DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 86     <-- 86 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


ZAR I ZBOG VJETRA TREBA POSKUPJETI
ELEKTRIČNA ENERGIJA?


Nedavno nas je HTV Dnevnik obavijestio da električna
energija u Hrvatskoj mora poskupjeti zbog izgradnje
vjetrenjača (privatnih poduzetnika) za proizvodnju
električne energije, da bi se kao što se navodno i
u EU, i kod nas naplaćivao doprinos za izgradnju vjetrenjača.
Ta “informacija” “opasno” konkurira vrlo sličnoj,
u kojoj je jedan od zagovornika uvoza nuklearnog
otpada iz NE Krško, za što Hrvatska nema nikakve obveze,
izjavio da Hrvatska neće moći u EU ako ne izgradi
odlagalište za slovenski nuklearni otpad iz NE Krško
(u Sloveniji su donijeli referendumom odluku da se otpad
iz NE Krško neće odlagati u Sloveniji). “Informacija”
o “potrebi” poskupljenja struje iste je razine uvjerljivosti
kao i ona o poskupljenju naftnih derivata zbog
poskupljenja nafte u svijetu, jer u službenoj formuli
NN112/2003 za određivanje njihovih cijena uopće nema
cijene nafte. Spomenute “informacije” o nevoljama
koje nas očekuju kada Hrvatska uđe u Europu nisu dobre
za pozitivno izjašnjavanje stanovništva za ulazak u
EU i ne pridonose nastojanjima onih političara koji se
zalažu za ulazak u EU. Tome ne ide u prilog niti podatak
o velikim troškovima članstva Hrvatske u EU. Godišnji
rashodi za članstvo u EU su za 2,64 milijarde kuna
veći od eventualnih prihoda (novac iz fondova EU)
što piše u publikaciji u izdanju Instituta za javne financije.
Za usporedbu godišnje štete od elementarnih nepogoda
u Hrvatskoj su oko 1,5 milijardi kuna.


Političar, dugo godina jedan od glavnih kreatora
energetske politike u Hrvatskoj
(http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/
06/Projekt_Razaranja_Energetike.html), zbog koje
su cijene energenata u Hrvatskoj prekomjerno visoke u
odnosu na kupovnu moć stanovnika – Granić, poznat
po svojim izjavama da su cijene energenata u Hrvatskoj
socijalne, ponovno je rekao na HTV-u da su cijene
električne energije socijalne i da moraju biti tržišne,
odnosno više nego su sada. I sada su u odnosu na kupovnu
moć stanovnika osjetno više nego u zemljama
Europe. Evo kako na njih utječe spomenuto “tržište”:


Prema podacima ministarstva gospodarstva
(http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/0611-HRVEUH-
04-FINAL.pdf) u 2003. godini Hrvatska je predala
potrošačima (neto potrošnja) 14,023 milijarde
kWh. Kako ministarstvo kao potrošnju uključuje i onu
koju su potrošile same elektrane za proizvodnju struje


– 0,606 milijarde kWh, stvarna neto potrošnja struje
(ako se obračunava kao u razvijenim zemljama) je manja
i iznosi 13,417 milijardi kWh. Ukupni gubici
električne energije od elektrana do potrošača (prijenos
i distribucija) su prema podacima Ministarstva te godine
bili 2,543 milijardi kWh. Stoga je ukupno izgubljeno
(gubici prijenosa i distribucije uvećani za samopotrošnju
elektrana) 3,149 milijardi kWh. Ta proizvedena,
a zatim izgubljena električna energija čini u odnosu
na neto električnu energiju predanu potrošačima vrlo
visokih 23,5% (3,149/13,417). U zapadnoeuropskim
zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak
godina 7 – 8 % električne energije predane potrošačima
(prema: ECE Committee on Electric Power:
The Electric Power Situation in the ECE Region in
1986, April 1988 i “International Energy Annual” Ministarstva
energetike SAD – DOE USA, Washington) i
trend im je smanjivanja. Radi usporedbe sa spomenutim
gubicima treba navesti da je cijela industrija u Hrvatskoj
te godine potrošila svega 3,133 milijardi
kWh. Dakle gubici u HEP-u i njegovoj elektromreži su
veći nego potrošnja cjelokupne hrvatske industrije.
Pojedinih (kišnih) godina spomenuti gubici čak su veći
od ukupne proizvodnje struje svih termoelektrana
(bez toplana) u Hrvatskoj. Sva kućanstva u Hrvatskoj
su 2003. potrošila 5,694 milijardi kWh, odnosno gubici
su veći od polovine cjelokupne potrošnje električne
energije u kućanstvima, a sada se teret tog “tržišnog”
rada i nadalje želi prelamati još višim cijenama električne
energije na kućanstvima – zbog nečijih vjetrova.
Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku
cijenu struje za kućanstva – osjetno je poskupljuju, jer
osim potrošnje 5,694 kućanstva moraju platiti i izgubljene
3,149 milijarde kWh. Vrijedi spomenuti da je
sav preostali iskoristivi hidropotencijal za proizvodnju
električne energije u Hrvatskoj oko 3 milijarde kWh,
odnosno da se izgradnjom svih mogućih novih hidroelektrana
ne bi uspjelo proizvesti električne energije
toliko koliko se u HEP-u izgubi. Spomenuto pokazuje


o kakvom se “tržišnom” poslovanju radi.
Smanjivanjem gubitaka na razinu koja je poodavno
bila u Europi, uštedjelo bi se više od dvije trećine izgubljene
energije odnosno više od 2 milijarde kWh.
Proizvodnjom, a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom
električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama,
zagađuje se okoliš, no zanimljivo je
da se tzv. zelene udruge u Hrvatskoj protiv toga ne bune,
a žele struju iz vjetroelektrana. Uz tolike gubitke
struje političari u Hrvatskoj, kako bi stekli političke
bodove onih koji su stvarno zabrinuti za okoliš, fantaziraju
o izgradnji vjetrenjača koje danas u svijetu
(zajedno sa geotermalnim i solarnim elektranama),
proizvode manje od 0,5 % ukupno proizvedene umre