DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 104 <-- 104 --> PDF |
gospodarenje šumama, a u cilju njihove zaštite. U ovom članku obrađeno je šumsko zakonodavstvo Kraljevine Napulja i Sicilije. Karlo Burbonski (sin Filipa V, kralja Španjolske) koji je postao 1734. g. kraljem Napulja i Sicilije izdao je 31. siječnja 1759. g. odredbu s posebnim mjerama za očuvanje šuma Kraljevstva. U toj odredbi navodi se strateška važnost šuma u proizvodnji drveta za preradu, brodske konstrukcije, građevinarstvo, ogrijev i proizvodnju ugljena. Odredbom je određen ciklus sječe panjača s trajanjem od 5 do 20 godina, po volji vlasnika u odnosu na željene sortimente. Predviđene su mjere gospodarenja visokim šumama, te posebno zabrana sječe plodonosnih stabala (hrastovi, bukva, kesten, voćkarice i dr.), s kojima je južna Italija u tom razdoblju bila bogata kao i mnoge druge mediteranske zemlje. Za prekršitelje kraljeve odredbe predviđene su stroge kazne: 2000 dukata i 3 godine vojne službe za prekršitelje višeg staleža, 1150 dukata i dvije godine galije za ostale. Za one koji su palili vatru i prouzročili štetu na šumi kazna je bila 3 do 10 godina galije. U sljedećem stoljeću, kralj Napulja Jochim Murat, francuski maršal i Napoleonov ađutant proglasio je 20. siječnja 1811. g. prvi šumski zakon, posebice učinkovit za šumarstvo toga vremena. Za provođenje toga zakona osnovana je “Glavna uprava voda i šuma” s regionalnim i provincijskim ispostavama. Po uzoru na francusku organizaciju ovaj aparat je provodio: – gospodarenje i održavanje državnih šuma, – očuvanje, nadzor gospodarenja i melioracija šuma u vlasništvu općina i ustanova i – nadzor nad privatnim šumama. Zakon je također odredio da u svakom šumarskom, regionalnom ili provincijskom rade tehničari topografi zvani “mjerači šuma”. Napredak u gospodarenju šuma bio je očit; sječe su ograničene u odnosu na realnu mogućnost, izrađene su šumske ceste za izvlaku posječenog materijala, te osnovani prvi (mali) rasadnici za pošumljavanje posječenih površina. Na osnovi zakona izdavane su okružnice, tako je na primjer u okružnici za Abruzzo određeno da se: – neobrađeni tereni na koje se proširila šuma ne smiju se više krčiti nego vratiti prvobitnoj namjeni, – strogo se zabranjuje paljenje vatre unutar šumske površine, – za privatnu uporabu dozvoljava se samo skupljanje suhih grana sa zemlje i stabala i – za ogrjevno drvo i drvo za paljenje uglja treba ponajprije koristiti bolesna i oštećena stabla te prezrela dominantna stabla. 17. listopada 1813. g. Carolina Bonaparte, Napoleonova sestra, regentica često odsutnog kralja Murata potpisala je novi dekret, kojim se reguliraju “izvanredne sječe” u državnim, općinskim i privatnim šumama u slučaju požara, potresa i poplava, radi popravka zgrada, mostova i drugih objekata opće važnosti. Sve šumske mape trebaju se revidirati, te specificirati površine svih vlasnika, urediti katastar, ustanoviti oporezivi prihod, oblik gospodarenja, mogućnost transporta, te udaljenost do mora, rijeka i važnih cesta. Interes države za stanje šuma posebno se očituje u obveznom vođenju “Statistike Kraljevine Napulj” (po uzoru na francuski Bureau de Statistique), koja obuhvaća lov, ribolov, ruralnu ekonomiju, zanatstvo, životni standard i drugo). Na osnovi šumskog zakonodavstva Kraljevine Napulja i Sicilije za vrijeme monarhije Burbonaca, te Kraljevine Napulja za vrijeme francuske okupacije stvoreni su temelji za razvoj šumarske doktrine koja je u drugoj polovici XIX. stoljeća rezultirala aktiviranjem Kraljevskog Šumarskog Instituta u Vallombrosi, u okviru koje je počela s radom prva katedra “Uređivanje šuma”. Davide Melini : Gospodarenje