DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 93 <-- 93 --> PDF |
prirasta, pa sve do nabavke famoznih “RŠ kartica” za nasušnu prehranu. Kao mladi tek pristigli šumarski stručnjak Vernak je u svojstvu predstavnika ŠG “Viševica” Rijeka bio sudionikom značajnog skupa 6. listopada 1952. u Crnom Lugu, vezanog uz “razrješenja izvjesnih otvorenih pitanja u vezi s proglašenjem masiva Risnjaka nacionalnim parkom”. O važnosti skupa govori podatak da su na njemu, uz predstavnike domaćina, bili brojni ugledni šumarski stručnjaci i znanstvenici. Tako je Upravu za šumarstvo Privrednog savjeta Vlade NRH zastupao Ivan Smilaj, Konzervatorski zavod Josip Radošević i Stjepan Bertović, Hrvatsko prirodoslovno društvo Ivo Pevalek i Ivo Horvat i dr. Uz definitivno utvrđivanje granice parka, modeliranje zaštite faune u budućem zaštićenom objektu prirode i dr., Vernak je spremno odstupio tri prostorije prizemlja stare Thurn-Taxisove zgrade u Bjeloj Vodici za potrebe buduće uprave parka, provevši potrebnu korekciju plana sječe za dotičnu godinu, kako bi se što više pošte djele šume koje će uskoro ući u sastav NP-a. Dodajmo tomu da će upravitelj Šumarije Crni Lug desetak godina kasnije za potrebe parka podići novu montažnu zgradu u dvorištu šumarije, da bi danom proglašenja Risnjaka nacionalnim parkom (15. rujna 1953) bio imenovan prvim privremenim upraviteljem NP Risnjak. Posebno područje aktivnosti kolege Vernaka bilo je lovstvo, točnije lovni turizam. Gospodareći dijelom državno-uzgojnog lovišta Risnjak, u kojemu je brigom oko zaštite divljači uspio podići fond srneće i jelenske divljači te medvjeda do zavidne razine, iz godine u godinu raste broj inozemnih lovaca turista, ostvarujući tako ne mala devizna sredstva. U svrhu što komfornijeg smještaja domaćih i stranih lovaca (prvi gosti na medvjeda bili su mu pedesetih godina prošlog stoljeća najviši tadašnji državni i partijski dužnosnici Milovan Đilas i Edvard Kardelj), najprije na Pjetlićevom vrhu, a zatim u Suhoj Rječini gradi moderne lovačke kuće. Uz više kapitalnih grla medvjeda, mahom u kategoriji visoke zlatne medalje, 1962. g. u lovištu Šumarije Crni Lug stečen je jelen, čije je rogovlje na izložbi u Torinu 1971. g. ocijenjeno s preko 200 CIC t., a to je kroz dugi niz godina bio prvak Gorskog kotara. Osobno je bio pasionirani lovac na “crnu” divljač. Spoznavši da će nakon toliko godina rada u Šumariji Crni Lug delničkog Šumskog gospodarstva morati napustiti radno mjesto upravitelja, 1975. g. napušta šumarsku operativu dobivši zaposlenje u Poslovnom udruženju šumarstva i drvne industrije “Drvo” Rijeka na poslovima prodaje. Dvanaest godina kasnije 1987. s tog je radnog mjesta otišao u zasluženu mirovinu. Ostatak života, gotovo punih 20 godina, umirovljeničke dane provodio je u Opatiji u krugu svoje supruge Zdenke, prijatelja i kolega. Hvala na svemu dobrom što si učinio za života. Ostaješ nam u nezaboravnim sjećanjima. Zvonimir Pelcer, Alojzije Frković |