DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 10 <-- 10 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, Z. List, M. Šango: PRILOG FITOCENOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA ŠUMA . Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 479-492 Na temelju detaljne obrade Glavač (1960) je fitocenozu raščlanio na tri subasocijacije: iridetosum pseudacori na najmokrijim staništima, na kojima joha stvara visoke čunjeve između kojih voda leži gotovo cijele godine, polygonetosum hydropiperis na mokrim tlima s jako razvijenim humusnim slojem i cornetosum sanguineae na relativno sušim tlima koja su u progresiji. Te se subasocijacije smjenjuju izgledom i visinom terena, s njima se mijenja florni sastav, a i cijela fizionomija šume. Dok u inicijalnoj subasocijaciji iridetosum joha izrazito prevladava i raste na pridancima koji su formirani iznad stajaće vode, izdizanjem terena smanjuje se visina pridanaka, nadiru biljke manje mokrih staništa i povećava se udio jasena i hrasta lužnjaka. U najsušoj subasocijaciji cornetosum pridanaka nema ili su vrlo slabo izraženi. Opisujući istraživane sastojine, Glavač (1960) ističe: “Danas je areal ove zajednice u Podravini jako smanjen, no sudeći po raširenju zajednice, koja se na nju sukcesivno nadovezuje (Pruno-Fraxinetum; nap. aut.), nekad je ona bila daleko raširenija. Uslijed provedenih hidromelioracija zadržala se ona samo na najvlažnijim mjestima”. Istražujući šumsku vegetaciju u području utjecaja planirane hidroelektrane Novo Virje u Podravini, R au š i Vuke l ić (1993) navode da “danas tipičnih staništa i građe šume Carici elongatae-Alnetum glutinosae više nema pa su te površine kartirane kao Pruno-Fraxinetum”. Detaljnim istraživanjima u proljeće 2006. godine uvjerili smo se u navedene tvrdnje i snimili samo fragmentarne ostatke zajednice crne johe s dugoklasim šašem pretežno u Crnim jarcima gdje dolazi na najnižim terenima, u manjim zatvorenim depresijama u kojima voda najduže leži i u kojima ne može otjecati. Takve su površine redovito manje od pola hektara i predstavljaju samo ostatke nekada rasprostranjene zajednice. Prema Glavačevoj raščlambi pripadaju subasocijaciji iridetosum pseuadacori. Te se depresije veoma malih površina mogu pronaći pri detaljnomu rekognosciranju pojedinih odjela, posebno se ne izdvajaju niti se njima drugačije gospodari zbog malih i rascjepkanih površina koje zauzimaju. To je predvidio Glavač svojim istraživanjima prije pedesetak godina. Usporedbom flornoga sastava zajednice prije pedesetak godina i danas (tablica 1) jasno je da je osim površine promijenjen i sastav biljnih vrsta. Uočljivo je manje vrsta močvarnih depresija s dugotrajnom stajaćom vodom i ostalih higrofita, primjerice Carex elongata, Poa palustris, Lythrum salicaria, Valeriana dioica, Rorippa amphibia, Calystegia sepium, Mentha aquatica, Carex vesicaria, Glyceria fluitans, u manjoj mjeri Viburnum opulus, Frangula alnus, Rhamnus catharticus, Caltha palustris, Humulus lupulus i druge, a vrstu Spiraea salicifolia nismo pronašli i vjerojatno je na tom području nestala. Neke od navedenih vrsta nismo zabilježili na našim fitocenološkim snimcima, ali smo se uvjerili da rastu u ostalim sastojinama. Riječ je vrstama Crepis paludosa, Hottonia palustris, Scutelaria galericulata, Equisetum arvense i dr., no njihov je udio neusporedivo manji nego prije pedesetak godina. Istodobno se uočava da je nestao prirodni sindinamski razvitak unutar šume crne johe s dugoklasim šašem – od najmokrijih prema sušim staništima koja već prelaze u jasenovu šumu sa sremzom. Već smo istaknuli da je ta sindinamika rezultirala opisivanjem triju subasocijacija, a mi smo u sedam snimaka utvrdili samo subasocijaciju s vrstom Iris pseudacorus, dok ostale sastojine već pripadaju asocijaciji Pruno-Fraxinetum. Šuma crne johe i jasena sa sremzom (Pruno-Fraxinetum Oberdorfer 1953) Riječ je o zajednici srednje Europe koja naseljava vlažna staništa s visokom razinom podzemne vode, periodično poplavljena lagano kretajućom podzemnom vodom. Opisana je prvi put u južnoj Njemačkoj (Oberd o rf er 1953). U prvom utvrđivanju ove zajednice u nas Glavač (1960) opisuje njezin areal i glavne ekološke uvjete. Zajednica raste u GJ Đurđevačke nizinske šume, a manje površine Glavač spominje i uzvodnije uz Dravu prema Sloveniji. Za uspijevanje te zajednice u Podravini glavnu ulogu imaju edafski i hidrološki uvjeti. U neposrednoj blizini Đurđevačkih pesaka, u reljefnim depresijama, koje su izvan dohvata riječne poplavne vode, razina je podzemne vode veoma visoka. Osim samoga reljefa tomu pridonosi velika propusnost susjednih pjeskovitih površina kroz koje se oborinska voda brzo ocjeđuje. Njezina je razina znatno snižena hidromelioracijama, ali je ona još neobično visoka. Minimalni podzemni godišnji vodostaj nalazi se na 1,0–1,3 m dubine. Na tom su području u Podravini razvijene najljepše sastojine te asocijacije u Europi (slika 2). One su inače fizionomski slične crnojohovim sastojinama u zajednici s dugoklasim šašem, ali florno su sličnije zajednicama unutar sveze Alno-Ulmion i reda Fagetalia. Ta je suprotnost nastala zbog različitih razina podzemnih voda (Horv at i dr. 1974). Florni je sastav zajednice naveden u tablici 2. Prva kolona označuje 15 Glavačevih snimaka, a druge dvije dva tipa sastojina iz ovih istraživanja s ukupno 19 snimaka. Šuma crne johe i poljskoga jasena sa sremzom nastala je prirodnom sukcesijom, tj. postupnim smanjivanjem vlažnosti, iz šume crne johe s dugoklasim šašem. Velike hidromelioracije u prošlom i početkom ovoga |