DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 81     <-- 81 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA – PRIZNANJA


IVO FRANJKOVIĆ


Povodom Dana hrvatskoga šumarstva, karlovački
ogranak HŠD-a postavio je 19. lipnja 2006. godine na
zgradi šumarije Slunj spomen ploču jednom od zaslužnih
članova HŠD-a Ivi F r an j k o v ić u, dipl. ing. šum.
Upravitelj šumarije Slunj Mile Ra d oč a j , dipl. ing.
šum. podsjetio je nazočne goste na ulogu Ive Franjkovića
kao prvog upravitelja šumarije Slunj, zaslužnoga za
izgradnju zgrade u kojoj se danas nalazi šumarija i organizaciju
šumarije i šumarstva toga područja u 50-tim
godinama prošloga stoljeća. Stariji kolege šumari Ivan
Bož ič e v i ć , dipl. ing. šum. i Josip K riz m ani ć,
šum. teh. evocirali su dio svojih sjećanja i izrazili zahvalnost
što su šumarstvo učili od takvoga šumarskog
stručnjaka kao što je bio Ivo Franjković. Otkrivanje ove
spomen ploče samo je jedno od obilježavanja zaslužnih
šumara s karlovačkog područja koje će ove godine upriličiti
HŠD ogranak Karlovac. U nastavku teksta podsjetit
ćemo na životni i stručni put Ive Franjkovića.


Ing. Ivo Franjković, sin Stjepana i Katarine Franjković,
rođen je 5. studenog 1906. godine u Beču, gdje
mu je otac službovao kao vojno lice. Umro je 20. travnja
1976. godine.


Srednju školu završio je u Zagrebu. Na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je
1936. godine.


Od 1936. do 1944. godine radio je u srijemskim
mjestima Erdevik i Surčin gdje je bio upravitelj šumarije.
Odmah po završetku II. svjetskoga rata nastavlja
svoj šumarski rad u mjestu Krasno na Velebitu.


Kao vrsnoga stručnjaka za lovstvo i lovnu privredu
poziva ga 1946. godine ing. Čeović u Zagreb, gdje or


ganizira i udara prve temelje jednoj suvremenijoj lovnoj
privredi u Hrvatskoj, koja je do tada bila potpuno
zapuštena i neorganizirana.


Međutim, uslijed velike oskudnice i pomanjkanja
stručnih šumarskih kadrova ing. Franjković 1947. godine
preuzima zadaću osnivanja šumskog gospodarstva
u Cvetkoviću kraj Jastrebarskog, gdje u vrlo teškim
uvjetima bez potrebnih stručnih kadrova i bez
ikakve mehanizacije prima i izvršava velike zadatke
kako na uzgojnim, tako i na radovima eksploatacije
šuma. U to vrijeme velik je pritisak na šumsko bogatstvo,
jer je to vrijeme obnove opustošene zemlje od
rata. Ujedno je to vrijeme i blokade Jugoslavije od zemalja
Informbiroa, pa je trebalo zemlji dati dvostruko
više drveta nego u normalnim uvjetima. Drvo je bilo
jedino bogatstvo koje je tada naša zemlja imala.


I na tome teškom zadatku ing. Franjković nije štedio
sebe niti svoje suradnike. Da bi izvršio sve postavljene
zadatke može se reći da za sve vrijeme svoga šestogodišnjeg
službovanja u Cvetkoviću praktički nije imao
niti jednog dana godišnjeg odmora ili bolovanja.


Godine 1953. započinje svoje službovanje u Slunju
na dužnosti upravitelja šumarije, gdje postavlja temelje
zgrade. I ovdje ga čekaju veliki zadaci u potpuno
nerazvijenom šumarstvu na području šumarije Slunj.
Svojim osobnim zalaganjem i upornošću uspijeva najprije
1954. godine završiti izgradnju zgrade šumarije u
Slunju i urediti okoliš oko iste.


Posebnom ljubavlju, koja resi samo pravog šumarskog
stručnjaka, počinje sustavno sređivati stanje u šumariji
Slunj, kako na kadrovskom, tako i u stručnom terenskom
radu. Njegova najveća ljubav bila je pošumlja