive ekonomičnosti u šumarstvu i sigurnijih
uvjeta rada.


Franco Viola : Sijećanje na prof. dr. Lucia Susmela


U povodu 90. godišnjice života emeritusa prof. dr.
Lucia Susmela redovitog člana Šumarske Akademije u
Firenci, pokojni akademik Dušan Klepac u Šumarskom
listu 11–12/2004. g. napisao je članak o njegovim znanstvenim
istraživanjima.


O velikom, u svijetu dobro poznatom stručnjaku između
ostalog je napisao: “Ovaj članak skromni je izraz
velikog štovanja prema znanstveniku, humanistu, ekologu-
šumaru, esteti, umjetniku, slikaru i velikom čovjeku
Luciu Susmelu”. Ovih par redaka sve govori o
veličini ovog čovjeka čiji se nekrolog nalazi u ovom
broju časopisa. U članku ne piše datum smrti profesora
Susmela, ali je sigurno da je europsko šumarstvo ostalo
bez dva velikana koja su se međusobno uvažavala.


Lucio Susmel rođen
nn jje u Rijeci 3. kolovoza 1914.
g., upravo na dan kada je počeo Prvi svjetski rat, što je


je