DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 52     <-- 52 -->        PDF

D. Kapec: UTJECAJ INTENZITETA SUŠENJA, MIKRORELJEFA I SAVSKE POPLAVNE VODE Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 425-443
primjerenog za ovu starost i znatnog zakašnjenja, na preživjela
stabla koja će osigurati kakvu-takvu, ali ipak prirodnu
obnovu i uspostavu približno normalne strukture.


Proredno sušenje


Ostatak drvne mase sušaca, i to 28 214 m3, potječe
sa svih ostalih dijelova sastojina gospodarske jedinice,
kako je to iz grafikona 8 vidljivo, a također pokazuje
najveće učešće drvne mase sušaca 49 % u IV. dobnom
razredu, 26 % u V. dobnom razredu, 13 % u III. dobnom
razredu, 7 % u VI. i najmanje učešće 5 % u


dobnom razredu. Tu je intenzitet sušenja utvrđen
15–30 % s osušenim primjercima stabala prostorno
razmještenim pojedinačno po cijeloj površini. Sva
ostala okolna stabla hrasta su preživjela. Sklop nije bio
time tako prekinut da bi utjecao na sastojinu više nego
normalna proreda istog intenziteta. Jedino izbor pojedinačnih
stabala za proredu i onih stradalih nisu bili
isti. Ipak najvažnije je bilo to što se tamo gdje se pojavilo
proredno sušenje, moglo računati na daljnju egzistenciju
sastojine, čiji će budući uzgoj omogućiti i njezinu
prirodnu obnovu.


Graf. 8–9. Učešće prorednog sušenja hrasta lužnjaka u dobnim razredima
Graph. 8–9 Shares of thiny dieback pedunculate oak on the age classes


Granica zone totalnog sušenja hrasta lužnjaka
Da bi se detaljnije istražilo sušenje u ovisnosti s mikroreljefom,
odabran je odjel 166 iz šumskog predjela
Širine u neposrednoj blizini ranije
u literaturi spominjanog predjela
Oštra. Provedeno je stereofotogrametrijsko
snimanje Žutice 1962. g.
i detaljni nivelman samog odjela
1966 godine. Iz prikazanog tlocrta
na karti broj 2 vidljive su ucrtane
detaljne kote terena izmjerene na
10 različitih mjesta. Najniža kota
nalazi se na prosjeci u samom
sjecištu 4 odjela 163, 164, 167 i
166, čija nadmorska visina iznosi
96,63 m. Teren se lagano diže u
smjeru juga prosjekom između 166
i 167 odjela, da bi postigao nakon
400 metara svoju najveću nadmorsku
visinu od 97,09 m na istoj prosjeci,
nakon čega teren opet pada.
Maksimalna razlika mikro uzvisina


Konfiguracija cijeloga platoa odjela nalazi se smještena
između dvije slojnice 96,50 i 97,00 m. Kroz južnu stranu
odjela bliže prosjeci prolazi oštra granica između


Graf. 10. Distribucija broja stabala hrasta u odjelu 166 a prije i poslije sušenja


i mikro depresija je svega 46 cm.


Graph. 10 Stemnumber of pedunculate oak in departmant 166 a before and after drying