DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Slika 6. Proljeće kod Malog Lipovca


glaca, a na nekim površinama ljubičasto modra boja
potjecala je od gusto poraslih primjeraka šupaljke (Corydalis
sp.).


Kad sam prošao cestom malo poviše Malog Lipovca,
morao sam zastati zadivljen krajolikom koji se kupao
u proljetnom suncu, na kojem su i svi oni leptiri,
pčele i bumbari koji su uspjeli prezimiti, izletjeli na prvu
proljetnu ispašu. Neki dijelovi okolnih bregova koji
su još bili prekriveni naslagama sivo bijele lanjske nepokošene
trave, isticali su se živim bojama. S jedne
strane bile su to površine bogato procvale crnjuše (Erica
carnea) s bezbroj crvenih cvjetova koji su prekrili
glavice i padine bregova, a s druge strane snježno bijela
boja cvjetova velikog, velecvjetnog kukurijeka
(Helleborus macranthus) koja se prostrla po privjetrini
brijega s rijetkim šibljakom lijeske. Nisam se lako mogao
odlučiti što prije pogledati i u čijoj ljepoti prije
uživati. Tek u ovo doba godine crnjuša se ističe od ostalog
raslinja upravo svojom cvatnjom. Kasnije se utopi
u općem zelenilu travnjaka i rubova šumaraka.


S druge strane brijega naselila se velika populacija
velecvjetnog kukurijeka. I na mnogo drugih mjesta u
Samoborskom gorju ova biljka otkriva se svojim lijepim
bijelim i krupnim cvjetovima, ali najčešće pojedi-


Slika 7. Raskošne boje crnjuše u okolici Malog Lipovca


načno ili u malim skupinama. Međutim, ovdje u blizini
Malog Lipovca, meni dotad neviđena brojna populacija,
imala je na razmjerno maloj površini na stotine i
stotine primjeraka, najčešće u busenima poraslih s većim
pa i velikim brojem cvjetova, tako da se cijela padina
brijega bijelila od njega. Na nekim mjestima koja
su već prelazila i na okolni travnjak ili se stapala s naseljem
crnjuše, cvatnja je poranila, jer su neki cvjetovi
izgubili svoju bjelinu i u njihovom ocvjeću sve se više
i više naziralo crvenilo. To je još u većoj mjeri povećalo
ljepotu i draž ovih staništa, koja bi bez te rano proljetne
bjeline ostala posve neizražajna.


Kad malo jače otople dani i kad se približi druga polovica
mjeseca travnja, travnjaci oko naselja Tomaševaca
u Žumberku prepoznaju se po razmjerno velikoj populaciji
crnkaste sase (Pulsatila pratensis ssp. nigricans).
Ljepota ove osobite i ugrožene biljke hrvatske
flore više ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri kao prije,
jer se njezino stanište bitno mijenja i degradira. To je
biljka koja naseljava livade izložene jugu, ali najveći
dio livadnih površina danas se više ne kosi pa teren
obrasta raznolikim grmolikim raslinjem, a na tlu se zadržava
debeli sloj prošlogodišnje nepokošene trave koja
sprječava rast mnogih biljnih vrsta, a među njima i crnkaste
sase. Travnjaci oko Tomaševaca jedno su od malobrojnih
staništa i nalazišta ove ugledne biljne vrste u
Hrvatskoj. Samo revitalizacijom livadnih površina, tj.
ponovnom redovitom košnjom, crnkasta sasa u ovim dijelovima
Žumberka imala bi mogućnost opstanka.


Uznapredovala depopulacija i nazadovanje stočarstva
uvjetovali su napuštanje i obrast travnjačkih površina
u mnogim dijelovima Hrvatske, pa tako i na području
Samoborskog gorja i Žumberka. Posljedice se
zamijećuju na svakom koraku. Livada i pašnjaka je sve
manje, a vegetacija šikara i šuma sve se više proširuje.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.