DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 12 <-- 12 --> PDF |
J. Vukelić, D. Racić i D. Baričević: ŠUMA JELE I CRNOGA GRABA (Ostryo-Abietetum/Fukarek 1963/... Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 387-397 jinama uočljiva je prisutnost hrasta kitnjaka i vrsta čestih u njegovim sastojinama, pa se može izdvojiti jednu takvu subasocijaciju. S druge strane na Biokovu bi bila subasocijacija s teremofilnim vrstama, no takva raščlanjenost kao i konačno određivanje svojstvanih vrsta bit će moguće samo po istraženosti i ostalih lokaliteta te zajednice, a oni se nalaze između dva analizirana. Sindinamski odnosi. Iako je teško govoriti o sindinamici ove zajednice prije nego što se istraže i obrade sva njena važnija nalazišta, ipak možemo donijeti određene zaključke. Ova zajednica je na istraživanom području najvjerojatnije primarnog postanka, a razvijena je kao trajni stadij, uvjetovan ponajprije specifičnim klimatskim, geomorfološkim i edafskim čimbenicima. Promatrajući rasprostranjenost zajednice na terenu može se zaključiti da njezin razvoj najčešće završava bukovo-jelovim šu- mama (Omphalodo-Fagetum), međutim takve sastojine i dalje u sastavu zadržavaju termofilniji karakter. ilniji Bukva dolazi samo u sloju grmlja, a ukoliko dolazi u lja, a sloju drveća kržljava je i slabo vitalna. Razvitkom dublje naslage tla, bukva počinje polako osvajati ova staništa, poboljšava se bonitet staništa, zatvara se sklop drveća i mezofilne vrste počinju polako potiskivati termofilne i kalcifilne. U toplijem, južnijem području ove zajednice, u vrtačama gdje se nakuplja dublja naslaga nešto acidofilnijeg tla, može eventualno ova zajednica preći u zajednicu Seslerio-Ostryetum quercetosum petraeae. Gospodarsko značenje zajednice. Sastojine zajednice Ostryo-Abietetum su uglavnom zaštitne panjače trajno otvorenog sklopa i obrasta uglavnom oko 50 %. Drvna zaliha iznosi oko 100–150 m3/ha, a prirast oko 3 m3/ha. Jela se u zasjeni odraslih stabala relativno dobro pomlađuje, a obnavljanje jele iz panja u vinodolskim sastojinama nije zabilježeno. Ova zajednica nema gospodarsko značenje, ali s druge strane njezino značenje je u zaštitnom smislu izuzetno veliko, jer obrašćuje tlom oskudne, gotovo gole, kamenite predjele. Stoga bi ovakve sastojine trebalo zaštititi i izuzeti iz redovnog gospodarenja, te prepustiti prirodnom razvoju. RASPRAVA – Discusion Šuma jele s crnim grabom raste na kamenim blokovima na graničnom području bukovo-jelovih šuma prema mediteransko-montanskom vegetacijskom pojasu. Jela se na ova područja proširila najvjerojatnije u doba subboreala, a tada je na ovom području gradila sastojine slične zajednicama Rhamno-Abietetum i Calamagrostio- Abietetum, dok je crni grab ova područja vjerojatno zauzimao još u doba atlantika, a njegov udio, kao i udio ostalih termofilnih vrsta povećavao se kasnije u subatlantiku. U sistematskom pogledu pokazao se ispravan Trinajstićev (1999) stav po kojemu ova zajednica pripada redu Fagetalia, gdje u sklopu sveze Aremonio-Fagion pripada termofilnoj podsvezi Ostryo-Fagenion. U fitogeografskom smislu ispravnije bi bilo ovu zajednicu svrstati u paramediteransku vegetacijsku zonu unutar montanskog pojasa eurosibirsko-sjevernoameričke šumske regije, nego u mediteransko-montanski vegetacijski pojasfS. epimediteransku zonu. Dokaz za to je sintaksonomska pripadnost i areal zajednice u vinodolskom zaleđu, budući da se nalazi u kompleksu šuma bukve i jele te šume bukve s jesenskom šašikom. No to pitanje konačno treba riješiti nakon što se prouče i ostali lokaliteti pridolaska zajednice Ostryo-Abietetum u Hrvatskoj. Biokovske sastojine zajednice Ostryo-Abietetum su nešto termofilnije i u njima pretežu vrste reda Quercetalia pubescentis, pa je prvotno zajednica priključena tome redu. Uzrok tome su ponajprije sam zemljopisni položaj i klimatske osobitosti planine Biokovo. S dru e ge strane moramo imati na umu daj jje ee većina šumskih fitocenoza na Biokovu degradirana neracionalnom sječom te pašarenjem i brstom. Budući da jela svojom zasjenom stvara posebne mikroklimatske uvjete nad šumskim tlom, za očekivati je da će se broj termofilnih vrsta povećavati proporcionalno s otvorenošću sklopa, odnosno stupnjem degradacije. To se posebice može vidjeti iz Vrdoljakovih snimki koje datiraju iz 1953, a koje sadrže veći broj pašnjačkih vrsta kao npr Satureia subspicata, Bromus erectus i znatan broj ruderalnih vrsta. Tridesetak godina kasnije te sastojine praktički ne sadrže više ni pašnjačke ni ruderalne elemente, a šuma se sklopila (Tr i n a j s t i ć 1987). Florni sastav zajednice Ostryo-Abietetum na području Vinodola pokazuje veći udio mezofilnih vrsta reda Fagetalia i sveze Aremonio-Fagion. Njih 28 pridolazi sa stupnjem udjela većim od II. Osim toga tu su i neke karakteristične vrste razreda Querco-Fagetea koje ne dolaze u zajednicama reda Quercetalia-pubescentis kao što su Lonicera xylosteum i Anemone nemorosa, a prisutne su sa stupnjem udjela V. S druge strane karakterističnih vrsta reda Quercetalia pubescentis sa stupnjem udjela većim od II ima svega 12, i to ponajprije drvenaste vrste iz sloja drveća i grmlja. Zaključujemo da termofilne vrste zbog svojeg habitusa i bujnoga rasta imaju mjestimično nešto veću pokrovnost no ipak dominiraju vrste reda Fagetalia. Važno je naglasiti i činjenicu kako se u ovim sastojinama više uopće ne pojavljuje Quercus pubescens, a vrlo često možemo u sloju grmlja, rjeđe drveća, naići na vrstu Quercus petraea. |