DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 44     <-- 44 -->        PDF

D. Kapec: UTJECAJ INTENZITETA SUŠENJA, MIKRORELJEFA I SAVSKE POPLAVNE VODE Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 425-443
nezapamćenih sušenja hrasta lužnjaka u Žutici dogodilo
se 1964–1968. g. s maksimumom u proljeće 1965. i
1966. godine, kada su se na terenu događali brojni ključni
detalji neposredno uoči sušenja, tijekom sušenja i nakon
sušenja o kojima do danas stručna javnost nije bila
obaviještena. U to vrijeme, tijekom službovanja u šumariji
Novoselec, prikupljao sam, neposredno na terenu,
brojne podatke od premjera sušaca, vodnog režima,
opažanja intenziteta sušenja, do napada štetnika i izvršenih
sječa. Tu treba naglasiti da su te pojave započele
kada u Žutici još nije bilo izgrađena cestovna i ostala
infrastruktura za vađenje nafte i prirodnog plina, jer je


CILJ I METODE ISTRAŽIVANJA


Ciljevi obavljenih istraživanja u razdoblju od 1958.
do 1998. g. mogu se razvrstati u nekoliko sljedećih
zadaća:


aća:
utvrditi intenzitete i oblike sušenja hrasta lužnjaka
po površini, po drvnoj masi unutar dobnih razreda i
prema mjestu nastanka na temelju količine evidentiranih
i posječenih sušaca u svim odjelima i odsjecima,
a rezultate kartirati na karti intenziteta sušenja
po metodi inženjera Petra Manojlovića.
utvrditi stanje površina i drvne zalihe hrasta lužnjaka
uoči i nakon sušenja, usporediti ga sa stanjem u
1998. godini i normalom.
utvrditi granicu zone totalnog sušenja hrasta lužnjaka,
izdvojiti na njoj jedan detalj karakterističnog
šumskog odjela, prikazati njegov tlocrt s detaljnim
nivelmanom i slojnicama ekvidistance od 0,5 m,
predočiti karakter i oblik mikroreljefa na granici


prva istražna bušotina dubine 2226 m nazvana Žu -1
izrađena tek 3. lipnja 1964. g., koja se pokazala pozitivna,
a prvo naftno polje s 12 proizvodnih bušotina
otvoreno je u travnju 1966. g., kada je sušenje hrasta
već bilo u tijeku. Terenska stručna ekskurzija u Žuticu
Hrvatskoga šumarskog društva ogranak Zagreb od 3.
studenog 2005. g. dala mi je poticaj za objavu provedenih
istraživanja, zbog čega sam ove rezultate već prezentirao
u predavanju članovima društva, a ovim putem
ih u cijelosti posvećujem čitavom svom staležu i
društvu u svrhu zahvalnosti i potpore.


Methods and goal of research
zone totalnog sušenja i prikazati krivulje visina, distribucije
broja stabala i postotka prirasta neposredno
prije i poslije sušenja,
istražiti, usporediti i prikazati smjer kretanja i dostupnost
savske poplavne vode sa smjerom pružanja
granice zone totalnog sušenja hrasta lužnjaka u
odnosu na slojnicu 98,00 m nadmorske visine mikroreljefa
šume Žutice,
usporediti stanja drvnih zaliha, udjela površina po
vrstama drveća i ukupno u Žutici tijekom razdoblja
od 1958–1998. godine,
usporediti desetogodišnji tečajni prirast i desetogodišnji
realizirani ukupni etat tijekom razdoblja od
1958–1998. godine,
utvrditi kretanje stanja otvorenosti šumskim cestama
Žutice tijekom razdoblja od 1958–1998. godine.


PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area


Ova istraživanja obavljena su u gospodarskoj jedinici
“Žutica”, u vrijeme neposredno pred pojavu sušenja,
tijekom sušenja, po završetku sušenja i u razdoblju
do 1998. godine. Obrađen je cjeloviti šumski kompleks
omeđen s istoka rijekom Česmom, sa zapada rijekom
Lonjom, sa sjevera autoputom Zagreb – Lipovac, a na
jugu koritom rijeke Save. Opažanja su započela u vrijeme
kada je antropogeni utjecaj na stanište sastojina
bio gotovo minimalan. Oteretni kanal “Lonja – Strug”
još je bio u izgradnji, dok je gusta mreža lateralnih kanala
Črnec-polja i cestovna infrastruktura naftnih postrojenja
stvorena kasnije. Unutar samog kompleksa
šuma u središnjem dijelu nalazi se ne mali broj starih
riječnih korita, potoka i vodotoka koji meandriraju po
šumi u raznim smjerovima. Oni ne predstavljaju izrazita
riječna korita, već su to zapravo depresije, kojima
voda otječe samo za vrijeme trajanja većih vodostaja.
Svi ti vodotoci zajedno s okolnim rijekama nanosili su
godinama materijal i pomalo uzdizali vlastito korito
naplavinama u odnosu na okoliš. Tako su nastale u
Žutici specifične tvorevine za mikroreljef bare, nize i


mikrouzvisine. Na udaljenosti od 50–400 metara tlo je
ocjedito i nešto uzvišenije od vodotoka i depresije. Zatim
se nastavlja plato ili niza koja zna biti velika i do
nekoliko stotina hektara, da bi se na kraju uzdigla za
nekoliko metara i prešla u drugu gredu, koju je formirao
susjedni vodotok. Ti vodotoci u početku opažanja
bili su prohodni za kakav takav protok vode i funkcionirali
su da bi kasnije postali neprotočni, začepljeni,
zamuljeni i vrlo duboki obrasli najčešće crnom johom.
Oni se stalno pune oborinskom i poplavnom vodom,
zabaruju, šire i pomalo stvaraju neprohodne depresije.
Grede su obrasle sastojinama zajednice hrasta lužnjaka
i običnog graba na nizinskom smeđem tlu, nizinskom
pseudogleju i mineralno-močvarnom umjereno oglejanom
tlu (semiglej), a nize su obrasle zajednice hrasta
lužnjaka i velike žutilovke na mineralno-močvarnom
tlu i nizinskom pseudogleju. Proljetni izgled daju brojne
kaljužnice i zlatice (Caltha palustris L. i Ranunculus
repens L.), koje su svojom izrazito žutom bojom
cvijeta inspirirale stanovnike okolnih sela da daju čitavom
kompleksu šume egzotičan naziv Žutica. Na