DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 17 <-- 17 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 UDK 630* 442 (001) INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM IMELOM NA PODRUČJU UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA VINKOVCI I NOVA GRADIŠKA* INTENSITY OF INFECTION WITH YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED MISTLETOE ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATIONS VINKOVCI AND NOVA GRADIŠKA M. IDŽOJTIĆ1, M. GLAVAŠ1, M. ZEBEC1, R. PERNAR1, P. BEUK2, I. PRGIĆ3 SAŽETAK: U radu je istražen intenzitet zaraze različitih domaćina žutom imelom (Loranthus europaeus Jacq.) i bjelogoričnom bijelom imelom (Viscum album L. ssp. album) na području dvanaest šumarija UŠP Vinkovci i devet šumarija UŠP Nova Gradiška. Domaćini za koje je istraživanje rađeno bili su: hrast kitnjak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.), hrast lužnjak (Q. robur L.), poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), crni orah (Juglans nigra L.), malolisna lipa (Tilia cordata Mill.), klen (Acer campestre L.), obični grab (Carpinus betulus L.), divlja kruška (Pyrus pyraster Burgsd.), obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.) i kanadska topola (Populus ×canadensis Moench). Intenzitet zaraze bio je vrlo različit za pojedine odjele, gospodarske jedinice i šumarije. Na području UŠP Vinkovci od ukupnog broja pregledanih stabala lužnjaka 7,6 % bilo je zaraženo imelom. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2,5 grma imele, a najveći broj grmova na jednom stablu bio je 17. Najveća zaraza zabilježena je u GJ Vrapčana, Šumarije Vinkovci (20,1 %). Na području UŠP Nova Gradiška žutom imelom bilo je zaraženo 10,5 % pregledanih stabala lužnjaka. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj na jednom stablu bio je 9. GJ Glovac-Renovica, Šumarije Trnjani, bila je znatno zaraženija od ostalih (35,5 %). Za UŠP Vinkovci prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze lužnjaka žutom imelom u šest najviše zaraženih gospodarskih jedinica. U usporedbi s prethodnim istraživanjima, intenzitet zaraze lužnjaka na području UŠP Vinkovci i Nova Gradiška veći je nego za UŠP Bjelovar, a manji nego za UŠP Požega. Na kitnjaku je žuta imela praćena na području UŠP Nova Gradiška, gdje je imela zabilježena na 4,6 % pregledanih stabala. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj grmova na jednom stablu bio je 5. Najveća zaraza zabilježena je u GJ Južni Dilj, Šumarije Slavonski Brod, gdje je 9,3 % pregledanih stabala na sebi imalo žutu imelu. U usporedbi s dosadašnjim istraživanjima, intenzitet zaraze kitnjaka na području UŠP Nova Gradiška veći je nego za UŠP Bjelovar, a manji nego za UŠP Požega. Od ukupnog broja pregledanih stabala poljskog jasena na području UŠP a p Vinkovci, bijelom imelom bilo je zaraženo 2,7 %, prosječno su se na zaraženim se Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; Marko Zebec, dipl. ing.; izv. prof. dr. sc. Renata Pernar; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; marilena.idzojticŽpost.htnet.hr Perica Beuk, dipl. ing.; Uprava šuma podružnica Vinkovci Ivan Prgić, dipl. ing.; Uprava šuma podružnica Nova Gradiška Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 18 <-- 18 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 stablima nalaza 2 grma imele, a najveći broj grmova po stablu bio je 5. Na području UŠP Nova Gradiška 7,3 % pregledanih stabala poljskog jasena bilo je zaraženo imelom, prosječno su na njima bila 4 grma imele, a najviše 60 grmova na jednom stablu. Imele su sastavni dio šumskih ekosustava i ne predstavljaju poseban problem za svoje domaćine ako intenzitet zaraze nije velik. Iako varira postotak zaraženih stabala u pojedinim odjelima, odnosno gospodarskim jedinicama, važan je podatak da broj grmova žute imele na zaraženim stablima hrastova lužnjaka i kitnjaka nije velik (prosječno po 2 grma). 