DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Slika 1. Dio stijena nedaleko svetišta 1. Dio zuje ga s ostalim svijetom. Crkvu su izgradili svećenici glagoljaši sredinom 16. stoljeća, približno u isto vrijeme kad i pustinju Blaca na otoku Braču. Pretpostavljam da ime “prizidnice” potječe od posvuda nazočnih stijena koje poput zidova okružuju svetište. U ekološkom i botaničkom pogledu posebno je zanimljiv i značajan upravo taj pješački prilaz svetištu s istočne strane. Na stijenama uokolo, napose onima sa sjeverne strane puta razvijena je bogata vegetacija stijena i njihovih raspuklina. Najmarkantnije mjesto ovdje zauzimaju veliki grmovi rijetke i zaštićene biljke dubrovačke zečine /Centaurea ragusina/ koji su se svojim srebrnasto sivo zelenim lišćem skoro stopili s površinom litica. Posebno upečatljiva slika pruža se u vrijeme njihove cvatnje kad stijene kao da ožive od ljepote njezinih žutih glavičastih cvatova. Uz busenje bjelušine koja pokriva znatne površine stijena, zamijećuju se i buseni gromotulje (Alyssum sp.). Njezini zlatnožuti cvjetovi skupljeni na vrhovima stabljika, kao da se natječu koji će od njih dohvatiti više sunca. Ovi dijelovi stijena pružaju utisak lijepo uređenog botaničkog vrta u obliku suhozida. To je najljepši kutak otoka Čiova. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. ALPSKA PAPRAT (Athyrium distentifolium Tausch) Alpska paprat najčešće raste u mješovitim šumama subalpskog područja na svježijim humoznim umjereno kiselim tlima, uglavnom u sjenovitim dolinama sa dužim zadržavanjem snijega. S obzirom na sintaksonomsku pripadnost Athyrium distentifolium je svojstvena vrsta razreda Betulo-Adenostyletea. Opće rasprostranjenje alpske paprati je Europa, Kavkaz , Mala Azija te sjeverozapadni dijelovi Sjeverne Amerike. Paprat (Athyrium distentifolium) našli smo na području Trgovske gore kod Dvora gdje raste na sjenovitim vlažnijim humoznijim staništima vrlo često u neposrednoj blizini potoka Žirovac. Budući da ta vrsta paprati do sada nije bila zabilježena za floru Hrvatske to je nova vrsta u našoj flori, a nalazište na Trgovskoj gori kod Dvora do sada je jedino poznato. Alpsku paprat lučimo od srodne ženske paprati (Athyrium filix-femina) po širokim svijetlosmeđim do bakrenosmeđim trihomima posutima na bazi lisne peteljke. U mladosti sorusi imaju duguljasti ili potkovasti oblik kasnije duguljasto-okruglasti, a obavijeni su nježnim induzijem, koji vrlo brzo propada te se vrlo lijepo vide tamnosmeđe mrežaste spore. Listovi su tamnozeleni, dugački 60–160 cm. Lisna plojka je duguljasto- suličasta, dvostruko do trostruko perasta. Najdonji isperci prvog reda su dugi do 22 cm, a segmenti posljednjeg reda su široki tupi i na rubu kratko nazubljeni. Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum. |