DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 88 <-- 88 --> PDF |
EMINOVAČKA ŠUMA - POŽEŠKI MAKSIMIR!? U 2005. godini započelo se u UŠP Požega s realizacijom davne ideje požeške šumarije da se prigradska šuma uredi u požeški perivoj1 za rekreaciju i obrazovanje u prirodi. Grad Požega, kao županijsko središte Požeško-slavonske županije, rapidno se širi kako industrijski, tako i stambeno, te se urbaniziraju znatne prigradske površine. No, to donosi i neke nepoželjne pojave, najčešće onečišćenje zraka, koje uzrokuju industrijalizacija, korištenje kemijskih sredstava, automobilski promet i sl. Nameće se potreba da se u tako urbanu sredinu uklopi i trajnozelena površina Eminovačke šume. Prilika je to da se građane upozna što to sve šumari rade. Predložena lokacija omogućuje da sve škole osnovnog i srednjeg obrazovanja, pa čak i dječji vrtići za predškolsko obrazovanje, mogu ispuniti svoj program slobodnih aktivnosti učenika. Time bismo, vjerojatno, mnoge i zainteresirali za jedan njima najbliži šumski ambijent, koji će moći trajno posjećivati, održavati i uređivati te unositi i svoje ideje za njegove dopunske sadržaje. Nije na nama da procjenjujemo znanja današnjih učenika, ali osjećamo obvezu da im omogućimo proširenu edukaciju o prirodi, biološkoj raznolikosti, zaštiti okoliša, te prenosimo odnosno približimo djelatnost šumarstva svakom učeniku, ali i zainteresiranim građanima. Nadalje, sve je izraženije čovjekovo zanimanje za ekološke i socijalne funkcije šume, koje kao općekorisne funkcije višestruko nadmašuju proizvodnu funkciju. Današnjem zaposlenom urbanom čovjeku nužni su tak ku nu vi veći otvoreni prostori za ugodne šetnje, te naprosto za je, te Šuma ima svojstvo pročistača onečišćenog zraka, te tako pridonosi kvalitetnijem i zdravijem življenju građana. Zeleni prostor oblikovan čovjekovom kreativnošću i elementima prirode koji uključuje vegetaciju, građevinske elemente i opremu (eventualno i jezero) – Anić-Goldstain; a prema B. Klaiću javni park, šumica, gajić; od grč. (starogrč. peribolos – ograda, novogrč. periboli – vrt), riječi koja je vrlo rano, još u 16. stoljeću ušla u naš jezik te se i ne osjeća kao tuđa; ili J. Karavla: “prostor oblikovan elementima prirode, ali i djelo ljudskih ruku, čovjekove invencije, znanja i mašte.” Riječ “park” ima više značenja. relaksaciju. Ti prostori moraju posjedovati i sve prateće, dobro ukomponirane objekte, koji služe zajedno s biljnim vrstama rekreativnoj i obrazovnoj svrsi. Šumska sastojina koju namjeravamo prilagoditi navedenoj svrsi upravo je takvog sklopa, da omogućuje dovoljan pristup zraka i sunčane svjetlosti, a istovremeno stvara dovoljno sjene i zaklona tijekom vrućih ljetnih mjeseci. No, potrebno je izvesti više zahvata u oblikovanju ovog predjela u željeni perivoj. Cjelina prostora mora biti jasno raspoređena, a sve unesene biljne vrste ili izgrađeni objekti moraju se skladno uklopiti u prirodni ambijent. Putevi, staze, informativne ploče, zgrade, mostići, ograde, stolovi i klupe, zdenci i ognjišta, ljuljačke i drugi uređaji moraju davati pravi prirodni izgled. Sve treba biti određenih dimenzija, pristupačno korisnicima i posjetiteljima, tako da u tom okruženju oči ugodno “klize”, a ne da se zaustavljaju na bilo kojem objektu koji strši i izdvaja se iz homogene cjeline. Osnovni materijal za gradnju potrebnih sadržaja u šumi treba biti drvo. Drvene konstrukcije ne smiju biti suviše tanke, jer djeluju krhko, a želimo da sve djeluje čvrsto, umirujuće, što u posjetitelja izaziva osjećaj sigurnosti i sp spokojstva. Možemo pretpostaviti da će se nužno mora- ti koristiti kamen kao temeljni materijal, dok ćemo korištenje drugih građevinskih materijala, koliko god to bude moguće, pokušati izostaviti. Pri oblikovanju prostora dat ćemo prednost potpunoj slobodi i jednostavnosti, bez stege i nametanja geometrijskih oblika. Slobodno oblikovanje ne znači nered, nego koliko je to moguće, oponašanje prirode. Prema do sada poznatim i korištenim klasifikacijama parkova, bilo bi to najbliže pejzažnom načinu (engleski stil) oblikovanja. Uzor je svakako omiljeni i povijesni Maksimir oblikovan davne 1852. godine, a u kojemu smo i mi kao studenti stjecali i provjeravali svoja prva visokoškolska znanja, kročeći ambiciozno prema akademskoj tituli. Naš kolega šumar2, autor članka u Večernjem listu piše: “Povjesna matrica. može se pojednostavljeno sažeti u obavezno stilsko obilježje Maksimira kao parka prirode engleskog tipa oblikovanja i uređenja s naglaskom na romantičnom ugođaju, znači stilu, koji nije teško slijediti jednom osvjedočenom parkovnom arhitektu s iskustvom. Kao “paleta za oblikovanje” (riječ je o umjetničkom djelu) može dobro poslužiti popis egzota iz povijesnog Maksimira u opisu treće šetnje albuma “Jurjaves” kojem treba dodati veoma iscrpni “Pregled drveća i grmlja od osobite vrsti koje raste u perivoju Maksimir”, autora E t t i ngera, prikazano u Šumarskom listu broj 3 iz 1889. godine, str. 112–117). 2 Dragutin Kiš, dipl. ing. šum. i parkovni arhitekt |