1. UVOD – Introduction U kontinentalnom dijelu Hrvatske rasprostranjene su Rezultati istraživanja domaćina i rasprostranjenosti te žuta (Loranthus europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum podvrste bijele imele u Hrvatskoj objavljeni su u radovialbum L.). Žuta imela do sada je kod nas zabilježena na ma I d žoj t i ć 2003 i Idž ojt i ć i dr. 2006a. Za podru11 taksona iz rodova Quercus L., Castanea Mill., Fagus čje UŠP Bjelovar istražen je intenzitet zaraze bjelogo- L. i Carpinus L. (I d ž o j t ić i K o ge l nik 2003, Z e ričnom bijelom imelom bijele topole, hrasta kitnjaka i e- b ec i I d ž o j tić 2005). Istraživanje rasprostranjenosti običnog bagrema (I d žo j t ić i dr. 2006b). Prikaz takso i i intenziteta zaraze različitih domaćina žutom imelom nomije, morfologije, ekologije, populacijske biologije, provedeno je ranije za područje Uprave šuma podružni-genetike i fiziologije bijele imele dala je Z u b er (2004). ce (UŠP) Požega i UŠP Bjelovar (Idžojtić i dr. 2005a, U ovome radu prikazan je intenzitet zaraze žutom i 2006b). bijelom imelom na području UŠP Vinkovci i UŠP NoPodvrsta bijele imele V. album ssp. album (bjelogo-va Gradiška. Ranije je za isto područje napravljen porična bijela imela) do sada je u Hrvatskoj zabilježena na pis domaćina bijele imele (I dž o j ti ć 2003). 52 taksona iz 25 rodova, koji pripadaju u 12 porodica. 2. PODRUČJE I METODE ISTRAŽIVANJA – Research Area and Methods Istraživanje je provedeno na području kojim gospoZa UŠP Vinkovci istraživanje je provedeno na podare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Vinkovci i UŠP dručju dvanaest šumarija: Cerna, Gunja, Ilok, Lipovac, Nova Gradiška, za dvije vrste imele: žutu imelu (L. eu-Mikanovci, Otok, Strizivojna, Strošinci, Vinkovci, Vrropaeus) i bjelogoričnu bijelu imelu ( V. album ssp. albanja, Vukovar i Županja, a za UŠP Nova Gradiška na bum). Domaćini na kojima su te dvije vrste imele području devet šumarija: Jasenovac, Nova Gradiška, praćene bili su: hrast kitnjak (Quercus petraea /Matt./ Nova Kapela, Novska, Okučani, Oriovac, Slavonski Liebl.), hrast lužnjak (Q. robur L.), poljski jasen (Fra-Brod, Stara Gradiška i Trnjani. Izabrani su odsjeci staxinus angustifolia Vahl), crni orah (Juglans nigra L.), riji od 30 godina, koji su zatim dijagonalno pregledani, malolisna lipa (Tilia cordata Mill.), klen (Acer campes-u formulare su upisani podaci o broju zaraženih i nezatre L.), obični grab (Carpinus betulus L.), divlja kruška raženih stabala, te o broju grmova imele na zaraženim (Pyrus pyraster Burgsd.), obični bagrem (Robinia pse-stablima. Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom udoacacia L.) i kanadska topola (Populus ×canadensis (prostim okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatniMoench). ci navedenih šumarija tijekom zime 2002/03. Tablica 1. UŠP Vinkovci, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 1 FA Vinkovci, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Šumarija Forest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Zaraženih stabala Infected Trees % Banov Dol 25 3964 15,89 Cerna Krivsko Ostrvo 26 3228 5,20 Ceranski Lugovi 37 6351 11,64 Trizlovi-Rastovo 45 6573 17,18 Gunja Desičevo I 17 1263 4,43 Desičevo II 24 3012 4,88 Savski Lugovi 6 508 7,48 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 19 <-- 19 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Ilok Iločke šume 13 510 13,73 Lipovac Narače Topolovac 29 46 2614 3312 11,78 4,23 Mikanovci Durgutovica Muško Ostrvo 3 27 965 2847 11,09 7,31 Otok Slavir Otočke šume 143 47 11943 3772 4,41 3,84 Trstetiik 16 2705 14,64 Strizivojna Merolino 38 4733 11,24 Orljak 23 7036 7,77 Strošitici Debritija 80 10672 3,13 Kutijevci 53 6076 8,54 Vinkovci Dionica 3 220 11,36 Vrapčana 11 1272 20,13 Vrbatija Vrbanjske šume 136 15240 3,29 Vukovar Dubrave Jelaš 20 23 2531 2153 13,35 2,46 Županja Kragujna Kusare 65 45 3621 4811 4,42 8,71 Č 1.001 111.932 7,6 Tablica 2. UŠP Nova Gradiška, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 2 FA Nova Gradiška, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Šumarija Forest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Zaraženih stabala Infected Trees % Nova Gradiška Ključevi 17 1690 3,31 Nova Kapela Radinje 4 200 0 Slavonski Brod Mrs. Lug–Migalovci 8 484 17,77 Trnjani Ilijanska-Jelas Glovac-Renovica 16 7 1650 718 6,06 35,52 E 52 4.742 Tablica 3. UŠP Nova Gradiška, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 3 FA Nova Gradiška, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Šumarija Forest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Zaraženih