DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2006 str. 12 <-- 12 --> PDF |
D. Ballian: KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304 (prema B all i a n u i sur., 2006). To se da primijetiti ako promatramo i dobivene dendrograme 1 i 2 (slika 3 i 4), prema istraživanju B a l lia na i sur (2006), koji su dobiveni na temelju genetičkih rastojanja između istraživanih populacija. Rastojanjima prikazanim u dendrogramu 1 prema Neiu (1978) plantaža omorike predstavlja odvojenu skupinu (slika 3), dok u dendrograma 2 prema Pritchardu i sur. (2000) već povezana s populacijom Strugovi (slika 4). Kod dendrogramske analize genetičkih rastojanja prema Ne iu (1978), a što je prikazano u istraživanju Ba l l i ana i sur. (2006), plantaža Kakanj zauzima središnje mjesto između populacija Božurevac i Strugovi. 4. RASPRAVA – Discussion Dobiveni rezultati u prvi plan stavljaju osnovno pitanje; koliko individua može i mora reprezentirati populaciju Pančićeve omorike. Broj individua koje predstavljaju populaciju ipak ostaje upitan (50, 100 ili vi- še). Tu se pojavljuje i problem subjektivnosti pri uzimanju uzorka, a u ovom istraživanju zbog jako ekstremnih uvjeta staništa gdje raste omorika, od kojih su mnoga slabo dostupna, vrlo često nismo bili u mogućnosti isključiti subjektivnost. Uz to, pojavljuje se i problem hoće li analizom izoenzimskih biljega biti registrirani i rijetki aleli koji se nalaze u populaciji. Stoga bi u području gdje raste Pančićeva omorika trebalo primijeniti načelo razmjernog broja uzoraka prema veličini populacije, uz prethodno testiranje na nekoliko lako dostupnih populacija, da se ustanovi kakve su frekvencije pojavljivanja rijetkih alela u njima. Tako bi se dobio standard za Pančićevu omoriku, a koji ne bi bio u opreci s preporukom Hüssendorfera (1996), koji preporučuje da treba povećati broj individua u analizi koje predstavljaju populacije. U tom bi se slučaju s velikom vjerojatnošću mogli obuhvatiti i rijetki aleli koji se nalaze u populaciji. Ipak, situacija s Pančićevom ;"n omorikom je takva da ponekad imamo populacije manje stabala nego što preporučuje Hüssendorfer. Međutim, povećanje broja individua u uzorku za analizu 5. ZAKLJUČCI Ponuđeni sustav identifikacije sa 12 enzimskih sustava, odnosno 16 genlokusa mogao bi se u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja dala dobar rezultat. Za sada ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje određenih plantaža određenim prirodnim popu povlači za sobom i višu cijenu istraživanja, što je često limitirajući čimbenik, kao i vrijeme potrebno za istraživanje, odnosno potrebni laboratorijski kapacitet. Dobiveni rezultati u ovom istraživanju, pri uporabi analize izoenzimskih biljega pokazuje da su naše trenutačne mogućnosti potvrde podrijetla Pančićeve omorike relativno ograničene. Ponuđeni sustav identifikacije ovom metodom mogao bi su u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja pokazala dobar rezultat, iako još ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje istraživane plantaže određenoj populaciji ili populacijama. Razlog leži i u njezinom miješanom podrijetlu. Stoga bi trebalo nastaviti s daljnjim istraživanjima u cilju stvaranja još detaljnije genetičke slike o po pulacijama, s još većim brojem enzimskih sustava, odnosno genlokusa, koji bi obuhvatili sve prirodne populacije te skupine stabala u BiH i Srbiji, što je jedan dugotrajan i skup posao. Rezultati iz ovog istraživanja mogu nam pomoći u formiranju sjemenskih baza kako preporučuje Ballian i sur. (2004). U tu je svrhu potrebno uključiti dovoljan broj stabala iz prirodnih populacija istraživane vrste, kao i naći nove i pogodnije biljege za njihovu identifikaciju. – Conclusions lacijama u kojima se sakuplja sjeme, ali s određenim rizikom i to se može obaviti. Zbog visoke cijene istraživanja trebalo bi se odlučiti za manji broj enzimskih sustava, tako da se isključe svi oni koji pokazuju monomorfizam. 6. LITERATURA – References Ballian, D., D. Gömöry, R. Longauer, T. Miki ć , L. P a ul e, 2004. Isoenzyme analysis, including the problem of reproduction and conservation of the populations of the serbian spruce (Picea omorika /Panč./ Purk.) from the Višegrad area. FORUM Genetik – Wald – Forstwirtschaft 2004: 320–329. Ballian, D., D. Gömöry, R. Longauer, T. Mikić, D. Kajba, L. Paule, 2006: Genetic identification of the populations Serbian Spruce (Picea omorika /Panč./ Purk.) by isoenzyme markers. Plant Systematic and Evolution (prihvaćeno – u tisku). |