DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 93 <-- 93 --> PDF |
kih uzvišenja, primaknemo se okrajcima travnjaka i uvučemo se u rijetke šikare tamo oko Dragonoša, znaci tih promjena u prirodi Samoborskog gorja već su tu. Dapače, oni su već poodavno iskitili mnoga staništa, a na nekim mjestima kao da su zaposjeli najveće površine izložene proljetnom suncu. Šumsko tlo je još uglavnom golo i tek na prisojima modri se šumarica jetrenka i pasji zub među suhim lišćem, ali na nekim mjestima sve je zeleno od skoro čiste populacije medvjeđeg luka (Allium ursinum) na čijim se stapkama već zamijećuju cvjetni pupovi. Otkriva ga i karakterističan miris kada se krećemo po njemu. To je vrijeme cvatnje podbjela, od čijih cvjetova se žute hrpe svježe iskopane zemlje i rubni dijelovi potoka i jaraka. Već odavno poznam one prostrane travnjake oko Dragonoša. Nekad su se skoro svi kosili po dva puta godišnje, a danas je najveći dio zapušten i u znatnom dijelu već pretvoren u šikaru i šumu. Ipak su još ostale znatne površine tih travnjaka koje na poprilično neravnom tlu grade male oaze ljepote proljetnog raslinja, a da o onim u mjesecu lipnju i ne govorim. Rijetko gdje kao ovdje u Samoborskom gorju po tim gorskim travnatim obroncima gdje mjestimično kamena podloga izbija na površinu i koji se poput stuba spuštaju tamo prema istoku u duboku udolinu, u proljeće je mnogo procvalih orhideja i ljiljana. Od desetak vrsta naših orhideja u širem prostoru Dragonoša prevladava bazgin kaćun (Dactylorhiza sambucina) u žutoj i ljubičastocrvenoj boji sa svim mogućim prijelazima. Populacija je mjestimično tako gusta, da boja ovih biljaka prevladava u travnatom proljetnom pokrivaču. Blijedi kaćun (Orchis pallens) koji se smjestio uz prorijeđenu šikaru rubove travnjaka prvi će procvasti, a sada već ima vidljive cvjetne pupove. Na mnogo mjesta već cvate i crveni kukurijek (Helleborus atrorubens), a žuti grmovi drijenka (Cornus mas) i jarko crveni grmići običnog likovca (Daphne mezereum) raskrilili su se po tim bregovima i postali dobro uočljivi u još golim šumarcima i šikarama. Slika 4. Šafrani sa Šipačkog Brijega Slika 5. TZ", Negdje oko Pokleka i uz cestu prema Petričkom Selu u Žumberku zastao sam privučen bojama proljeća. Ovaj put bio je to proljetni jaglac, čiji su buseni prekrili sve ogoljele glavice i tratine uz put. Ovoj, inače poznatoj i daleko raširenoj biljci, čini se da su staništa Žumberka i Samoborskog gorja najpogodnija za rast. U to doba ti obronci su u cijelosti žuti od nebrojenih i ž cvjetova jaglaca. Gustoća busena je tolika da ostalom raslinju gotovo ne ostaje mjesta. Ponesen ljepotom krajolika, idući od Dragonoša i Jarušja i dalekim vidicima prema grebenu Oštrca, uz plave i rumene tratine s brojnim jednostavnim i praznim kozolcima, napravama za sušenje sijena, ulazim u malo naselje Šipački Brijeg. Neobičan susret s malom lokvom usred naselja i bučnim kreketanjem žaba. Kad samo malo zamakoh iza obližnje kuće, cesta prolazi grebenom koji s jedne strane omeđuje red kuća, a s druge stari voćnjaci u kojima prevladavaju šljive. I tu stadoh kao ukopan! Kao da me zabljesnula nesvakidašnja boja koja se razlila brijegom i dolom po svim voćnjacima. Nisam dospio dobro niti promisliti, kad malo podalje još jedno istovrsno iznenađenje. U toj velikoj čaroliji boja sve cvate na toplom proljetnom suncu. Obični