stabala Infected Trees % Nova Gradiška Gradiška Brda Južni Psunj 8 8 1043 999 6,33 6,31 Nova Kapela Južna Babja Gora Ješevik-Briktij ev. 4 3 200 150 0 0 Novska Novsko Brdo Rajićko Brdo 6 4 459 193 4,14 1,55 Okučatii Okučanska Brda Zapadni Psunj 5 12 1083 2114 3,51 0,80 Oriovac Mlada Vodica Stupničko Brdo 3 3 1188 730 7,91 2,47 Slavonski Brod Južni Dilj 6 484 9,30 Tmjatii Bratljevci Dolca 15 6 1715 197 6,76 5,08 E 83 10.555 4,6 401 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 20 <-- 20 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Za područje UŠP Vinkovci u tablici 1 prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama za žutu imelu na lužnjaku. Za područje UŠP Nova Gradiška prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama za žutu imelu na lužnjaku (tablica 2) i kitnjaku (tablica 3). U tablicama 4 i 5 prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama za bijelu imelu na poljskom jasenu za područje UŠP Vinkovci, odnosno UŠP Nova Gradiška. Prikaz istih parametara za ostale praćene domaćine bijele imele nalazi se u tablici 6. Kartiranje je napravljeno za UŠP Vinkovci na osnovi digitilaziranih granica gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja. U programu ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tematski sloj (karta) u kojemu je na razini odsjeka prikazana prostorna raspodjela intenziteta zaraze lužnjaka žutom imelom u šest najviše zaraženih gospodarskih jedinica. 3. REZULTATI – Results Rezultati su prikazani posebno za UŠP Vinkovci i UŠP Nova Gradiška, a unutar tih uprava šuma po 3.1. Žuta i bijela imela na području UŠP Vinkovci 3.1.1. Žuta imela Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na području 12 šumarija (Cerna, Gunja, Ilok, Lipovac, Mikanovci, Otok, Strizivojna, Strošinci, Vinkovci, Vrbanja, Vukovar i Županja), 26 gospodarskih jedinica i 1.001 odjelu, na uzorku od 111.932 stabla. Od ukupnog broja pregledanih stabala 7,6 % bilo je zaraženo imelom. Intenzitet zaraze imelom različit je za pojedine gospodarske jedinice unutar navedenih šumarija (tablica 1). Do 5 % zaraženih, od pregledanih stabala (slika 1) bilo je u GJ Jelaš, Šumarije Vukovar (2,5 %), zatim GJ Debrinja, Šumarije Strošinci (3,1 %), GJ Vrbanjske šu družnica posebno za žutu i bijelu imelu. me, Šumarije Vrbanja (3,2 %), GJ Otočke šume (3,8 %) i GJ Slavir (4,4 %), Šumarije Otok, GJ Topolovac, Šumarije Lipovac (4,2 %), GJ Kragujna, Šumarije Županja (4,4 %) i dvije gospodarske jedinice Šumarije Gunja, GJ Desičevo I (4,4 %) i GJ Desičevo II (4,9 %). Između 5 i 10 % zaraženih, od pregledanih stabala (slika 1), bilo je u GJ Krivsko Ostrvo, Šumarije Cerna (5,2 %), GJ Muško Ostrvo, Šumarije Mikanovci (7,3 %), zatim GJ Savski Lugovi, Šumarije Gunja (7,5 %), GJ Kusare, Šumarije Županja (8,2 %) i GJ Kunjevci, Šumarije Vinkovci (8,5 %). Slika 1. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze lužnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama. Figure 1 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation of pedunculate oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 21 <-- 21 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Više od 10 % pregledanih stabala (slika 1) bilo je zaraženo imelom u GJ Durgutovica, Šumarije Mikanovci (11,1 %), GJ Narače, Šumarije Lipovac (11,8 %), GJ Dubrave, Šumarije Vukovar (13,4 %), GJ Iločke šume, Šumarije Ilok (13,7 %), GJ Trizlovi-Rastovo, Šumarije Gunja (17,2 %), GJ Ceranski Lugovi (11,6 %) i GJ Banov Dol (15,9 %), Šumarije Cerna, zatim GJ Merolino (11,2 %) i Trstenik (14,6 %), Šumarije Strizivojna i u dvije gospodarske jedinice Šumarije Vinkovci, GJ Dio- Slika 2. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Dubrave, Šumarija Vukovar. Figure 2 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak in the Management Unit Dubrave, Forest Office Vukovar. Slika 4. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Trstenik, Šumarija Strizivojna. Figure 4 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak in the Management Unit Trstenik, Forest Office Strizivojna. nica (11,4 %) i GJ Vrapčana (20,1 %), gdje je ujedno i najveća zaraza žutom imelom na području UŠPVinkovci. