DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Slika 1. Robertijev kaćim na staništima otoka Ciova Slika 3. Hibridni oblik Robertijevog kaćuna nastavka. Najveći listovi smješteni su u obliku rozete pri dnu stabljike i svojom veličinom ukazuju na nazočnost ove svojte i u vrijeme kada je biljka mlada ili kad još ne cvate. Staništa ove ugledne svojte nalaze se u središnjoj Dalmaciji. To su sunčani do polusjenoviti garizi i kamenjare sredozemnog područja Hrvatske, zapuštene terase, ekstenzivno uzgajani maslinici i voćnjaci badema. Na nekim mjestima zbog razmjerno brzih vegetacijskih sukcesija i zarastanja staništa, svojta uzmiče i populacije se smanjuju. Na nekim nalazištima raste tek metar od morske obale. Najveća nalazišta Robertijevog kaćuna su na otoku Braču oko naselja Milne, gdje populacije broje na stotine i stotine primjeraka u društvu s još nekim drugim vrstama orhideja. U okolici Splita, Rogoznice, na otocima Čiovu i Velom Drveniku, staništa su mu gusto obrasle kamenjare i zapušteni maslinici te se na tim staništima biljke jedva održavaju. Posebno je zanimljivo veće nalazište na otoku Korčuli kod naselja Potirna, gdje biljke rastu u šikari s nešto više vlage u tlu. Na otoku Visu nalazimo ga na najvišem vrhu otoka, na Humu iznad grada Komiže. Vrsta se može ubrojiti u ugrožene (E) te bi je trebalo uvrstiti u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske i Zakonom zaštititi. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 98 <-- 98 --> PDF |
ŠUMSKI ŠTETNICI VRBOTOČAC Leptira vrbotočca (Cossus cossus L.) iz istoimene porodice leptira prelaca, rijetko zamijećujemo u prirodi, jer danju provodi skrovit život, a i svojom bojom tijela i krila dobro je prilagođen podlozi na kojoj se nalazi. Sivkasto mrljasta površina prednjih krila čini ga skoro nevidljivim na kori drveta. U nizinskom kontinentalnom dijelu Hrvatske nije rijetka životinja. Tamo gdje su populacije nešto veće, rado dolazi na svjetlo jakih lampi. Gusjenica vrbotočca ubraja se među značajnije štetnike šumskog drveća, osobito listopadnog, kao što je vrba, topola, joha, lipa, jasen, javor, hrast i dr. Neri jetko je nalazimo i u voćnjacima, posebice u deblima aa jabuka i krušaka. Niti gusjenicu ne nalazimo često u prirodi, jer kroz cijelo vrijeme hranjenja živi unutar drveta različitih vrsta. Ženka u donje dijelove stabala, u pukotine kore ili na već ozlijeđena mjesta, odlaže na desetke jaja. Grizenje drveta uvijek se odvija u zdravom drvetu, pa je po tome vrbotoč primarni štetnik. Gusjenica naraste do 10 cm u duljinu, mesnato je crvene boje sa štitastim izraštajima na leđnom dijelu tijela. Na snažnoj glavi ima jake čeljusti kojima lako grize drvo kojim se hrani. Najčešće je otkrivamo po intenzivnom mirisu drvenog octa, ali i po hrpama grizotina crvenkaste boje koje se nalaze u hrpicama oko donjih dijelova stabala. Mlade gusjenice hrane se najprije kambijalnim tkivom, a kasnije drvetom neposredno ispod kambija. Na mjestu napada može ih se naći po nekoliko desetaka. Obično su napadnuti donji dijelovi stabala, primjerice vrbe rakite (Salix caprea L.), ili oštećena mjesta na deblima, primjerice, kanadske topole. Kako se gusjenice nalaze ispod kore, u početku napada teško otkrivamo njihovu nazočnost. Odrasle gusjenice progrizaju dublje partije drveta, tako da pri kraju razvoja skoro cijela Slika 2. Kukuljice imaju dobro izražene bodlje na rubovima tr- Slika 1. Gusjenica leptira vrbotočca bušnih segmenata |