DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 86 <-- 86 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA ZAR I ZBOG VJETRA TREBA POSKUPJETI ELEKTRIČNA ENERGIJA? Nedavno nas je HTV Dnevnik obavijestio da električna energija u Hrvatskoj mora poskupjeti zbog izgradnje vjetrenjača (privatnih poduzetnika) za proizvodnju električne energije, da bi se kao što se navodno i u EU, i kod nas naplaćivao doprinos za izgradnju vjetrenjača. Ta “informacija” “opasno” konkurira vrlo sličnoj, u kojoj je jedan od zagovornika uvoza nuklearnog otpada iz NE Krško, za što Hrvatska nema nikakve obveze, izjavio da Hrvatska neće moći u EU ako ne izgradi odlagalište za slovenski nuklearni otpad iz NE Krško (u Sloveniji su donijeli referendumom odluku da se otpad iz NE Krško neće odlagati u Sloveniji). “Informacija” o “potrebi” poskupljenja struje iste je razine uvjerljivosti kao i ona o poskupljenju naftnih derivata zbog poskupljenja nafte u svijetu, jer u službenoj formuli NN112/2003 za određivanje njihovih cijena uopće nema cijene nafte. Spomenute “informacije” o nevoljama koje nas očekuju kada Hrvatska uđe u Europu nisu dobre za pozitivno izjašnjavanje stanovništva za ulazak u EU i ne pridonose nastojanjima onih političara koji se zalažu za ulazak u EU. Tome ne ide u prilog niti podatak o velikim troškovima članstva Hrvatske u EU. Godišnji rashodi za članstvo u EU su za 2,64 milijarde kuna veći od eventualnih prihoda (novac iz fondova EU) što piše u publikaciji u izdanju Instituta za javne financije. Za usporedbu godišnje štete od elementarnih nepogoda u Hrvatskoj su oko 1,5 milijardi kuna. Političar, dugo godina jedan od glavnih kreatora energetske politike u Hrvatskoj (http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/ 06/Projekt_Razaranja_Energetike.html), zbog koje su cijene energenata u Hrvatskoj prekomjerno visoke u odnosu na kupovnu moć stanovnika – Granić, poznat po svojim izjavama da su cijene energenata u Hrvatskoj socijalne, ponovno je rekao na HTV-u da su cijene električne energije socijalne i da moraju biti tržišne, odnosno više nego su sada. I sada su u odnosu na kupovnu moć stanovnika osjetno više nego u zemljama Europe. Evo kako na njih utječe spomenuto “tržište”: Prema podacima ministarstva gospodarstva (http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/0611-HRVEUH- 04-FINAL.pdf) u 2003. godini Hrvatska je predala potrošačima (neto potrošnja) 14,023 milijarde kWh. Kako ministarstvo kao potrošnju uključuje i onu koju su potrošile same elektrane za proizvodnju struje – 0,606 milijarde kWh, stvarna neto potrošnja struje (ako se obračunava kao u razvijenim zemljama) je manja i iznosi 13,417 milijardi kWh. Ukupni gubici električne energije od elektrana do potrošača (prijenos i distribucija) su prema podacima Ministarstva te godine bili 2,543 milijardi kWh. Stoga je ukupno izgubljeno (gubici prijenosa i distribucije uvećani za samopotrošnju elektrana) 3,149 milijardi kWh. Ta proizvedena, a zatim izgubljena električna energija čini u odnosu na neto električnu energiju predanu potrošačima vrlo visokih 23,5% (3,149/13,417). U zapadnoeuropskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina 7 – 8 % električne energije predane potrošačima (prema: ECE Committee on Electric Power: The Electric Power Situation in the ECE Region in 1986, April 1988 i “International Energy Annual” Ministarstva energetike SAD – DOE USA, Washington) i trend im je smanjivanja. Radi usporedbe sa spomenutim gubicima treba navesti da je cijela industrija u Hrvatskoj te godine potrošila svega 3,133 milijardi kWh. Dakle gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske industrije. Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak su veći od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj. Sva kućanstva u Hrvatskoj su 2003. potrošila 5,694 milijardi kWh, odnosno gubici su veći od polovine cjelokupne potrošnje električne energije u kućanstvima, a sada se teret tog “tržišnog” rada i nadalje želi prelamati još višim cijenama električne energije na kućanstvima – zbog nečijih vjetrova. Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu struje za kućanstva – osjetno je poskupljuju, jer osim potrošnje 5,694 kućanstva moraju platiti i izgubljene 3,149 milijarde kWh. Vrijedi spomenuti da je sav preostali iskoristivi hidropotencijal za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj oko 3 milijarde kWh, odnosno da se izgradnjom svih mogućih novih hidroelektrana ne bi uspjelo proizvesti električne energije toliko koliko se u HEP-u izgubi. Spomenuto pokazuje o kakvom se “tržišnom” poslovanju radi. Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno bila u Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene energije odnosno više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom, a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, zagađuje se okoliš, no zanimljivo je da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga ne bune, a žele struju iz vjetroelektrana. Uz tolike gubitke struje političari u Hrvatskoj, kako bi stekli političke bodove onih koji su stvarno zabrinuti za okoliš, fantaziraju o izgradnji vjetrenjača koje danas u svijetu (zajedno sa geotermalnim i solarnim elektranama), proizvode manje od 0,5 % ukupno proizvedene umre |