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2,5 grma imele, a najveći broj grmova na jednom stablu bio je 17 (odjel 29, GJ Iločke šume, Šumarije Ilok). Na slikama 2–7 prikazan je intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za šest najzaraženijih gospodarskih jedinica. To su: GJ Dubrave, Slika 3. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Iločke šume, Šumarija Ilok. Figure 3 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak in the Management Unit Iločke šume, Forest Office Ilok. Slika 5. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Banov Dol, Šumarija Cerna. Figure 5 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak in the Management Unit Banov Dol, Forest Office Cerna. Šumarija Vukovar; GJ Iločke šume, Šumarija Ilok; GJ Trstenik, Šumarija Strizivojna; GJ Banov Dol, Šumarija Cerna; GJ Trizlovi-Rastovo, Šumarija Gunja i GJ Vrapčana, Šumarija Vinkovci. Pregledani odsjeci u kojima imela nije zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani odsjeci prikazani bijelom bojom. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 22 <-- 22 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Slika 6. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka za GJ Trizlovi-Rastovo, Šumarija Gunja. Figure 6 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation Slika 7. UŠP Vinkovci: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregle and the spatial arrangement of examined subcompart danih odsjeka lužnjaka za GJ Vrapčana, Šumarija Vinkovci. ments of pedunculate oak in the Management Unit Trizlo- Figure 7 Forest Administration Vinkovci: intensity of infestation vi-Rastovo, Forest Office Gunja. and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak in the Management Unit Vrapčana, Forest Office Vinkovci. 3.1.2. Bijela imela Na području UŠP Vinkovci, zaraza bijelom imelom zabilježena bijela imela (tablica 6). Od 383 pregledana praćena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina: stabla crnog oraha na području šumarija Vukovar i Ilok, poljski jasen, crni orah, malolisna lipa, klen, obični samo je jedno stablo bilo zaraženo (0,3 %). Na klenu je grab, divlja kruška i obični bagrem. bijela imela bila prisutna na 5,1 %, od 158 pregledanih stabla (na području šumarija Ilok i Otok, a nije bila pri Od ukupno pregledanih 787 stabala poljskog jasena u 9 gospodarskih jedinica na području 6 šumarija (tablisutna na području GJ Dubrave, Šumarije Vukovar). Od ostalih vrsta bijela imela bila je prisutna na običnom ba ca 4), bijela imela bila je prisutna na 12 stabala (2,7 %). Veličina uzorka u pojedinim GJ bila je različita, kao i gremu u GJ Iločke šume (Šumarija Ilok), na divljoj krupostotak zaraženih stabala. Prosječno su se na zaraže-ški u GJ Vrbanjske šume (Šumarija Vrbanja) i n nna aa obič običobič- - nim stablima nalaza 2 grma imele, a najveći broj grmova nom grabu u GJ Slavir, Šumarije Otok, no uzorcci ii su bili po stablu bio je 5 (odjel 64, GJ Slavir, Šumarija Otok). razmjerno maleni. Na području šumarija Ilok, Vrbanja i Vukovar pregledano je 699 stabala malolisne lipe, od kojih je na 3,4 % Tablica 4. UŠP Vinkovci, Viscum album na Fraxinus angustifolia: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 4 FA Vinkovci, Viscum album on Fraxinus angustifolia: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Šumarija Forest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Zaraženih stabala Infected Trees % Cerna Ceranski Lugovi 1 5 20,00 Gunja Trizlovi-Rastovo Savski Lugovi 1 2 8 38 12,5 7,89 Ilok Iločke šume 5 81 3,7 Otok Slavir 1 9 22,22 Kunjevci 32 323 0,31 Vinkovci Dionica 3 37 0 Vrapčana 11 230 0 Vrbanja Vrbanjske šume 1 56 1,79 E 57 787 2,67 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 23 <-- 23 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 3.2. Žuta i bijela imela na području UŠP Nova Gradiška 3.2.1. Žuta imela Na području UŠP Nova Gradiška žuta imela praćena je na lužnjaku i kitnjaku, te su razultati istraživanja 3.2.1.1. Žuta imela na lužnjaku Na hrastu lužnjaku žuta imela praćena je na području četiri šumarije: Nova Gradiška, Nova Kapela, Slavonski Brod i Trnjani. Istraživanje je provedeno za 5 gospodarskih jedinica i 52 odjela, na uzorku od 4.742 stabla. Od ukupnog broja pregledanih stabala 10,5 % bilo je zaraženo imelom (tablica 2). U GJ Radinje, Šumarije Nova Kapela, imela nije zabilježena. Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u GJ Ključevi, Šumarije Nova Gradiška (3,3 %) i u GJ Ilijanska-Jelas, Šumarije 3.2.1.2. Žuta imela na kitnjaku Na hrastu kitnjaku žuta imela praćena je na području sedam šumarija: Nova Gradiška, Nova Kapela, Novska, Okučani, Oriovac, Slavonski Brod i Trnjani. Ukupno je pregledano 13 gospodarskih jedinica, 83 odjela i 10.555 stabala, od kojih je na 4,6 % zabilježena imela (tablica 3). Intenzitet zaraze bio je različit po šumarijama, odnosno gospodarskim jedinicama (slika 8). prikazani posebno za te dvije vrste. Trnjani (6,1 %). U GJ Mrs. Lug-Migalovci, Šumarije Slavonski Brod, bilo je zaraženo 17,8 % pregledanih stabala. Gospodarska jedinica Glovac-Renovica, Šumarije Trnjani, bila je znatno zaraženija od ostalih (na 35,5 % pregledanih stabala lužnjaka bila je imela). Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj na jednom stablu bio je 9 (GJ Ilijanska-Jelas, Šumarije Trnjani). U gospodarskim jedinicama Južna Babja Gora i Ješevik- Briknjevača imela nije zabilježena. Vrlo niski stupanj zaraze zabilježen je u GJ Zapadni Psunj, Šumarije Okučani (0,8 %). Zaraza manja od 2 % bila je i u GJ Rajićko Brdo, Šumarije Novska (1,6 %). Zatim slijede GJ Stupničko Brdo, Šumarije Oriovac (2,5 %); GJ Okučanska Brda, Šumarije Okučani (3,5 %) i GJ Novsko Brdo, Slika 8. UŠP Nova Gradiška: intenzitet zaraze kitnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama. Figure 8 Forest Administration Nova gradiška: intensity of infestation of sessile oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 24 <-- 24 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Šumarije Novska (4,1 %). Zaraza veća od 5 % zabilježe-nosila 7,9 %, dok je najveća zaraza zabilježena u GJ na je u GJ Dolca, Šumarije Trnjani (5,1 %); GJ Južni Južni Dilj, Šumarije Slavonski Brod, gdje je utvrđeno Psunj, Šumarije Nova Gradiška (6,3 %), iza koje slijedi 9,3 % stabala kitnjaka zaraženih žutom imelom. Na za- GJ Gradiška Brda iste šumarije sa 6,3 % zaraženih staraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najbala, te GJ Bratljevci, Šumarije Trnjani (6,7 %). Za po-veći broj grmova na jednom stablu bio je 5 u više gospodručje GJ Mlada Vodica, Šumarije Oriovac, zaraza je iz-darskih jedinica ove UŠP. 3.2.2. Bijela imela na poljskom jasenu i kanadskoj topoli Na području UŠP Nova Gradiška, prisutnost bijele je 60 (odsjek 14c). Zaraza poljskog jasena bijelom imele zabilježena je na dva domaćina, i to na poljskom imelom praćena je i u Šumariji Novska (GJ Trstika, zajasenu i kanadskoj topoli. raza 2,4 %; GJ Zelenika, zaraza 4,3 %) te u Šumariji U GJ Grede-Kamare, Šumarije Jasenovac, zaraženo Stara Gradiška (GJ Međustrugovi, zaraza 10,9 %). Pro je 10,5 % pregledanih stabala poljskog jasena (Tablica sječni broj grmova imele po stablu u ove dvije šumari5). Na zaraženim stablima prosječno je bilo 4,5 grma je bio je 3–4, a najveći broj grmova na pojedinom staimele, a najveći broj zabilježen na jednom je stablu bio blu bio je 30–40. Tablica 5. UŠP Nova Gradiška, Viscum album na Fraxinus angustifolia: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 5 FA Nova Gradiška, Viscum album on Fraxinus angustifolia: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Broj pregledanih odjela Broj pregledanih stabala Zaraženih stabala Šumarija Gospodarska jedinica Number of Number of Infected Trees Forest Office Management Unit Examined Compartments Examined Trees % Jasenovac Grede-Kamare 15 2773 10,49 Trstika 3 250 2,40 Novska Zelenika 33 4960 4,25 Stara Gradiška Međustrugovi 43 2148 10,94 Č 94 10.131 7,33 Tablica 6. UŠP Vinkovci i UŠP Nova Gradiška, Viscum album na ostalim domaćinima: broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 6 FA Vinkovci and FA Nova Gradiška, Viscum album on other hosts: number of examined compartments, number of examined trees and percent of infected trees, according to forest offices and management units. Uprava šuma podružnica Forest Administration Domaćin Host Šumarija rest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Zaraženih stabala Infected Trees % Vinkovci Tilia cordata Ilok Iločke šume 18 666 3,45 Vrbanja Vrbanjske šume 1 26 3,85 Vukovar Dubrave 3 7 0 22 699 3,43 Juglans nigra Ilok Iločke šume 1 7 14,29 Vukovar Dubrave 3 376 0 E 4 383 0,26 Acer campestre Ilok Iločke šume 14 68 5,88 Otok Slavir 3 21 19,05 Vukovar Dubrave 5 69 0 E 22 158 5,06 Robinia pseudoacacia Ilok Iločke šume 7 45 6,67 Carpinus betulus Otok Slavir 1 7 14,29 Pyrus pyraster Vrbanja Vrbanjske šume 3 6 50,00 Nova Gradiška Populus ×canadensis Jasenovac Grede-Kamare 1 38 28,95 406 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 25 <-- 25 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM ... Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 Na kanadskoj topoli ova vrsta imele zabilježena je uGJ Grede-Kamare, Šumarije Jasenovac, gdje je u jednom odjelu pregledano 38 stabala, od kojih je na 29 % Žutom imelom na području UŠP Nova Gradiška zaraženo je nešto više pregledanih stabla hrasta lužnjaka (10,5 %) nego na području UŠP Vinkovci (7,6 %). U usporedbi s rezultatima prethodnih istraživanja (Id žoj t i ć i dr. 2005a, 2006b), vidimo da je nešto manji postotak zaraženih stabla lužnjaka bio na području UŠP Bjelovar (7,1 %), a da je najviše zaraženih stabala bilo na području UŠP Požega (13,7 %). Na području UŠP Nova Gradiška žutom imelom zaraženo je 4,6 % pregledanih stabala hrasta kitnjaka. To n je nešto više ee nego na području UŠP Bjelovar, gdje je bilo zaraženo 3 % pregledanih stabala kitnjaka (I dž o j ti ć tabala i dr. 2006b), a znatno manje o na području UŠP Po neg negnego n žega, gdje je bilo zaraženo 13,3 % ukupno pregledanih stabala (I d žoj t i ć i dr. 2005b). Poljski jasen također je ekološki i gospodarski vrlo važna vrsta na istraživanom području. Zaraza ove vrste bijelom imelom značajno je veća na području UŠP Nova Gradiška (7,3 % pregledanih stabala), nego što je to na području UŠP Vinkovci (2,7 % zaraženih od ukupno pregledanih stabala). Na pojedinim stablima jasena bilo je i do 60 grmova bijele imele (UŠP Nova Gradiška, Šumarija Jasenovac, GJ Grede-Kamare, odsjek 14c). Intenzitet zaraze svih istraživanih domaćina vrlo je različit za pojedine odjele, gospodarske jedinice i šumarije. U prethodnim istraživanjima (Id žojt i ć i dr. 2005b) utvrđena je čvrsta korelacija zaraze obične jele bijelom imelom i pojave sušaca na području UŠP Gospić. Od 1987. godine u Hrvatskoj se prati oštećenost šuma prema Međunarodnom programu za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests) koja se obavlja na bioindikacijskim plohama, mreža 16×16 km, i osnovnim plohama, mreža 4×4 km (Po t o č i ć i S e l e t k o v ić 2006). Glavni zadatak programa blem za svoje domaćine ako intenzitet zaraze nije veje prikupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakci-lik. Osim postotka stabala na kojima je imela prisutna, Tablica 7. Zaraza žutom imelom i stupanj oštećenosti hrasta lužnjaka za UŠP Vinkovci, Nova Gradiška, Bjelovar i Požega. Table 7 Yellow mistletoe infestation and damage degree of pedunculate oak for Forest Administrations Vinkovci, Nova Gradiška, Bjelovar and Požega. Uprava šuma podružnica Forest Administration Vinkovci Nova Gradiška Bjelovar Požega Zaraza imelom Mistletoe Infestation % N 7,6 111.932 10,5 4.742 7,1 12.711 13,7 1.238 bila imela. Na zaraženim stablima bila su prosječno 2 grma imele, a najviše je zabilježeno 10 grmova na jednom stablu. ji na čimbenike stresa (ne samo zračnog onečišćenja) na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na stablima se procjenjuje osutost krošnje, promjena boje lišća i lako prepoznatljivi biotski i abiotski čimbenici. Budući da imela neekonomičnom potrošnjom vode negativno utječe na biljku domaćina, posebice ako je intenzitet zaraze velik, pokušali smo utvrditi postoji li korelacija između intenziteta zaraze žutom imelom hrasta lužnjaka i oštećenosti istraženih gospodarskih jedinica. Međutim, gustoća mreže nije omogućila prikazivanje podataka o oštećenosti na razini gospodarskih jedinica, već su podaci dostupni za pojedine uprave šuma podružnice, što je nedovoljno precizno. U tablici 7 prikazani su podaci zaraze lužnjaka žutom imelom 2003. godine i oštećenost 2005. godine, za UŠP Vinkovci, Nova Gradiška, Bjelovar i Požega. Oštećenost je prikazana prema stupnjevima: 0 (0–10 %), 1 (11–25 %), 2 (26–60 %) i 3+4 (>60 %). Značajno oštećenim stablima smatraju se stabla osutosti krošnje iznad 25 % (Po t o č ić i S e l e t ko v ić 2006). Iako na