DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 104 <-- 104 --> PDF |
gospodarenje šumama, a u cilju njihove zaštite. U ovom članku obrađeno je šumsko zakonodavstvo Kraljevine Napulja i Sicilije. Karlo Burbonski (sin Filipa V, kralja Španjolske) koji je postao 1734. g. kraljem Napulja i Sicilije izdao je 31. siječnja 1759. g. odredbu s posebnim mjerama za očuvanje šuma Kraljevstva. U toj odredbi navodi se strateška važnost šuma u proizvodnji drveta za preradu, brodske konstrukcije, građevinarstvo, ogrijev i proizvodnju ugljena. Odredbom je određen ciklus sječe panjača s trajanjem od 5 do 20 godina, po volji vlasnika u odnosu na željene sortimente. Predviđene su mjere gospodarenja visokim šumama, te posebno zabrana sječe plodonosnih stabala (hrastovi, bukva, kesten, voćkarice i dr.), s kojima je južna Italija u tom razdoblju bila bogata kao i mnoge druge mediteranske zemlje. Za prekršitelje kraljeve odredbe predviđene su stroge kazne: 2000 dukata i 3 godine vojne službe za prekršitelje višeg staleža, 1150 dukata i dvije godine galije za ostale. Za one koji su palili vatru i prouzročili štetu na šumi kazna je bila 3 do 10 godina galije. U sljedećem stoljeću, kralj Napulja Jochim Murat, francuski maršal i Napoleonov ađutant proglasio je 20. siječnja 1811. g. prvi šumski zakon, posebice učinkovit za šumarstvo toga vremena. Za provođenje toga zakona osnovana je “Glavna uprava voda i šuma” s regionalnim i provincijskim ispostavama. Po uzoru na francusku organizaciju ovaj aparat je provodio: – gospodarenje i održavanje državnih šuma, – očuvanje, nadzor gospodarenja i melioracija šuma u vlasništvu općina i ustanova i – nadzor nad privatnim šumama. Zakon je također odredio da u svakom šumarskom, regionalnom ili provincijskom rade tehničari topografi zvani “mjerači šuma”. Napredak u gospodarenju šuma bio je očit; sječe su ograničene u odnosu na realnu mogućnost, izrađene su šumske ceste za izvlaku posječenog materijala, te osnovani prvi (mali) rasadnici za pošumljavanje posječenih površina. Na osnovi zakona izdavane su okružnice, tako je na primjer u okružnici za Abruzzo određeno da se: – neobrađeni tereni na koje se proširila šuma ne smiju se više krčiti nego vratiti prvobitnoj namjeni, – strogo se zabranjuje paljenje vatre unutar šumske površine, – za privatnu uporabu dozvoljava se samo skupljanje suhih grana sa zemlje i stabala i – za ogrjevno drvo i drvo za paljenje uglja treba ponajprije koristiti bolesna i oštećena stabla te prezrela dominantna stabla. 17. listopada 1813. g. Carolina Bonaparte, Napoleonova sestra, regentica često odsutnog kralja Murata potpisala je novi dekret, kojim se reguliraju “izvanredne sječe” u državnim, općinskim i privatnim šumama u slučaju požara, potresa i poplava, radi popravka zgrada, mostova i drugih objekata opće važnosti. Sve šumske mape trebaju se revidirati, te specificirati površine svih vlasnika, urediti katastar, ustanoviti oporezivi prihod, oblik gospodarenja, mogućnost transporta, te udaljenost do mora, rijeka i važnih cesta. Interes države za stanje šuma posebno se očituje u obveznom vođenju “Statistike Kraljevine Napulj” (po uzoru na francuski Bureau de Statistique), koja obuhvaća lov, ribolov, ruralnu ekonomiju, zanatstvo, životni standard i drugo). Na osnovi šumskog zakonodavstva Kraljevine Napulja i Sicilije za vrijeme monarhije Burbonaca, te Kraljevine Napulja za vrijeme francuske okupacije stvoreni su temelji za razvoj šumarske doktrine koja je u drugoj polovici XIX. stoljeća rezultirala aktiviranjem Kraljevskog Šumarskog Instituta u Vallombrosi, u okviru koje je počela s radom prva katedra “Uređivanje šuma”. Davide Melini : Gospodarenje šumama i biološka raznolikost – istraživanja u panjačama cera Ministarske konferencije o zaštiti šuma u EU održane u Strasburgu, Helsinkiju, Lisabonu i Beču u godinama 1990., 1993., 1998. i 2003. dale su jasne indikacije o odnosu očuvanja biološke raznolikosti i održivog gospodarenja šumama. Tako je u Aneksu 2 rezolucije konferencije u Lisabonu izjavljeno da “planiranje gospodarenja šumama treba sadržavati održavanje, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti na razini ekosustava i vrsta, te gdje je moguće na razini okružja”. U deklaraciji V 4 s Bečke Konferencije naglašava se važnost šuma u očuvanju biološke raznolikosti i potvrđuje se da su “očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti u svim tipovima šuma esencijalni čimbenici u cilju održivog gospodarenja”. Po mišljenju vjerodostojnih eksperata raznoliki ekosustavi su stabilniji u funkcioniranju i djeluju na biološku raznolikost višestrukim učincima koji su međusobno usko vezani. Gospodarenje određuje promjene nekih parametara, pa je važna uska povezanost raznolikosti vrsta i funkcionalnih procesa. Posebnu važnost predstavlja sljedeće: – vertikalna struktura vegetacije i veća raznolikost strukture šume daje veću raznolikost vrsta, – kronološka struktura vegetacije – bogatstvo vrsta se povećava tijekom vremena, – prisutnost mrtve drvne mase – stojeća mrtva stabla i mrtva stabla na zemlji sudjeluju u mnogobrojnim procesima koji se odnose na životni ciklus biljnog i ni cikl životinjskog svijeta te prehrambeni i ii hidrogeološki i hid ciklus i otvaranje čistina unutar šumskog kompleksa – čistine unutar šuma značajno doprinose raznolikosti, stvarajući “pokretni mozaik” u krajoliku. |