DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 11 <-- 11 --> PDF |
J. Vukelić, D. Racić i D. Baričević: ŠUMA JELE I CRNOGA GRABA (Ostryo-Abietetum/Fukarek 1963/... Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 387-397 zbog prirodne sukcesije. Stoljetni antropogeni utjecaji mogu se dobro uočiti na primorskom gorskom grebenu. Tek je zadnjih 50-tak godina došlo do djelomičnog oporavka šumske vegetacije, pa čak i u samoj Vinodolskoj dolini. Lorenz (1860) navodi da je veći dio šuma stradao masovnim sječama u razdoblju od 1810. do 1813. od lokalnog stanovništva. Stanište. Na području Vinodola zajednica Ostryo- Abietetum dolazi na vrtačastim platoima izgrađenim od masivnih mezozojskih vapnenačko-dolomitnih blokova ispresjecanih dubokim škrapama i pukotinama, na nadmorskim visinama od 780 (700) – 860 ( 900) m. To su plitki dolci i uvale s inklinacijama u prosjeku oko 20°, pa se zbog toga mikroklimatski čimbenici znatno razlikuju od otvorenijih prisojnih terena na kojima uglavnom dolazi šuma bukve i jesenske šašike ili na nižim područjima medunca i crnoga graba. Osnovno je da relativno mala nadmorska visina i velika blizina morske obale daju ovim sastojinama termofilni karakter. Ljeta su topla, ali bez izrazito sušnog razdoblja, a ako ga ima on je kratak. Prema interpolacijama Raca (1995) zajednica na istraživanom području ima srednji minimum od 0 °C u siječnju i veljači, a max. 18 °C u srpnju i kolovozu. Srednja max. srpanjska temp. iznosi 25 °C, a srednja godišnja temp. 11 °C uz godišnju amplitudu od 19 °C. Srednja mjesečna količina oborina najniža je s 95 mm u srpnju i kolovozu, a najviša 287, 275 i 275 u listopadu, studenom i prosincu, pri čemu je ukupna srednja godišnja količina oborina 2200 mm, sa slabim proljetnim minimumima od 135 mm u veljači. Po edafskim karakteristikama ta zajednica je globalno slična zajednici Calamagrostio-Abietetum i raste na različitim tlima. U pukotinama stijena gdje se nagomilala duboka naslaga tla i gdje je već došlo do ispiranja karbonata nalazimo smeđa lesivirana tla, na drugim lokalitetima tipična smeđa tla na vapnencu, rjeđe na dolomitnim podlogama rendzine, a mjestimično se ističu stjenovite podloge bez naslaga tla. Rezultat takvih odnosa su raznolike edafske prilike, što ima za posljedicu miješanje biljnih vrsta različitih zahtjeva po pitanju kemijskog sastava i reakcije tla. Florni sastav i vegetacijska struktura. Florni sastav šume jele i crnoga graba prikazan je u tablici 1. na temelju 10 fitocenoloških snimaka u kojima su registrirane 84 vrste. Najviše vrsta zabilježeno je u snimci 7 i to 48 vrsta, a najmanje u snimci 9 i to 37. Prosječni broj vrsta po snimci iznosi 41. Glavno obilježje zajednici u sloju drveća daje Abies alba koja se nalazi u dominantnoj etaži. Tu joj se ponekad pridružuje i Quercus petraea (ako su povoljniji edafski uvjeti), te Acer pseudoplatanus. U podstojnoj etaži sloja drveća dominiraju Ostrya carpinifolia i Fraxinus ornus, a manju pokrovnost imaju Acer monspessulanum, Sorbus aria, Tilia cordata, Cornus mas. Bu kva dolazi u sloju drveća vrlo rijetko, a ako se poneki primjerak i nađe slabe je vitalnosti. Sloj grmlja izuzetno je bogat, pa sadrži čak 34 vrste. Na čitavom području pokrovnošću i stupnjem udjela dominiraju uglavnom termofilne vrste. Tu su ponajprije Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Euonymus verrucosa, Sorbus aria, Cor- nus mas i Acer monspessulanum. Međutim, jednako su česte i mezofilne vrste uz Abies alba također i Acer pseudoplatanus, Daphne mezereum, Rhamnus fallax, Fagus sylvatica, Lonicera xylosteum, Corylus avellana, Tilia cordata i Sorbus aucuparia. Rjeđe se javljaju Laburnum alpinum, Ribes uva-crispa i Euonymus europaea. Osobito obilježje sloju prizemnog rašća daje termofilna vrsta Sesleria autumnalis iz reda Quercetalia pubescentis, koja je dominantna vrsta. Međutim, od ostalih vrsta iz tog reda učestalošću i pokrovnošću ističu se samo Peucedanum oreoselinum, Tanacetum corymbosum i Asparagus tenuifolius, a veliku učestalost i pokrovnost imaju vrste reda Fagetalia: Lamiastrum galeobdolon, Cyclamen purpurascens, Calamintha grandiflora, Hepatica nobilis, Aremonia agrimonoides i Mer- curialis perennis, te značajne vrste razreda Querco-Fagetea: Anemone nemorosa, Convallaria majalis i Hedera helix. Iz tablice 1 je vidljivo da se uz očekivane mezofilne i neke kalcifilne vrste javljaju i specifične kao što su Erythronium dens-canis, Veratrum album, a u sloja grmlja Sorbus aucuparia. Vrlo su obilno zastupljene pratilice karakteristične sa stjenovita staništa kao što su Moehringia muscosa, Geranium robertianum, Asplenium trichomanes, Cymbalaria muralis i Corydalis ochroleuca, a dolaze i dvije vrste karakteristične za vegetaciju točila: Geranium macrorrhizum i Peltaria alliacea. Biološki spektar 84 analizirane vrste pokazuje udio phanerophyta od 42 %, hemicryptophyta 39 %, geophyta 13 %, terophyta 4 % i chamaephyta 1 %. Iz takva odnosa vrlo je dobro uočljiv prijelazni karakter koji ima ova zajednica u odnosu na redove Fagetalia i Quercetalia pubescentis. Postotak phanerophyta je izrazito velik, što je posljedica neobično bogatog mješovitog sastava drvenastih vrsta. Postotak geophyta je značajan, što nije karakteristično za fitocenoze reda Quercetalia pubescentis, no ipak gotovo dvostruko manji u odnosu na tipične zajednice reda Fagetalia. Hemicryptophyta vrlo su zastupljeni, ali puno rjeđe nego u termofilnim zajednicama medunčeve sveze, dok za istu svezu karakterističnih chamaephyta, ovdje gotovo da i nema. Raščlanjenost. Florni sastav sastojina u vinodolskom zaleđu prilično je homogen na čitavom području, a areal malen, pa se u njemu ne mogu uočiti velike razlike. Mjestimična pojava vrste Erythronium dens-canis (snimci 1,2,3,6 i 10) posljedica je ispiranja karbonata iz površinskih slojeva tla i ne treba joj davati posebno značenje. Međutim, usporedbom s biokovskim sasto |