oštećenost stabala utječu brojni čimbenici, a usporedba zaraženosti imelom i stupnja oštećenosti na razini UŠP nije dovoljno precizna, možemo vidjeti da je npr. za UŠP Požega, gdje je najveći postotak značajno oštećenih stabala, i najveći postotak zaraženih stabala lužnjaka žutom imelom. Međutim, za UŠP Nova Gradiška na ovoj razini nije moguće donositi općenite zaključke. Dodatni problem usporedbe ovih podataka je značajno manji uzorak stabala za koja se radi procjena oštećenosti od uzorka na kojem je rađeno istraživanje zaraze žutom imelom. Budući da za istraživano područje nema prethodnih istraživanja s kojima bismo mogli usporediti rezultate ovih istraživanja, ne možemo govoriti o trendu zaraze istraživanih domaćina imelama. Imele su sastavni dio šumskih ekosustava i ne predstavljaju poseban pro 0 (0-10 %) 14,7 14,5 59,5 0 Stupanj oštećenosti Damage Degree (%) 1 (11-25 %) 43,1 82,6 26,2 24,3 2 (26-60 %) 40,3 2,9 14,3 73,0 ,>«; , 2,0 0 0 2,7 N 457 69 168 37 407 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 26 <-- 26 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM . Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 važan je podatak o broju grmova na pojedinim stablima. Prosječan broj grmova žute imele na lužnjaku i kitnjaku nije bio velik, odnosno u obje su UŠP na zaraženim stablima prosječno bila 2 grma žute imele. Na poljskom jasenu prosječan broj grmova bijele imele je u UŠP Vinkovci bio 2, dok je u UŠP Nova Gradiška prosječno bilo 4 grma bijele imele, a u toj je UŠP na Na podršci i odobrenju ovoga istraživanja zahvaljujemo Službi za ekologiju šuma Hrvatskih šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru Jurjeviću, kao i prethodnim voditeljima u UŠP Vinkovci, Luki Vukovcu, dipl. ing. i UŠP Nova Gradiška, Mladenu Sertiću, dipl. ing. Voditelju UŠP Vinkovci, Zvonimiru Mišiću, dipl. pojedinim stablima zabilježen i razmjerno velik broj grmova (do 60). Potrebno je nastaviti s istraživanjima kako bi se moglo zaključiti o mogućem negativnom utjecaju imela na svoje domaćine, odnosno njihovom udjelu u sinergističkom djelovanju s ostalim biotskim i abiotskim čimbenicima. ing., zahvaljujemo na odobrenju korištenja kartografskih podloga. Zahvaljujemo djelatnicima svih šumarija koji su na terenu bilježili podatake o domaćinima i zarazi imelom te ustupili potrebne podatke iz gospodarskih osnova. 6. LITERATURA References ArcView GIS, 2002: Environmental Systems Research obične jele (Abies alba Mill.) bijelom imelom Institute, Inc., version 3.3. (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom.) I dž oj t i ć, M., 2003: Domaćini i rasprostranjenost u Hrvatskoj. Šum. list 11–12: 559–573. bjelogorične bijele imele (Viscum album L. ssp. Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, album) u Hrvatskoj. Šum. list 9–10: 439–447. B. Bradić, D. Husak, 2006b: Žuta imela (LoIdžojtić, M., M. Kogelnik, 2003: Hosts of mistleranthus europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum toes in Croatia and Slovenia. In: Abstract book album L.) na području Uprave šuma podružnice of the International Symposium on Vegetation in Bjelovar. Šum. list 3–4: 101–111. SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29–31, 2003, P o t o č i ć , N., I. S e l et k ov i ć , 2006: Oštećenost šu26 p. ma u Hrvatskoj 2005. godine. Hrvatske šume I dž oj t i ć, M., M. K o g e l n i k , J. F r a n ji ć, Ž. d.o.o. i Šumarski institut Jastrebarsko. 29 pp. Š k v o r c, 2006a: Hosts and distribution of Vis-Zebec, M., M. Idžojtić, 2005: Hosts and distribucum album L. ssp. album in Croatia and Slovetion of yellow mistletoe (Loranthus europaeus nia. Plant Biosystems 140 (1): 50–55. Jacq.) in Croatia. In: Abstract book of SympoI dž oj t i ć, M., R. P ern ar, Z. Li sj ak , H. Z de la r, sium Flora and Vegetation of Slovenia and M. Ančić, 2005a: Domaćini žute imele (Lo- neighbouring countries 2005., Ljubljana, Septembe ranthus europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na tember 16–18, 2005. 