šafran (Crocus neapolitanus) je najbrojniji, a na ovim staništima u Šipačkom Brijegu njegova gustoća po jedinici površine mjestimično tolika je da se drugo raslinje uopće ne zamijećuje. Modrilo i rumen učinili su neke dijelove ovih prostranih voćnjaka toliko istaknutim i lijepim, da se činilo kako ove slike i ovi krajolici u to vrijeme pripadaju nekoj drugoj stvarnosti a ne onoj koju bismo nalazili u okrilju Samoborskog gorja, tj. njegovog graničnog područja sa Žumberkom. Samo ponegdje, kao po dogovoru, šafrani su snježno bijele boje, pa su se radi toga još bolje isticali na sivozelenoj tratini. Pažljivo koracam šarenim sagom nastojeći da ne oskvrnem tu čarobnu ljepotu, koja mnogima ostaje skrivena u rano proljetno vrijeme. Kada se primakoh bliže i prošetah gore i dolje šljivicima, tek tada zamijetih i bukete cvatućih proljetnih drijemovaca, ponegdje još i visibaba, male tepihe žutih proljetnih ja |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Slika 6. Proljeće kod Malog Lipovca glaca, a na nekim površinama ljubičasto modra boja potjecala je od gusto poraslih primjeraka šupaljke (Corydalis sp.). Kad sam prošao cestom malo poviše Malog Lipovca, morao sam zastati zadivljen krajolikom koji se kupao u proljetnom suncu, na kojem su i svi oni leptiri, pčele i bumbari koji su uspjeli prezimiti, izletjeli na prvu proljetnu ispašu. Neki dijelovi okolnih bregova koji su još bili prekriveni naslagama sivo bijele lanjske nepokošene trave, isticali su se živim bojama. S jedne strane bile su to površine bogato procvale crnjuše (Erica carnea) s bezbroj crvenih cvjetova koji su prekrili glavice i padine bregova, a s druge strane snježno bijela boja cvjetova velikog, velecvjetnog kukurijeka (Helleborus macranthus) koja se prostrla po privjetrini brijega s rijetkim šibljakom lijeske. Nisam se lako mogao odlučiti što prije pogledati i u čijoj ljepoti prije uživati. Tek u ovo doba godine crnjuša se ističe od ostalog raslinja upravo svojom cvatnjom. Kasnije se utopi u općem zelenilu travnjaka i rubova šumaraka. S druge strane brijega naselila se velika populacija velecvjetnog kukurijeka. I na mnogo drugih mjesta u Samoborskom gorju ova biljka otkriva se svojim lijepim bijelim i krupnim cvjetovima, ali najčešće pojedi- Slika 7. Raskošne boje crnjuše u okolici Malog Lipovca načno ili u malim skupinama. Međutim, ovdje u blizini Malog Lipovca, meni dotad neviđena brojna populacija, imala je na razmjerno maloj površini na stotine i stotine primjeraka, najčešće u busenima poraslih s većim pa i velikim brojem cvjetova, tako da se cijela padina brijega bijelila od njega. Na nekim mjestima koja su već prelazila i na okolni travnjak ili se stapala s naseljem crnjuše, cvatnja je poranila, jer su neki cvjetovi izgubili svoju bjelinu i u njihovom ocvjeću sve se više i više naziralo crvenilo. To je još u većoj mjeri povećalo ljepotu i draž ovih staništa, koja bi bez te rano proljetne bjeline ostala posve neizražajna. Kad malo jače otople dani i kad se približi druga polovica mjeseca travnja, travnjaci oko naselja Tomaševaca u Žumberku prepoznaju se po razmjerno velikoj populaciji crnkaste sase (Pulsatila pratensis ssp. nigricans). Ljepota ove osobite i ugrožene biljke hrvatske flore više ne dolazi do izražaja u tolikoj mjeri kao prije, jer se njezino stanište bitno mijenja i degradira. To je biljka koja naseljava