šumama i biološka raznolikost – istraživanja u panjačama cera Ministarske konferencije o zaštiti šuma u EU održane u Strasburgu, Helsinkiju, Lisabonu i Beču u godinama 1990., 1993., 1998. i 2003. dale su jasne indikacije o odnosu očuvanja biološke raznolikosti i održivog gospodarenja šumama. Tako je u Aneksu 2 rezolucije konferencije u Lisabonu izjavljeno da “planiranje gospodarenja šumama treba sadržavati održavanje, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti na razini ekosustava i vrsta, te gdje je moguće na razini okružja”. U deklaraciji V 4 s Bečke Konferencije naglašava se važnost šuma u očuvanju biološke raznolikosti i potvrđuje se da su “očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti u svim tipovima šuma esencijalni čimbenici u cilju održivog gospodarenja”. Po mišljenju vjerodostojnih eksperata raznoliki ekosustavi su stabilniji u funkcioniranju i djeluju na biološku raznolikost višestrukim učincima koji su međusobno usko vezani. Gospodarenje određuje promjene nekih parametara, pa je važna uska povezanost raznolikosti vrsta i funkcionalnih procesa. Posebnu važnost predstavlja sljedeće: – vertikalna struktura vegetacije i veća raznolikost strukture šume daje veću raznolikost vrsta, – kronološka struktura vegetacije – bogatstvo vrsta se povećava tijekom vremena, – prisutnost mrtve drvne mase – stojeća mrtva stabla i mrtva stabla na zemlji sudjeluju u mnogobrojnim procesima koji se odnose na životni ciklus biljnog i ni cikl životinjskog svijeta te prehrambeni i ii hidrogeološki i hid ciklus i otvaranje čistina unutar šumskog kompleksa – čistine unutar šuma značajno doprinose raznolikosti, stvarajući “pokretni mozaik” u krajoliku. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Kompleksnost šumskog sustava nadilazi zbroj pojedinačnih komponenta, jer ovisi i o njihovim recipročnim interakcijama, njihovom organiziranošću u prostoru i ekološkim procesima u koje su uključeni. Ne treba zanemariti obilježje struktura i procese koji se događaju unutar ekoustava. U ovom članku obrađeni su odnosi između šumskokulturnih i uređajnih aktivnosti i prisutnosti vrsta, te struktura i ekološki procesi u panjači cera. Gospodarenje u uzgojnom obliku panjača vrlo je rašireno u Italiji. U tom obliku uzgaja se preko 3,8 milijuna ha. Cer u Toskani spada u vrlo zastupljene vrste (preko 220 000 ha), te se najveća količina ogrjevnog drveta dobiva od cera. Ovako velike površine utječu na izgled krajolika ovog područja te na raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Većina ovih šuma obuhvaćena je zaštićenim zonama Toskane, gdje je na snazi “okvirni zakon o zaštićenim zonama”, “Natura 2000”, direktive “Habitat” i “Ptice”. Istraživanja su vršena u provinciji Grosseto u Toskanskim Apeninima, u šumi koja se proteže na 18 000 ha, a plohe uzorci se nalaze na nadmorskoj visini od 500 – 700 m. Uzeti su svi relevantni podaci koji utječu na odnose između gospodarenja šumom i biološke raznolikosti. Na osnovi istraživanja i analiziranja prikupljenih podataka bilo je moguće formulirati neke zaključke: bogatstvo, brojnost i postotak vrsta ptica, posebno gnjezdarica, povećava se s razvojem vegetacije. Gola sječa drastično smanjuje bogatstvo i raznolikost “ekoloških jezgra” i vertikalnog prehrambenog prostora. Postotak biljnih vrsta u starim šumama slijedi pozitivan rast drvne komponente, ali primarna produkcija u blizini tla opada razvojem drvne mase. Nestručno izvršena gola sječa može u nekoliko godina povećati ponudu prehrane za velike sisavce, što zajedno s ostalim čimbenicima može prouzročiti povećanje brojnog stanja velikih papkara. Općenito je u panjačama potrebno omogućiti