DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 88     <-- 88 -->        PDF

EMINOVAČKA ŠUMA - POŽEŠKI MAKSIMIR!?


U 2005. godini započelo se u UŠP Požega s realizacijom
davne ideje požeške šumarije da se prigradska
šuma uredi u požeški perivoj1 za rekreaciju i obrazovanje
u prirodi.


Grad Požega, kao županijsko središte Požeško-slavonske
županije, rapidno se širi kako industrijski, tako
i stambeno, te se urbaniziraju znatne prigradske površine.
No, to donosi i neke nepoželjne pojave, najčešće
onečišćenje zraka, koje uzrokuju industrijalizacija, korištenje
kemijskih sredstava, automobilski promet i sl.
Nameće se potreba da se u tako urbanu sredinu uklopi i
trajnozelena površina Eminovačke šume. Prilika je to
da se građane upozna što to sve šumari rade.


Predložena lokacija omogućuje da sve škole osnovnog
i srednjeg obrazovanja, pa čak i dječji vrtići za
predškolsko obrazovanje, mogu ispuniti svoj program
slobodnih aktivnosti učenika. Time bismo, vjerojatno,
mnoge i zainteresirali za jedan njima najbliži šumski
ambijent, koji će moći trajno posjećivati, održavati i
uređivati te unositi i svoje ideje za njegove dopunske
sadržaje. Nije na nama da procjenjujemo znanja današnjih
učenika, ali osjećamo obvezu da im omogućimo
proširenu edukaciju o prirodi, biološkoj raznolikosti,
zaštiti okoliša, te prenosimo odnosno približimo
djelatnost šumarstva svakom učeniku, ali i zainteresiranim
građanima.


Nadalje, sve je izraženije čovjekovo zanimanje za
ekološke i socijalne funkcije šume, koje kao općekorisne
funkcije višestruko nadmašuju proizvodnu funkciju.
Današnjem zaposlenom urbanom čovjeku nužni su tak


ku nu
vi veći otvoreni prostori za ugodne šetnje, te naprosto za


je, te


Šuma ima svojstvo pročistača onečišćenog zraka, te tako pridonosi
kvalitetnijem i zdravijem življenju građana.


Zeleni prostor oblikovan čovjekovom kreativnošću i elementima
prirode koji uključuje vegetaciju, građevinske elemente i opremu
(eventualno i jezero) – Anić-Goldstain; a prema B. Klaiću
javni park, šumica, gajić; od grč. (starogrč. peribolos – ograda,
novogrč. periboli – vrt), riječi koja je vrlo rano, još u 16. stoljeću
ušla u naš jezik te se i ne osjeća kao tuđa; ili J. Karavla: “prostor
oblikovan elementima prirode, ali i djelo ljudskih ruku, čovjekove
invencije, znanja i mašte.” Riječ “park” ima više značenja.


relaksaciju. Ti prostori moraju posjedovati i sve prateće,
dobro ukomponirane objekte, koji služe zajedno s biljnim
vrstama rekreativnoj i obrazovnoj svrsi.


Šumska sastojina koju namjeravamo prilagoditi navedenoj
svrsi upravo je takvog sklopa, da omogućuje
dovoljan pristup zraka i sunčane svjetlosti, a istovremeno
stvara dovoljno sjene i zaklona tijekom vrućih ljetnih
mjeseci. No, potrebno je izvesti više zahvata u oblikovanju
ovog predjela u željeni perivoj. Cjelina prostora
mora biti jasno raspoređena, a sve unesene biljne vrste
ili izgrađeni objekti moraju se skladno uklopiti u prirodni
ambijent. Putevi, staze, informativne ploče, zgrade,
mostići, ograde, stolovi i klupe, zdenci i ognjišta, ljuljačke
i drugi uređaji moraju davati pravi prirodni izgled.
Sve treba biti određenih dimenzija, pristupačno
korisnicima i posjetiteljima, tako da u tom okruženju
oči ugodno “klize”, a ne da se zaustavljaju na bilo kojem
objektu koji strši i izdvaja se iz homogene cjeline.
Osnovni materijal za gradnju potrebnih sadržaja u šumi
treba biti drvo. Drvene konstrukcije ne smiju biti suviše
tanke, jer djeluju krhko, a želimo da sve djeluje čvrsto,
umirujuće, što u posjetitelja izaziva osjećaj sigurnosti i
sp


spokojstva. Možemo pretpostaviti da će se nužno mora-
ti koristiti kamen kao temeljni materijal, dok ćemo korištenje
drugih građevinskih materijala, koliko god to
bude moguće, pokušati izostaviti.


Pri oblikovanju prostora dat ćemo prednost potpunoj
slobodi i jednostavnosti, bez stege i nametanja
geometrijskih oblika. Slobodno oblikovanje ne znači
nered, nego koliko je to moguće, oponašanje prirode.
Prema do sada poznatim i korištenim klasifikacijama
parkova, bilo bi to najbliže pejzažnom načinu (engleski
stil) oblikovanja.


Uzor je svakako omiljeni i povijesni Maksimir
oblikovan davne 1852. godine, a u kojemu smo i mi
kao studenti stjecali i provjeravali svoja prva visokoškolska
znanja, kročeći ambiciozno prema akademskoj
tituli. Naš kolega šumar2, autor članka u Večernjem
listu piše: “Povjesna matrica. može se pojednostavljeno
sažeti u obavezno stilsko obilježje Maksimira
kao parka prirode engleskog tipa oblikovanja i uređenja
s naglaskom na romantičnom ugođaju, znači stilu,
koji nije teško slijediti jednom osvjedočenom parkovnom
arhitektu s iskustvom. Kao “paleta za oblikovanje”
(riječ je o umjetničkom djelu) može dobro poslužiti
popis egzota iz povijesnog Maksimira u opisu
treće šetnje albuma “Jurjaves” kojem treba dodati
veoma iscrpni “Pregled drveća i grmlja od osobite
vrsti koje raste u perivoju Maksimir”, autora E t t i ngera,
prikazano u Šumarskom listu broj 3 iz 1889.
godine, str. 112–117).


2 Dragutin Kiš, dipl. ing. šum. i parkovni arhitekt