DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 87     <-- 87 -->        PDF

žene električne energije. Uz to žele na osnovi “potrebe”
za gradnjom privatnih vjetrenjača podići ionako
prekomjerne cijene električne energije. Neka u Hrvatskoj,
ako ih privatni poduzetnici uspiju izgraditi, proizvedu
vjetrenjačama čak i dva puta više struje od svjetskog
prosjeka (vjetrenih, geotermalnih i solarnih), odnosno
čak 1 % u odnosu na današnju proizvodnju struje
u Hrvatskoj (12062,9 milijuna kWh) to bi iznosilo
tek 120 milijuna kWh. To bi bila tek 1/16 struje danas
nepotrebno izgubljene (2 milijarde kWh) u Hrvatskoj.


Dok su ovakvi gubici – tj. ovakvo “tržišno” poslovanje
elektromonopola, nema nikakvog razloga niti za
raspravu o izgradnji novih elektrana. “Problem” je u
Hrvatskoj vjerojatno stoga što se gubici mogu velikim
dijelom smanjiti izgradnjom distribucijske mreže i nekim
drugim zahvatima, za što nije potrebna inozemna
oprema, pa nema provizije koju mogu ostvariti pojedinci
koji donose odluke, kupnjom novih elektrana od
stranaca, pa i vjetrenjača. Uz spomenute gubitke žele


graditi elektrane na plin kojeg nema dovoljno, pa im i
stoga treba megalomanski terminal za ukapljeni metan
na Krku. Za proizvodnju nepotrebno izgubljenih 2 milijarde
kWh u klasičnim termoelektranama treba godišnje
npr. potrošiti oko 700 milijuna m3 plina, što je i
više nego što u Hrvatskoj potroše plina sva kućanstva.
Žele graditi i novu nuklearnu elektranu unatoč mnogim
neriješenim pitanjima već odavno izgrađene elektrane
NE Krško sa Slovenijom. Sigurno je da za to treba mnogo
novca koji kane prikupiti od sve siromašnijeg stanovništva,
pa zato svoje krajnje neracionalno poslovanje,
koje nazivaju tržišnim, energetski lobiji namiruju
poskupljenjima energenata. To nije samo slučaj s električnom
energijom – kojoj zbog “sjajnog” objašnjenja
na HTV-u, zbog nečijih vjetrova, žele povisiti cijenu, jer
je ona prema političaru Graniću “socijalna”, a treba biti
“tržišna”, tj. viša – nego i s plinom i naftnim derivatima.


Dr. Branimir Molak, dipl. ing.


ZAŠTITA PRIRODE
GALEB KLAUKAVAC (Larus cacchinans L)


Naraste u dužinu oko 55–67 cm s rasponom krila do
150 cm, 800–1500 g težine, pa je po veličini najveći galeb
našeg područja. Boja perja na glavi, vratu, prsima i trbuhu
je bijela, leđa su siva, a krila su siva s crnkastim
završetkom. Kljun je izrazito žut s crvenom mrljom na
prvoj trećini donjeg dijela kljuna. Gornji dio kljuna završava
pod tupim kutom savinut prema dolje. Noge su žute
boje s plivajućom opnom među prstima. Rep je četvrtastog
oblika. Mlade ptice prošarane su svjetlijim smeđim
perjem po tijelu, tamno smeđim perjem po leđima i krilima
koje ima crni završetak. Kljun im je gotovo tamne boje.
Gnijezdi se u kolonijama duž cijelog Jadrana, najviše
na manjim otocima i nikada se ne udaljavaju previše od
obale. Pojedinačni primjerci i manja jata zadržavaju se i
uz vode u unutrašnjosti Hrvatske. Gnijezda gradi na tlu
gdje obično ima malo vegetacije, oskudno od komadića


Slika 1. ČČ ptica


Slika 2. Mlada ptica


bilja, grančica, kamenčića, dijelova plastike ili ostalog
smeća i oblaže ga perjem. Gnijezdi jedanput tijekom godine
od travnja do lipnja, nese 2–3 zelenkastih ili smeđih
jaja s tamnim šarama. Jaja su veličine oko 70 mm. Nakon
četiri tjedna izlegu se mladi ptići koje roditelji hrane 6–7
tjedana. Hrani se ribama i manjim životinjama koje žive
u moru, jajima i mladuncima drugih ptica, strvinom,
ostacima hrane i otpacima, pa je često na deponijima
smeća. U potrazi za hranom često slijede ribarske brodove,
vrlo su bučni i proždrljivi. U Hrvatskoj je stanarica tijekom
cijele godine. Zbog velike prilagodljivosti česta je
vrsta i brojnost joj je u porastu.


Galeb klaukavac je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.
Tekst i fotografije:
Mr. sc. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.