razvoj odrasle šume, radi očuvanja veće raznolikosti i izgleda krajolika, jer panjače s kratkim turnusima obnavljanja ne jamče bogatstvo biološke raznolikosti. Raffaele S pi n e l l i , Natascia M a g a g n o tt i , Bruce Hartsough: Zajednička izrada oblovine i biomase u grupimičnoj sječi u visokoj šumi Alpa U organizaciji Nacionalnog Istraživačkog Savjeta, Instituta za Valorizaciju drveta i drvenastih vrsta (San Michele all’Adige -TN) od 2003. g. obavljaju se četverogodišnja istraživanja na racionalizaciji izrade biomase u istočnim Alpama. Na pet radilišta vršeni su pokusi u potrazi za najboljim inačicama: tri su radilišta bila velikog nagiba, gdje se mora upotrijebiti žičara s kojom se izvlače kompletna stabla, dakle oblovina i biomasa, te dva radilišta gdje je primjenjiv traktor. Uporaba traktora omogućava odvojenu izvlaku trupaca od biomase, koja se može izvoziti i uobičajenim načinom za kratku robu. Tu se deblo obradi na mjestu pada i mogu se izraditi te izvoziti pojedinačni sortimenti, za što se može primijeniti lagana (jeftina) mehanizacija. Nepovoljnost je relativno mala produktivnost i nepotpuno iskorištenje biomase. Kod izrade smreke, kao što je ovdje slučaj, u pravilu se izrađuju samo deblo do vrha, a grane ostaju na licu mjesta. Kod sustava “cijelo stablo” predviđena je izvlaka kompletnog stabla s granama. Prednost je u lakšem radu kojega u pravilu obavlja procesor. Nepovoljnost je što ovakav rad zahtijeva veći prostor i uporabu snažnih (skupih) strojeva za izvlaku. Mali šumski traktor (inačica poljoprivrednog traktora) ne može izvlačiti cijelo stablo teže od dvije tone. Daljnja nepovoljnost je što se izvučena kompletna stabla trebaju odmah obraditi radi korištenja prostora, što u slučaju da taj posao radi ista ekipa koja sudjeluje u izvlačenju, dolazi do zastoja. Ustanovljeno je da je procesor puno većeg kapaciteta od skiddera koji izvlači debla, tako da se događa da gubi vrijeme na čekanju, te je uputno koristiti dva skiddera ili manje produktivan procesor. Postoji i treća mogućnost, a to je da u vrijeme čekanja procesor obavlja radnju utovara oblovine ili biomase u pripremljeni kontejner (jer je on za to i osposobljen). Važno je napomenuti da je ova teška mehanizacija skupa. Istraživanjima je utvrđeno da je potrebno minimalno zaposlenje ovih strojeva u trajanju od 700 h godišnje, da bi bili rentabilni i u troškovima usporedivi s tradicionalnom mehanizacijom. U svakom slučaju mehanizacija i izvoz biomase zajedno s oblovinom trebaju biti nerazdvojivi, radi poboljšanja ekonomičnosti šumskih zahvata. Te pogodnosti treba koristiti u svrhu učvršćenja održive ekonomičnosti u šumarstvu i sigurnijih uvjeta rada. Franco Viola : Sijećanje na prof. dr. Lucia Susmela U povodu 90. godišnjice života emeritusa prof. dr. Lucia Susmela redovitog člana Šumarske Akademije u Firenci, pokojni akademik Dušan Klepac u Šumarskom listu 11–12/2004. g. napisao je članak o njegovim znanstvenim istraživanjima. O velikom, u svijetu dobro poznatom stručnjaku između ostalog je napisao: “Ovaj članak skromni je izraz velikog štovanja prema znanstveniku, humanistu, ekologu- šumaru, esteti, umjetniku, slikaru i velikom čovjeku Luciu Susmelu”. Ovih par redaka sve govori o veličini ovog čovjeka čiji se nekrolog nalazi u ovom broju časopisa. U članku ne piše datum smrti profesora Susmela, ali je sigurno da je europsko šumarstvo ostalo bez dva velikana koja su se međusobno uvažavala. Lucio Susmel rođen nn jje u Rijeci 3. kolovoza 1914. g., upravo na dan kada je počeo Prvi svjetski rat, što je je |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 106 <-- 106 --> PDF |
