DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 93     <-- 93 -->        PDF

prirasta, pa sve do nabavke famoznih
“RŠ kartica” za nasušnu prehranu.
Kao mladi tek pristigli šumarski
stručnjak Vernak je u svojstvu
predstavnika ŠG “Viševica” Rijeka
bio sudionikom značajnog skupa 6.
listopada 1952. u Crnom Lugu, vezanog
uz “razrješenja izvjesnih
otvorenih pitanja u vezi s proglašenjem
masiva Risnjaka nacionalnim
parkom”. O važnosti skupa govori
podatak da su na njemu, uz predstavnike
domaćina, bili brojni
ugledni šumarski stručnjaci i znanstvenici.
Tako je Upravu za šumarstvo
Privrednog savjeta Vlade
NRH zastupao Ivan Smilaj, Konzervatorski
zavod Josip Radošević
i Stjepan Bertović, Hrvatsko prirodoslovno
društvo Ivo Pevalek i Ivo
Horvat i dr. Uz definitivno utvrđivanje
granice parka, modeliranje
zaštite faune u budućem zaštićenom
objektu prirode i dr., Vernak je
spremno odstupio tri prostorije prizemlja
stare Thurn-Taxisove zgrade
u Bjeloj Vodici za potrebe buduće
uprave parka, provevši potrebnu
korekciju plana sječe za dotičnu
godinu, kako bi se što više pošte


djele šume koje će uskoro ući u sastav
NP-a. Dodajmo tomu da će
upravitelj Šumarije Crni Lug desetak
godina kasnije za potrebe parka
podići novu montažnu zgradu u
dvorištu šumarije, da bi danom proglašenja
Risnjaka nacionalnim parkom
(15. rujna 1953) bio imenovan
prvim privremenim upraviteljem
NP Risnjak.


Posebno područje aktivnosti kolege
Vernaka bilo je lovstvo, točnije
lovni turizam. Gospodareći dijelom
državno-uzgojnog lovišta Risnjak,
u kojemu je brigom oko zaštite
divljači uspio podići fond srneće
i jelenske divljači te medvjeda do
zavidne razine, iz godine u godinu
raste broj inozemnih lovaca turista,
ostvarujući tako ne mala devizna
sredstva. U svrhu što komfornijeg
smještaja domaćih i stranih lovaca
(prvi gosti na medvjeda bili su mu
pedesetih godina prošlog stoljeća
najviši tadašnji državni i partijski
dužnosnici Milovan Đilas i Edvard
Kardelj), najprije na Pjetlićevom
vrhu, a zatim u Suhoj Rječini gradi
moderne lovačke kuće. Uz više kapitalnih
grla medvjeda, mahom u


kategoriji visoke zlatne medalje,
1962. g. u lovištu Šumarije Crni
Lug stečen je jelen, čije je rogovlje
na izložbi u Torinu 1971. g. ocijenjeno
s preko 200 CIC t., a to je
kroz dugi niz godina bio prvak
Gorskog kotara. Osobno je bio pasionirani
lovac na “crnu” divljač.


Spoznavši da će nakon toliko
godina rada u Šumariji Crni Lug
delničkog Šumskog gospodarstva
morati napustiti radno mjesto upravitelja,
1975. g. napušta šumarsku
operativu dobivši zaposlenje u Poslovnom
udruženju šumarstva i drvne
industrije “Drvo” Rijeka na poslovima
prodaje. Dvanaest godina
kasnije 1987. s tog je radnog mjesta
otišao u zasluženu mirovinu. Ostatak
života, gotovo punih 20 godina,
umirovljeničke dane provodio je u
Opatiji u krugu svoje supruge Zdenke,
prijatelja i kolega.


Hvala na svemu dobrom što si
učinio za života. Ostaješ nam u nezaboravnim
sjećanjima.


Zvonimir Pelcer,
Alojzije Frković