DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 73     <-- 73 -->        PDF

BIJELA PLANINSKA SASA (Pulsatilla alpina /L./ Delarb.)


Ova istaknuta biljka planinskih dijelova Hrvatske
ima stabljiku do 30 cm visoku. Nerijetko biljka raste u
većim bujnim busenima. Raste na planinskim travnjacima
na vapnenačkoj podlozi, najčešće pojedinačno ili
u manjim skupinama.


Donji listovi su dvostruko perasto razdijeljeni, u
vrijeme nakon cvatnje znatno narastu. Ovojni listovi
su sjedeći, u pršljenu. Na vrhu nešto produljene stabljike
ima samo jedan razmjerno krupan cvijet bijele boje.


Slika 2. Biljka u plodu


Ocvjeće mu je sastavljeno od šest duguljastih do jajastih
listića oko 4–5 cm dugih, koji su izvana vunasto
dlakavi. Prašnika i plodnica ima mnogo. Plodovi nose
oko 3 cm dugi perasti nastavak koji im pomaže u raznošenju
vjetrom.


Bijela planinska sasa rasprostranjena je na području
cijelog Velebita, osobito oko Sv. brda, na Sadikovcu,
oko Stapa, V. Alana i drugdje. Najčešće su to otvorena
staništa planinskih travnjaka iznad gornje granice
šume. Na nekim staništima u isto vrijeme cvate i divlji
tulipan (Tulipa sylvestris L.).


Veoma lijepe primjerke u razmjerno velikoj populaciji
nalazimo u okolici planinarskog doma na Zavižanu,
na planinskim rudinama. U rano proljeće upravo
zbog nazočnosti ove biljke cijeli okoliš odiše osobitom
ljepotom. Na još skoro ogoljeloj planinskoj tratini,
svojim zelenilom listova i bjelinom cvjetova, u proljeće
buseni bijele sase najprivlačniji su ukras.


Slično je i na obroncima Sadikovca gdje bijela sasa
raste i uz vapnenačke stijene i na staništima koja nisu
uvijek dobro izložena suncu, jer se nalaze još unutar
pojasa velebitskih bukovih šuma.


Tekst i fotografije:
Slika 1. Bijela gorska sasa s Velebita Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


PRIZIDNICE NA OTOKU ČIOVU
Otok Čiovo je mostom povezan s kopnom, s gradom đenih u 16 stoljeću i posvećenih Bezgrešnom Mariji-
Trogirom. Cesta koja prolazi uz sjevernu obalu otoka no začeću.
dopire do mjesta Slatine, ali se bijela cesta proteže još Svetište ćemo ugledati i iz broda koji uz Čiovo pronekoliko
kilometara prema istoku i prema uzvišenju lazi Splitskim kanalom. Nekoliko desetaka metara visoglava
(96 m). Na okretištu se ostavi vozilo i stazom preko
iznad stijena u tom istočnom dijelu otoka Čiova jasko
krševitog grebena doći ćemo na pješačku lijepo oblino
zamijećujemo svetište kao jedini izgrađeni objekt na
kovanu stazu. Ona se stepenasto spušta do iznad okomitoj
južnoj strani otoka.
tih stijena izloženih jugu i vodi nas prema zapadu, preStjenoviti
okoliš nalazi se posvuda oko višestoljetma
svetištu Gospe od Prizidnica, zaštitnice mornara. nog zdanja i izdaleka ga jedino crveni krov jasnije odvaSvetište
se sastoji od crkve i pustinjačkih prostora izgra-ja od sivila stijena. Samo ta davno probijena staza pove