on u šali često spominjao. Rijeka tada nije bila talijanska (Austro-Ugarska) i obitelj se ubrzo preselila u Italiju u Firencu, koja je bila njegova prava domovina, kako ističe autor ovoga članka. U Firenci je završio školovanje i diplomirao šumarstvo 1937. g., stekavši paralelno veliko obrazovanje u području kulture i umjetnosti. Njegova sjećanja često su ga vraćala u rodni kraj, na lijepe šume Gorskog kotara, Istre i Dalmacije, a koje su ostavile tragove u njegovom životnom djelu: preko 300 znanstvenih članaka, 50 tehničkih bilješki, 10 obimnih dijela i 6 didaktičkih knjiga. U početku njegovog šumarskog puta, tj. odmah poslije Drugog svjetskog rata, težište znanstvenog rada trebalo je usmjeriti na ekonomičnost poslovanja, proizvodnju i kvalitetu drvne mase i tehničku preradu drveta. No, kada je Lucio Susmel postao zaposlenik Instituta za šumarska istraživanja, počinje njegov intenzivan rad na ekologiji i njenoj primjeni u šumarstvu. On upozorava na prirodnu dinamičnost šuma, koja nije samo skup stabala već kompleksni sustav sa stalnim promjenama. Za vrijeme svog znanstvenog rada stvorio je širok krug prijatelja znanstvenika s kojima je razmjenjivao stečena iskustva. Sintezom njegovog znanstvenog rada može se smatrati djelo “Načela ekologije”, koje se uz djelo “Normalizacija alpskih šuma” smatra vrhunskim djelima naturalističkog šumarstva. Lucio Susmel dugo je surađivao s elitnim časopisima “Monti e boschi” i “Linea ekologica”, koje je dugi niz godina uređivao. Godine 1990. postao je emeritus o. profesor sveučilišta u Padovi i odlikovan zlatnom medaljom za zasluge u kulturi i umjetnosti. Misao prof. za i i Susmela ostavila je duboke tragove u šumarskoj znanosti, ali ne samo u njoj - riječi su autora članka Franca Viole. Frane Grospić CRVENA KNJIGA SISAVACA HRVATSKE Ljudi iskorištavaju prirodu nezapamćenom brzinom i nastavimo li tim tempom do 2005. trebat će nam prirodni resursi dvaju planeta na godinu ane Iz WWF-ovog izvješća “Živi planet 2006” Helsinki, rujan 2006. U Edukacijskom centru Zoološkog vrta u Zagrebu, krajem rujna ove godine, predstavljena je Crvena knjiga sisavaca Hrvatske, objavljena na hrvatskom i engleskom jeziku u izdanju Ministarstva kulture – Državnog zavoda za zaštitu prirode RH. Nakon punih 12 godina to je, rečeno je na predstavljanju, potpuno nova izmijenjena i dopunjena “crvena knjiga”, koja, poput prethodne, ima za cilj skrenuti pozornost na potrebu očuvanja životinjskog svijeta koji je u opasnosti i koji bi, ne budemo budni, mogao potpuno iščeznuti1. Uz pozdravne riječi Davorina Markovića i Ane Š t rbe na c u ime izdavača, knjigu je predstavio njezin glavni i odgovorni urednik dr. sc. Nikola T v r t k o v i ć iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Prema njegovim riječima Republika Hrvatska (RH) je s 90 autohtonih vrsta (od 101 ukupno) jedna od osam zemalja Starog kontinenta s najviše sisavaca. Raspoređeni su na dvjema glavnim regijama (panonskoj i dinarskoj) i trima različitim područjima, od kojih se po brojnosti odlikuje Medvednica sa 67 vrsta i gorsko područje Dinarida sa Riječ je o publikaciji “Crvena knjiga životinjskih svojti Republike Hrvatske – sisavci”, urednika mr. sc. Eugena Draganovića, koja je u izdanju tadašnjeg Zavoda za zaštitu prirode Ministar tu pr stva graditeljstva i zaštite okoliša izišla 1994 . g. 66 vrste. Od krupnijih vrsta, više gorske česti Dinarida nastanjuju sve tri naše velike zvijeri, vuk, smeđi medvjed i ris, te sivi ili veliki puh, koji u Gorskom kotaru i Snežničko-javorniškom području susjedne Slovenije dosiže najveću brojnost. Što se stupnja ugroženosti tiče, tČ.Edukacijski centar zagrebačkog z:u Maksimiru * je održano predstavljanje (Foto: A. Frković) |