DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 23     <-- 23 -->        PDF

D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318
ljena je u dva, 0,28–0,60 mm duga režnja. Na području
prirodnog rasprostranjenja cvijeta nešto prije ili za vrijeme
listanja u travnju ili početkom svibnja (u nas sredinom
travnja). Anemofilna je vrsta. Počinje plodonositi
oko dvadesete godine, a puni urod je gotovo svake godine.
Perutke (slika 7) su većinom usko lancetaste ili
izduženo eliptične, 2,2–6 cm duge, 0,3–1,0 cm široke,
žućkaste ili svjetlosmeđe boje. Krilce je zaobljena,
ušiljena ili malo urezana vrha, a obuhvaća sjeme do
polovice duljine ili do kraja (osnove). Krilce može biti
ponekad trobridno ili četverobridno (slika 11a, 11b).
Sjeme je vretenasta oblika, 1,1–2,8 cm dugo, promjera
0,1–0,25 cm. Plodovi dozrijevaju u rujnu i listopadu i
otpadaju sa stabla. U jednom kilogramu ima
23000–50000 očišćenih sjemenki koje kliju s dvije nasuprotne,
usko duguljaste, 40–45 mm duge supke s
kratkim drškama. Prvi listovi su nasuprotni, jednostavni,
na kratkim peteljkama, duguljasto jajasti, krupno
napiljena ruba, ušiljena vrha, na osnovi klinasti.
Pensilvanski jasen razvija plitak korijenov sustav
(slika 12a). Drvo mu je slično drvetu američkog bijelog
jasena i koristi se u slične svrhe, iako su mu čvrstoća,
žilavost i trajnost manji.


Slika 11a. F. pennsylvanica – perutka s trobridnim krilcem.
Prema Kremeru (2001).
Fig. 11a F. pennsylvanica – samara with triangular wing.
According to Kremer (2001).


Od svih sjevernoameričkih vrsta jasena pensilvanski
jasen ima najveće područje prirodnog rasprostranjenja.
Pridolazi u nizinama istočnog i središnjeg dijela
Sjeverne Amerike, od Nove Škotske i Cape Breton
Islanda na sjeveroistoku, do sjeverne Floride i središnjeg
Texasa na jugu, dok na zapad ide do Montane i
jugoistočne Alberte u Kanadi. (slika 8b). Pridolazi od
razine mora do 900 m nadmorske visine u južnom dijelu
gorja Appalachian. Pensilvanski jasen raste uz rubove
rijeka i jezera na dubokim, vlažnim, periodično plavljenim,
kao i na močvarnim tlima. Otporan je na plavljenje
i zamuljenje. Prema Taylorovoj (1972) pensilvanski
jasen raste na području Washtenaw County
(Michigan, USA) u poplavnim šumama u razini ili
ispod razine visoke poplavne vode, ali i na neobraslim,
isušenim površinama. To je vrsta staništa, čija je stabilnost
narušena i nema ga u poplavnim šumama u kojima
je tlo doseglo razvojni klimaks. Za pensilvanski jasen
Millerova (1955) kaže da se može naći isključivo u
blizini rijeka i drugih vodenih površina (često s korijenjem
u vodi) za razliku od američkoga bijelog jasena
koji raste na višim i obično sušim terenima, ali se može
naći i u blizini pensilvanskoga jasena. Najbolje uspijeva
na pjeskovito-ilovastim i ilovasto-pjeskovitim tlima
s pH od 6,1 do 7,5. Heliofilna je vrsta koja ne podnosi
zasjenu. Brzorastuća je vrsta čiji godišnji visinski prirast
u mladosti iznosi u prosjeku 76 cm, iako može
doseći i 2 m, dok debljinski prirast iznosi 1–2 cm. Kulture
pensilvanskoga jasena podižu se sadnjom jednogodišnjih
ili dvogodišnjih biljaka na razmaku
3,35×3,35 m. Ukoliko se pensilvanski jasen želi saditi


Slika 11b. F. pennsylvanica – perutka s četverobridnim krilcem
Prema Kremeru (2001).
Fig. 11b F. pennsylvanica – samara with quadrangular wing.
According to Kremer (2001).