DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 24 <-- 24 --> PDF |
D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318 Slika 12a. F. pennsylvanica – korijen izvaljenog stabla. Prema Kremeru (2001). Fig. 12a F. pennsylvanica – root of blown down tree. According to Kremer (2001). u poljozaštitnim pojasima ili u zaštitnim pojasima uz ceste, onda ga treba saditi u jednom redu uz razmak između stabala od 2,5 m. Za zaštitu gospodarskih objekata na farmama sadnja se obavlja u četiri ili više redova uz razmak između redova od 5 do 6 m i razmak između stabala od 2,5 m (Clausen 1979b). Pensilvanski jasen je prema Hightshoeu (1988) osjetljiv na SO2 i O3 (ozon), umjereno osjetljiv na HFl, floride, sol koja se koristi za posipanje cesta, dok je otporan na zbijanje tla i 2,4-D (dimetilamin). Z e lezni (1968, prema Demerittu 1973) pensilvanski jasen svrstava među vrste umjereno tolerantne na djelovanje soli koja se koristi za posipanje cesta tijekom hladnog dijela godine. Krhki izbojci često pucaju pod težinom snijega i leda, dok mlada stabla može ozbiljno oštetiti tuča. U nas su česte vjetroizvale i vjetrolomi stabala pensilvanskog jasena (slika 12a, 12b). F. pennsylvanica var. subintegerrima (Vahl) Fernald (= F. lanceolata Borkh., F. pennsylvanica var. lanceolata (Borkh.) Sarg.) se prema današnjim shvaćanjima taksonomski ne razlikuje od tipične vrste. Izbojci su u ovog varijeteta goli, listovi također, jedino se malo dlačica nalazi uz lisne žile s donje strane lista (B e an 1973). Prema Enckeu (1960) liske su više eliptično lancetaste, 5–12 cm duge, nepravilno nazubljene, s obje strane svjetlozelene i gole. Encke dalje navodi da ovaj varijetet pridolazi od države Maine do Ontaria, Manitobe i Saskatchewana, dok na jug ide do Floride i Texasa. Slika 12b. F. pennsylvanica – vjetrolom u sastojini. Prema Kremeru (2001). Fig. 12b F. pennsylvanica – wind breakage in stand. According to Kremer (2001). “Goli” varijetet pensilvanskoga jasena R e h d e r (1960) navodi pod imenom F. lanceolata i smatra ga zasebnom vrstom. On ga opisuje kao stablo do 18,5 m visoko, golih izbojaka i peteljki listova. Zanimljivo je da prema Taylorovoj (1972) potomstvo iz sjemena pensilvanskog jasena nastalog slobodnim oprašivanjem sadrži oblike “golih i pustenastih izbojaka”, bez obzira da li roditeljska stabla imaju gole ili dlakave izbojke. Tipični pensilvanski jasen prilično se lako razlikuje od američkoga bijelog jasena po dlakavim izbojcima. Međutim, oblici golih izbojaka, pupova i listova mogu se lako zamijeniti s američkim bijelim jasenom. RAZLIKOVANJE AMERIČKOGA BIJELOG OD PENSILVANSKOGA JASENA Differentiation white ash from green ash Postojanje varijeteta s golim, odnosno s dlakavim izbojcima, peteljkama listova i donjom stranom liski najčešći je uzrok teškoća pri determinaciji američkoga bijelog i pensilvanskoga jasena. Nekada je američki bijeli jasen s golim izbojcima opisivan kao jedna vrsta (F. americana), a njegov varijetet s dlakavim izbojcima kao druga (F. biltmoreana). Slično je bilo i s pensilvanskim jasenom u kojega je varijetet dlakavih izbojaka imeno |