livade izložene jugu, ali najveći dio livadnih površina danas se više ne kosi pa teren obrasta raznolikim grmolikim raslinjem, a na tlu se zadržava debeli sloj prošlogodišnje nepokošene trave koja sprječava rast mnogih biljnih vrsta, a među njima i crnkaste sase. Travnjaci oko Tomaševaca jedno su od malobrojnih staništa i nalazišta ove ugledne biljne vrste u Hrvatskoj. Samo revitalizacijom livadnih površina, tj. ponovnom redovitom košnjom, crnkasta sasa u ovim dijelovima Žumberka imala bi mogućnost opstanka. Uznapredovala depopulacija i nazadovanje stočarstva uvjetovali su napuštanje i obrast travnjačkih površina u mnogim dijelovima Hrvatske, pa tako i na području Samoborskog gorja i Žumberka. Posljedice se zamijećuju na svakom koraku. Livada i pašnjaka je sve manje, a vegetacija šikara i šuma sve se više proširuje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 95 <-- 95 --> PDF |
BOSANSKI LJILJAN (Lilium bosniacum /Beck/ Beck ex Fritsch) Od četiri (ili pet?) vrste ljiljana ili lukova u Hrvatskoj flori, bosanski ljiljan (Lilium bosniacum /Beck/ Beck ex Fritsch), čini se, u taksonomskom pogledu još uvijek izaziva niz dvojbi. Najviše je to povezano s njegovom sličnošću s kranjskim ljiljanom (Lilium martagon L. ) s kojim dijeli neke dijelove svog areala. U području srednjeg i južnog Velebita, Ličke Plješivice, Dinare, Kamešnice te Svilaje, ova ugledna biljka trajnica pojavljuje se obilno, najčešće pojedinačno ili u manjim ili većim skupinama. Pripada osjetljivim svojtama (VU) u hrvatskoj flori i kao takva upisana je u Crvenu knjigu biljnih vrsta vaskularne flore Hrvatske. Prema nekim tjelesnim obilježjima upućuje nas na usku povezanost sa srodnom vrstom kranjskim ljiljanom (Llium carniolicum Bernh ex Koch), koji je također vrlo raširen u južnim i nekim središnjim dijelovima Hrvatske, koji također pripada osjetljivim vrstama u nas, te je i on upisan u Crvenu knjigu biljnih vrsta vaskularne flore Hrvatske. Bosanski ljiljan je trajnica koja ima u tlu lukovicu, a naraste do 60 cm visoko. U središnjem dijelu stabljike nosi veći broj duguljastih suličastih i izmjenično pore danih listova, koji su dugi oko 5 cm. Cvjetovi su pravilni, građeni od 6 listova ocvjeća dugih oko 4 cm, koji su, poput turbana, od dna cijelom duljinom savinuti u luku prema van, prema gore, i u donjem dijelu iznutra imaju tamnoljubičaste do skoro crne mrlje i točkice. Šest krupnih crvenih prašnica visi na dugim prašničkim nitima. Biljke počinju cvasti od početka lipnja te u mjesecu srpnju. Treba naglasiti kako su cvjetovi zlatno žuti, u vrijeme otvaranja uspravni, a kasnije se cvjetne stapke u luku savijaju prema dolje i cvijet visi. Na vrhu stabljike je jedan cvijet, rijetko dva. Stanište ovog ljiljana su duboka tla između kamenja gorskih i planinskih kamenjarskih travnjaka do blizu 2000 m visine. Neka tjelesna obilježja ove naočite biljke ističu se znatnom promjenjivošću, što još uvijek uzrokuje niz nedoumica glede njegovog taksonomskog statusa. Lako je zamijetiti kako boja listova ocvjeća varira od zlatno žute do tamnije žute, što se osobito zamijećuje prilikom usporedbi cvjetova, primjerice, s planine Treskavice u Bosni s bojom cvjetova biljaka s našeg Velebita. Bosanski Slika 1. Cvijet bosanskog ljiljana s Dabarskih kukova u srednjem Velebitu Slika 2. Bosanski ljiljan s planine Treskavice u središnjoj Bosni |