DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 24     <-- 24 -->        PDF

D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318
Slika 12a. F. pennsylvanica – korijen izvaljenog stabla.


Prema Kremeru (2001).
Fig. 12a F. pennsylvanica – root of blown down tree.


According to Kremer (2001).


u poljozaštitnim pojasima ili u zaštitnim pojasima uz
ceste, onda ga treba saditi u jednom redu uz razmak
između stabala od 2,5 m. Za zaštitu gospodarskih
objekata na farmama sadnja se obavlja u četiri ili više
redova uz razmak između redova od 5 do 6 m i razmak
između stabala od 2,5 m (Clausen 1979b).


Pensilvanski jasen je prema Hightshoeu (1988)
osjetljiv na SO2 i O3 (ozon), umjereno osjetljiv na HFl,
floride, sol koja se koristi za posipanje cesta, dok je
otporan na zbijanje tla i 2,4-D (dimetilamin). Z e lezni
(1968, prema Demerittu 1973) pensilvanski
jasen svrstava među vrste umjereno tolerantne na djelovanje
soli koja se koristi za posipanje cesta tijekom
hladnog dijela godine. Krhki izbojci često pucaju pod
težinom snijega i leda, dok mlada stabla može ozbiljno
oštetiti tuča. U nas su česte vjetroizvale i vjetrolomi
stabala pensilvanskog jasena (slika 12a, 12b).


F. pennsylvanica var. subintegerrima (Vahl)
Fernald (= F. lanceolata Borkh., F. pennsylvanica var.
lanceolata (Borkh.) Sarg.) se prema današnjim shvaćanjima
taksonomski ne razlikuje od tipične vrste. Izbojci
su u ovog varijeteta goli, listovi također, jedino se malo
dlačica nalazi uz lisne žile s donje strane lista (B e an
1973). Prema Enckeu (1960) liske su više eliptično
lancetaste, 5–12 cm duge, nepravilno nazubljene, s obje
strane svjetlozelene i gole. Encke dalje navodi da ovaj
varijetet pridolazi od države Maine do Ontaria, Manitobe
i Saskatchewana, dok na jug ide do Floride i Texasa.
Slika 12b. F. pennsylvanica – vjetrolom u sastojini.


Prema Kremeru (2001).
Fig. 12b F. pennsylvanica – wind breakage in stand.


According to Kremer (2001).


“Goli” varijetet pensilvanskoga jasena R e h d e r (1960)
navodi pod imenom F. lanceolata i smatra ga zasebnom
vrstom. On ga opisuje kao stablo do 18,5 m visoko,
golih izbojaka i peteljki listova. Zanimljivo je da prema
Taylorovoj (1972) potomstvo iz sjemena pensilvanskog
jasena nastalog slobodnim oprašivanjem sadrži
oblike “golih i pustenastih izbojaka”, bez obzira da li
roditeljska stabla imaju gole ili dlakave izbojke. Tipični
pensilvanski jasen prilično se lako razlikuje od američkoga
bijelog jasena po dlakavim izbojcima. Međutim,
oblici golih izbojaka, pupova i listova mogu se lako zamijeniti
s američkim bijelim jasenom.


RAZLIKOVANJE AMERIČKOGA BIJELOG OD PENSILVANSKOGA JASENA
Differentiation white ash from green ash


Postojanje varijeteta s golim, odnosno s dlakavim izbojcima,
peteljkama listova i donjom stranom liski najčešći
je uzrok teškoća pri determinaciji američkoga bijelog
i pensilvanskoga jasena. Nekada je američki bijeli


jasen s golim izbojcima opisivan kao jedna vrsta (F.
americana), a njegov varijetet s dlakavim izbojcima kao
druga (F. biltmoreana). Slično je bilo i s pensilvanskim
jasenom u kojega je varijetet dlakavih izbojaka imeno