DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Slika 6. Proljeće kod Malog Lipovca glaca, a na nekim površinama ljubičasto modra boja potjecala je od gusto poraslih primjeraka šupaljke (Corydalis sp.). Kad sam prošao cestom malo poviše Malog Lipovca, morao sam zastati zadivljen krajolikom koji se kupao u proljetnom suncu, na kojem su i svi oni leptiri, pčele i bumbari koji su uspjeli prezimiti, izletjeli na prvu proljetnu ispašu. Neki dijelovi okolnih bregova koji su još bili prekriveni naslagama sivo bijele lanjske nepokošene trave, isticali su se živim bojama. S jedne strane bile su to površine bogato procvale crnjuše (Erica carnea) s bezbroj crvenih cvjetova koji su prekrili glavice i padine bregova, a s druge strane snježno bijela boja cvjetova velikog, velecvjetnog kukurijeka (Helleborus macranthus) koja se prostrla po privjetrini brijega s rijetkim šibljakom lijeske. Nisam se lako mogao odlučiti što prije pogledati i u čijoj ljepoti prije uživati. Tek u ovo doba godine crnjuša se ističe od ostalog raslinja upravo svojom cvatnjom. Kasnije se utopi u općem zelenilu travnjaka i rubova šumaraka. S druge strane brijega naselila se velika populacija velecvjetnog kukurijeka. I na mnogo drugih mjesta u Samoborskom gorju ova biljka otkriva se svojim lijepim bijelim i krupnim cvjetovima, ali najčešće pojedi- Slika 7. Raskošne boje crnjuše u okolici Malog Lipovca načno ili u malim skupinama. Međutim, ovdje u blizini Malog Lipovca, meni dotad neviđena brojna populacija, imala je na razmjerno maloj površini na stotine i stotine primjeraka, najčešće u busenima poraslih s većim pa i velikim brojem cvjetova, tako da se cijela padina brijega bijelila od njega. Na nekim mjestima koja su već prelazila i na okolni travnjak ili se stapala s naseljem crnjuše, cvatnja je poranila, jer su neki cvjetovi izgubili svoju bjelinu i u njihovom ocvjeću sve se više i više naziralo crvenilo. To je još u većoj mjeri povećalo ljepotu i draž ovih staništa, koja bi bez te rano proljetne bjeline ostala posve neizražajna. Kad malo jače otople dani i kad se približi druga polovica mjeseca travnja, travnjaci oko naselja Tomaševaca u Žumberku prepoznaju se po razmjerno velikoj populaciji crnkaste sase (Pulsatila pratensis ssp. nigricans). Ljepota ove osobite i ugrožene biljke hrvatske flore više ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri kao prije, jer se njezino stanište bitno mijenja i degradira. To je biljka koja naseljava livade izložene jugu, ali najveći dio livadnih površina danas se više ne kosi pa teren obrasta raznolikim grmolikim raslinjem, a na tlu se zadržava debeli sloj prošlogodišnje nepokošene trave koja sprječava rast mnogih biljnih vrsta, a među njima i crnkaste sase. Travnjaci oko Tomaševaca jedno su od malobrojnih staništa i nalazišta ove ugledne biljne vrste u Hrvatskoj. Samo revitalizacijom livadnih površina, tj. ponovnom redovitom košnjom, crnkasta sasa u ovim dijelovima Žumberka imala bi mogućnost opstanka. Uznapredovala depopulacija i nazadovanje stočarstva uvjetovali su napuštanje i obrast travnjačkih površina u mnogim dijelovima Hrvatske, pa tako i na području Samoborskog gorja i Žumberka. Posljedice se zamijećuju na svakom koraku. Livada i pašnjaka je sve manje, a vegetacija šikara i šuma sve se više proširuje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |