DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 23 <-- 23 --> PDF |
D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318 ljena je u dva, 0,28–0,60 mm duga režnja. Na području prirodnog rasprostranjenja cvijeta nešto prije ili za vrijeme listanja u travnju ili početkom svibnja (u nas sredinom travnja). Anemofilna je vrsta. Počinje plodonositi oko dvadesete godine, a puni urod je gotovo svake godine. Perutke (slika 7) su većinom usko lancetaste ili izduženo eliptične, 2,2–6 cm duge, 0,3–1,0 cm široke, žućkaste ili svjetlosmeđe boje. Krilce je zaobljena, ušiljena ili malo urezana vrha, a obuhvaća sjeme do polovice duljine ili do kraja (osnove). Krilce može biti ponekad trobridno ili četverobridno (slika 11a, 11b). Sjeme je vretenasta oblika, 1,1–2,8 cm dugo, promjera 0,1–0,25 cm. Plodovi dozrijevaju u rujnu i listopadu i otpadaju sa stabla. U jednom kilogramu ima 23000–50000 očišćenih sjemenki koje kliju s dvije nasuprotne, usko duguljaste, 40–45 mm duge supke s kratkim drškama. Prvi listovi su nasuprotni, jednostavni, na kratkim peteljkama, duguljasto jajasti, krupno napiljena ruba, ušiljena vrha, na osnovi klinasti. Pensilvanski jasen razvija plitak korijenov sustav (slika 12a). Drvo mu je slično drvetu američkog bijelog jasena i koristi se u slične svrhe, iako su mu čvrstoća, žilavost i trajnost manji. Slika 11a. F. pennsylvanica – perutka s trobridnim krilcem. Prema Kremeru (2001). Fig. 11a F. pennsylvanica – samara with triangular wing. According to Kremer (2001). Od svih sjevernoameričkih vrsta jasena pensilvanski jasen ima najveće područje prirodnog rasprostranjenja. Pridolazi u nizinama istočnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike, od Nove Škotske i Cape Breton Islanda na sjeveroistoku, do sjeverne Floride i središnjeg Texasa na jugu, dok na zapad ide do Montane i jugoistočne Alberte u Kanadi. (slika 8b). Pridolazi od razine mora do 900 m nadmorske visine u južnom dijelu gorja Appalachian. Pensilvanski jasen raste uz rubove rijeka i jezera na dubokim, vlažnim, periodično plavljenim, kao i na močvarnim tlima. Otporan je na plavljenje i zamuljenje. Prema Taylorovoj (1972) pensilvanski jasen raste na području Washtenaw County (Michigan, USA) u poplavnim šumama u razini ili ispod razine visoke poplavne vode, ali i na neobraslim, isušenim površinama. To je vrsta staništa, čija je stabilnost narušena i nema ga u poplavnim šumama u kojima je tlo doseglo razvojni klimaks. Za pensilvanski jasen Millerova (1955) kaže da se može naći isključivo u blizini rijeka i drugih vodenih površina (često s korijenjem u vodi) za razliku od američkoga bijelog jasena koji raste na višim i obično sušim terenima, ali se može naći i u blizini pensilvanskoga jasena. Najbolje uspijeva na pjeskovito-ilovastim i ilovasto-pjeskovitim tlima s pH od 6,1 do 7,5. Heliofilna je vrsta koja ne podnosi zasjenu. Brzorastuća je vrsta čiji godišnji visinski prirast u mladosti iznosi u prosjeku 76 cm, iako može doseći i 2 m, dok debljinski prirast iznosi 1–2 cm. Kulture pensilvanskoga jasena podižu se sadnjom jednogodišnjih ili dvogodišnjih biljaka na razmaku 3,35×3,35 m. Ukoliko se pensilvanski jasen želi saditi Slika 11b. F. pennsylvanica – perutka s četverobridnim krilcem Prema Kremeru (2001). Fig. 11b F. pennsylvanica – samara with quadrangular wing. According to Kremer (2001). |