DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 44 <-- 44 --> PDF |
D. Kapec: UTJECAJ INTENZITETA SUŠENJA, MIKRORELJEFA I SAVSKE POPLAVNE VODE Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 425-443 nezapamćenih sušenja hrasta lužnjaka u Žutici dogodilo se 1964–1968. g. s maksimumom u proljeće 1965. i 1966. godine, kada su se na terenu događali brojni ključni detalji neposredno uoči sušenja, tijekom sušenja i nakon sušenja o kojima do danas stručna javnost nije bila obaviještena. U to vrijeme, tijekom službovanja u šumariji Novoselec, prikupljao sam, neposredno na terenu, brojne podatke od premjera sušaca, vodnog režima, opažanja intenziteta sušenja, do napada štetnika i izvršenih sječa. Tu treba naglasiti da su te pojave započele kada u Žutici još nije bilo izgrađena cestovna i ostala infrastruktura za vađenje nafte i prirodnog plina, jer je CILJ I METODE ISTRAŽIVANJA Ciljevi obavljenih istraživanja u razdoblju od 1958. do 1998. g. mogu se razvrstati u nekoliko sljedećih zadaća: aća: utvrditi intenzitete i oblike sušenja hrasta lužnjaka po površini, po drvnoj masi unutar dobnih razreda i prema mjestu nastanka na temelju količine evidentiranih i posječenih sušaca u svim odjelima i odsjecima, a rezultate kartirati na karti intenziteta sušenja po metodi inženjera Petra Manojlovića. utvrditi stanje površina i drvne zalihe hrasta lužnjaka uoči i nakon sušenja, usporediti ga sa stanjem u 1998. godini i normalom. utvrditi granicu zone totalnog sušenja hrasta lužnjaka, izdvojiti na njoj jedan detalj karakterističnog šumskog odjela, prikazati njegov tlocrt s detaljnim nivelmanom i slojnicama ekvidistance od 0,5 m, predočiti karakter i oblik mikroreljefa na granici prva istražna bušotina dubine 2226 m nazvana Žu -1 izrađena tek 3. lipnja 1964. g., koja se pokazala pozitivna, a prvo naftno polje s 12 proizvodnih bušotina otvoreno je u travnju 1966. g., kada je sušenje hrasta već bilo u tijeku. Terenska stručna ekskurzija u Žuticu Hrvatskoga šumarskog društva ogranak Zagreb od 3. studenog 2005. g. dala mi je poticaj za objavu provedenih istraživanja, zbog čega sam ove rezultate već prezentirao u predavanju članovima društva, a ovim putem ih u cijelosti posvećujem čitavom svom staležu i društvu u svrhu zahvalnosti i potpore. Methods and goal of research zone totalnog sušenja i prikazati krivulje visina, distribucije broja stabala i postotka prirasta neposredno prije i poslije sušenja, istražiti, usporediti i prikazati smjer kretanja i dostupnost savske poplavne vode sa smjerom pružanja granice zone totalnog sušenja hrasta lužnjaka u odnosu na slojnicu 98,00 m nadmorske visine mikroreljefa šume Žutice, usporediti stanja drvnih zaliha, udjela površina po vrstama drveća i ukupno u Žutici tijekom razdoblja od 1958–1998. godine, usporediti desetogodišnji tečajni prirast i desetogodišnji realizirani ukupni etat tijekom razdoblja od 1958–1998. godine, utvrditi kretanje stanja otvorenosti šumskim cestama Žutice tijekom razdoblja od 1958–1998. godine. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area Ova istraživanja obavljena su u gospodarskoj jedinici “Žutica”, u vrijeme neposredno pred pojavu sušenja, tijekom sušenja, po završetku sušenja i u razdoblju do 1998. godine. Obrađen je cjeloviti šumski kompleks omeđen s istoka rijekom Česmom, sa zapada rijekom Lonjom, sa sjevera autoputom Zagreb – Lipovac, a na jugu koritom rijeke Save. Opažanja su započela u vrijeme kada je antropogeni utjecaj na stanište sastojina bio gotovo minimalan. Oteretni kanal “Lonja – Strug” još je bio u izgradnji, dok je gusta mreža lateralnih kanala Črnec-polja i cestovna infrastruktura naftnih postrojenja stvorena kasnije. Unutar samog kompleksa šuma u središnjem dijelu nalazi se ne mali broj starih riječnih korita, potoka i vodotoka koji meandriraju po šumi u raznim smjerovima. Oni ne predstavljaju izrazita riječna korita, već su to zapravo depresije, kojima voda otječe samo za vrijeme trajanja većih vodostaja. Svi ti vodotoci zajedno s okolnim rijekama nanosili su godinama materijal i pomalo uzdizali vlastito korito naplavinama u odnosu na okoliš. Tako su nastale u Žutici specifične tvorevine za mikroreljef bare, nize i mikrouzvisine. Na udaljenosti od 50–400 metara tlo je ocjedito i nešto uzvišenije od vodotoka i depresije. Zatim se nastavlja plato ili niza koja zna biti velika i do nekoliko stotina hektara, da bi se na kraju uzdigla za nekoliko metara i prešla u drugu gredu, koju je formirao susjedni vodotok. Ti vodotoci u početku opažanja bili su prohodni za kakav takav protok vode i funkcionirali su da bi kasnije postali neprotočni, začepljeni, zamuljeni i vrlo duboki obrasli najčešće crnom johom. Oni se stalno pune oborinskom i poplavnom vodom, zabaruju, šire i pomalo stvaraju neprohodne depresije. Grede su obrasle sastojinama zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba na nizinskom smeđem tlu, nizinskom pseudogleju i mineralno-močvarnom umjereno oglejanom tlu (semiglej), a nize su obrasle zajednice hrasta lužnjaka i velike žutilovke na mineralno-močvarnom tlu i nizinskom pseudogleju. Proljetni izgled daju brojne kaljužnice i zlatice (Caltha palustris L. i Ranunculus repens L.), koje su svojom izrazito žutom bojom cvijeta inspirirale stanovnike okolnih sela da daju čitavom kompleksu šume egzotičan naziv Žutica. Na |