37–38 pp. području Uprave šuma podružnice Požega. Zuber, D., 2004: Biological flora of Central Europe: Šum. list 1–2: 3–17. Viscum album L. Flora 199: 181–203. Idžojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović, N. Pavlus, 2005b: Zaraza SUMMARY: The intensity of infection of different hosts with yellow mistletoe (Loranthus europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (Viscum album L. ssp. album) in the area of 12 forest offices of the Forest Administration Vinkovci and 9 forest offices of the Forest Administration Nova Gradiška was investigated. The investigated hosts were: sessile oak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.), pedunculate oak (Q. robur L.), narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl), black walnut (Juglans nigra L.), small-leaved lime (Tilia cordata Mill.), common maple (Acer campestre L.), common hornbeam (Carpinus betulus L.), wild pear (Pyrus pyraster Burgsd.), common locust (Robinia pseudoacacia L.) and Canadian poplar (Populus ×canadensis Moench). The intensity of infection was very different in the individual compartments, management units and forest offices. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, P. Beuk & I. Prgić: INTENZITET ZARAZE ŽUTOM I BIJELOM ... In the area of the Forest Administration Vinkovci from the total number of examined pedunculate oak trees 7.6 % were infected with yellow mistletoe. On the average on each of the infected trees there were 2.5 mistletoe plants, and the largest number on one tree was 17. The largest infection was noted in the Management Unit Vrapčana, of the Forest Office Vinkovci (20.1 %). In the area of the Forest Administration Nova Gradiška 10.5 % of the examined pedunculate oak trees were infected with yellow mistletoe. On the infected trees there were 2 mistletoe plants on the average, and the largest number of plants on one tree was 9. In the Management Unit Glovac-Renovica, of the Forest Office Trnjani, there was considerably more infestation than in other management units (35.5 %). For the Forest Administration Vinkovci the spacial distribution of mistletoe infestation intensity of the pedunculate oak in six most infested management units was presented. Compared with previous research, the intensity of mistletoe infestation of the pedunculate oak is greater in the area of the Forest Administration Vinkovci and Nova Gradiška than in the Forest Administration Bjelovar, and smaller than in the Forest Administration Požega. On the sessile oak yellow mistletoe was investigated in the area of the Forest Administration Nova Gradiška, where mistletoe was observed on 4.6 % of the examined trees. On the infected trees there were 2 mistletoe plants on the average, and the highest number of plants on one tree was 5. The largest infestation was found in the Management Unit Južni Dilj, of the Forest Office Slavonski Brod, where 9.3 % of the examined trees were infected. Previous researches show that the intensity of mistletoe infestation of the sessile oak in the area of the Forest Administration Nova Gradiška is greater than in the Forest Administration Bjelovar, and smaller than in the Forest Administration Požega. Out of the total number of examined narrow–leaved ash trees in the area of Forest Administration Vinkovci, 2.7 %, were infected with white-berried mistletoe, with an average of 2 mistletoe plants per infected tree; the largest number of plants per tree was 5. In the area of the Forest Administration Nova Gradiška 7.3 % of the examined narrow-leaved ash trees was infected with mistletoe, with an average of 4 mistletoe plants per tree; the largest number of mistletoe plants on one tree was 60. f Mistletoes are a constituent part of ff forest eco-systems and they do not ret i present a special threat t tto oo thei theitheir rr hosts hostshosts, ,, if ff the infection intensity is not high. Although the percentage of infested trees varied in individual compartments, i.e. management units, the important fact was that the number of yellow mistletoe plants on infested sessile and pedunculate oak trees was not high (averaging 2 mistletoe plants per tree). The state of infection of the narrow-leaved ash was partly different in individual management units in the Forest Administration Nova Gradiška, where on the average a higher number of white-berried mistletoe plants on the infested trees was observed, and a relatively large oe number o oof ff plants on some trees. Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 399-409 |