DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 13 <-- 13 --> PDF |
J. Vukelić, D. Racić i D. Baričević: ŠUMA JELE I CRNOGA GRABA (Ostryo-Abietetum/Fukarek 1963/... Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 387-397 Važno je istaći da najznačajnije termofilne vrste koje se javljaju u sastojinama zajednice Ostryo-Abietetum u zaleđu Vinodola, a navedene u tablici kao vrste sveze Ostryo-Carpinion i reda Quercetalia pubescentis ujedno su i svojstvene ili diferencijalne vrste termofilne podsveze bukovih šuma Ostryo-Fagenion (Sesleria autumnalis, Asparagus tenuifolius, Cornus mas, Euonymus verrucosa, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia, Mercurialis ovata, Peucedanum oreoselinum, Marin ček i dr. 1993). Makljen (Acer monspessulanum), stalna vrsta u sloju grmlja, ne raste u termofilnim bukovim zajednicama iste podsveze (Seslerio-Fagetum, Ostryo- Fagetum i Erico-Fagetum), a kako ne raste ni u okolnim o važ je diferencijalna vrsta bukovo-jelovim šumama važna asocijacije. Trinajstić (1983) je n nna aa Biokovu u sklopu šuma jele i crnoga graba pronašao oo i ii vrste Lonicera alpigena i Pulmonaria visianii, koje je izdvojio i kao svojstvene vrste asocijacije. Ove dvije vrste ne dolaze u ovakvim sastojinama u zaleđu Vinodola. S druge strane u njima obilno dolazi vrsta Hepatica nobilis koja nije zabilježena na Biokovu. Zaključno, vinodolske sastojine poka ZAKLJUČCI Na temelju provedenih istraživanja termofilne zajednice jele i crnoga graba (Ostryo-Abietetum) u vinodolskom zaleđu utvrdili smo da ista raste na približno 250 ha šumskih površina, od čega je trećina vrlo dobro sačuvanih. Podlogu čine pretežito ispucali kameni blokovi mezozojskih vapnenaca i dolomita na vrtačastim platoima u uvjetima kišne, toplo umjerene klime s pro- sječnom godišnjom temperaturom od 11 °C i prosječnom količinom oborina oko 2200 mm. U takvim uvjetima zajednici je ograničena sukcesija, pa je pretežno primarnog postanka. Jela je ova područja najvjerojatnije osvojila u subborealu i zadržala se na njoj povoljnim staništima. Fitocenološka istraživanja zajednice Ostryo-Abietetum pokazala su pripadnost redu Fagetalia sylvaticae, svezi Aremonio-Fagion i podsvezi Ostryo-Fagenion. U deset fitocenoloških snimaka registrirane su 84 vrste. U sloju drveća dominira Abies alba, u podstojnoj zuju veću sličnost s onima iz područja Rosulje, koje je proučavao Fukarek (1963) i u njima također obilnije dolaze mezofilne vrste reda Fagetalia i nižih jedinica. U tom smislu znakovita je sličnost u nastupanju vrsta Tilia cordata, Calamintha grandiflora, Polygonatum multiflorum, Convallaria majalis i drugih, a svojstvene vrste asocijacije (osim jele) moći će se odrediti po istraživanju zajednice i u drugim područjima Hrvatske. To se odnosi i na ostale parametre, ponajprije na odnos prema ostalim zajednicama tipa Abietetum. Očito je da ova zajednica u vinodolskom zaleđu ima i neke svoje osobitosti (prije svega pridolazak vrsta iz obližnjih sastojina zajednice Seslerio-Ostryetum quercetosum petraeae), pa bi i takve sastojine trebalo detaljnije proučiti. Budući da je ova zajednica vrlo rijetka u Republici Hrvatskoj, a njezino gospodarsko značenje zanemarivo, bilo bi dobro da se ovakve sastojine svrstaju u kategoriju trajne zaštite. Tim više što i istaknute taksonomske dileme oko jele u toj zajednici upućuju na potrebu daljeg proučavanja i očuvanja njenog genofonda. Najprikladniji način očuvanja bio bi proglašenje posebnog rezervata šumske vegetacije. -Conclusions rašća dominiraju vrste reda Fagetalia i sveze Aremonio- Fagion i termofilna vrsta Sesleria autumnalis. U odnosu na dosadašnje fitocenološke snimke ove zajednice u Hrvatskoj zabilježene su 54 nove vrste, pretežito mezofilnog karaktera i bukovih šuma čime je upotpunjeno poznavanje fitocenoze Ostryo-Abietetum i dokazana njena sistematska pripadnost. U odnosu na biokovske sastojine izostaj 6 vrsta (pretežno termofil staje ee 4 44 nog karaktera) od kojijih hh su uus Lonicera alpigena i Pulmou prvim istraživanjima izdvojene kao nana visiami svojstvene vrste asocijacije. Sastojine zajednice Ostryo-Abietetum su uglavnom zaštitne panjače, trajno otvorenog sklopa i obrasta uglavnom oko 50 %. Drvna zaliha iznosi oko 100–150 m3/ha, a prirast oko 3 m3/ha. Jela se u zasjeni odraslih stabala relativno dobro pomlađuje, a zbog prirodoznanstvenog, ekološkog i zaštitnog značaja predlažemo zaštitu ovih sastojina i proglašavanje posebnog rezervata šumske etaži Ostrya carpinifolia, a u sloju grmlja termofilne vegetacije. vrsta reda Quercetalia pubescentis. U sloju prizemnog LITERATURA – References Bertović, S., A. Ž. Lovrić, 1987: Šumske zajedniskoj, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i ce Jugoslavije, SR Hrvatska. Šumarska encikloJP – ”Hrvatske šume”: 424–440, Zagreb. pedija, II. Izdanje (3): 395–404. B r au n -B la nquet, J., 1964: Pflanzensoziologie – Borzan, Ž., A. Ž. Lovrić, M. Rac, 1992: Hrvatski Grundzüge der Vegetationskunde. 3. Aufl. Wienbiljni endemi. U: Rauš, Đ. (ur): Šume u Hrvat-New York, 865 str. |