DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Za daljnji poticaj organizacije šumarske službe i njenog razvoja važan je Naputak iz 1839. godine s kojim se u četiri generalata postavljaju direktori, a ispod njih u pukovnijama šumari. U tom se vremenu javljaju naši poznati šumarski stručnjaci koji su šumarsku školu završili u Mariabrunnu u Austriji, kao što su J. Ettinger, A. Tomić, F. Šporer, J. Kollar, M. Vrbanić, D. Kos i drugi. Sve je više mladih hrvatskih šumarskih stručnjaka koji ambiciozno rade na organiziranju šumarstva, obrazovnih institucija i šumarske politike, koja bi trebala biti zaštićena i neovisna od utjecaja šumarskih stručnjaka iz drugih zemalja. Tako Ante Tomić vinkovački šumar, 1843. piše stručnu raspravu, ovaj put ne na njemačkom jeziku, kako je u to vrijeme bilo uobičajeno, nego po prvi put na hrvatskom jeziku, što ima takvo nacionalno i kulturno značenje, da prelazi okvire hrvatskoga šumarstva. Rezultat takve djelatnosti je osnivanje već spomenutog Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1841., iz kojega se 1846. izdvojilo i osamostalilo Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Znatna je aktivnost tog društva usmjerena na otvaranje šumarskog učilišta u nas, kako bi domaći ljudi stekli šumarsko obrazovanje te tako smanjio priliv stranih stručnjaka u hrvatsko šumarstvo. Želja im je ispunjena osnivanjem Gospodarskošumarskog učilišta u Križevcima 1860., prve šumarske visokoškolske ustanove u ovom dijelu Europe. To su samo neke djelatnosti šumarskih intelektualaca školovanih u inozemstvu a okupljenih u Hrvatskoslavonskom šumarskom društvu. Njihov intelektualni, stručni i rodoljubni zanos dao je svoj doprinos općoj klimi koja je prethodila otvaranju modernog Sveučilišta u Zagrebu, 1874 godine. Nakon toga, Društvo počinje izdavati znanstvenostručno glasilo “Šumarski list” koji neprekidno izlazi od 1877. godine do današnjeg dana. U Senju se 1878. osniva Nadzorništvo za pošumljavanje primorskog krasa, koje je do svog ukinuća (1945) imalo značajnu ulogu u pošumljavanju i ozelenjavanju krša, zaštiti okoliša i razvoju stručne i znanstvene misli u hrvatskom šumarstvu. Značajnu aktivnost Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo pokazuje pri osnivanju Šumarske akademije na Sveučilištu u Zagrebu, četvrte visokoškolske ustanove na Sveučilištu u Zagrebu, koja je počela raditi 20. listopada 1898. Akademija je radila u Šumarskom domu, koji je izgrađen za samo dvije godine na inicijativu i pomoć šumarske struke, Hrvatsko slavonskog šumarskog društva i grada Zagreba, koji je dao besplatno zemljište. Otvaranjem Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860. u Križevcima, posebno prelaskom šumarske nastave na sveučilišnu 1898. u Šumarskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, hrvatsko šumarstvo postaje ravnopravan sudionik s ostalim dijelovima Europe u razvoju znanstvene i stručne šumarske misli te šumarske politike. Vrlo je značajna činjenica da su mnogi naši stručnjaci tog vremena stekli šumarsko, stručno i znanstveno obrazovanje u europskim zemljama. Na taj su način upoznali dobre i loše strane šumarstva i šumarske politike drugih zemalja. Radeći u Hrvatskoj, u našim strukturno vrednijim i raznolikim šumama, mogli su na vrijeme uočiti prednosti naših šuma, glede vrsta drveća prirodnosti i očuvanosti u odnosu na europske. U to vrijeme, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, već su se u Europi osjećale negativne posljedice stihijske sječe prirodnih šuma i osnivanja šumskih kultura četinjača. Zbog toga su naši stručnjaci određivali odgovarajući način gospodarenja, izbjegavajući ukalupljeni pristup i poštujući prirodnost i sačuvanu prirodnu strukturu te prirodno pomlađivanje šuma. Sve je to utjecalo na stvaranje danas priznate zagrebačke škole uzgajanja šuma, kojoj je u to vrijeme bio začetnik prof. dr. Andrija Petračić, a koja se razvija do današnjih dana. Gospodarenje prirodnim šumama po načelima potrajnosti, očuvanje prirodne strukture i raznolikosti, prirodno i umjetno pomlađivanje pod zastorom krošanja po prirodnim načelima, održavanja strukture, stabilnosti i kvalitetnih gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma njegom, a svi uzgojni postupci temelje se prema načelima razvoja prašume i na temelju kriterija koji proizlaze iz ciljeva gospodarenja – osnovna su obilježja zagrebačke škole uzgajanja šuma. Ukazom od 31. kolovoza 1919. osniva se Gospodarsko- šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na taj se način spaja Šumarska akademija i Gospodarsko učilište, ta koj kojkoje ee j jje ee d ddo oo tada bilo u Križevcima. Šumarski odsjek ostaj jje ee i ii dalj daljdalje ee u uu zgradi Šumarske akademije, koje je vlasnik Hrvatsko slavonsko šumarsko društvo. Prvi izabrani dekan Gospodarsko-šumarskog fakulteta ugledni je šumarski stručnjak prof. dr. Andrija Petračić. Ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine u Jugoslaviju, slijedilo je ujedinjenje šumara u jedinstvenu organizaciju u Jugoslavensko šumarsko društvo. Nastojanje hrvatskih šumara da se umjesto jedinstvene organizacije povezivanje šumara cijele države ostvari u savez dotadašnjih šumarskih društava nije uspjelo. Uspjelo je da sjedište Jugoslavenskog šumarskog udruženja bude u Zagrebu, kao jednoglasna odluka zbog toga, citiram “jer je Hrvatsko šumarsko društvo ne samo najstarije, nego i s najbrojnijim članstvom, a posjeduje i vlastiti Dom”. Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. godine obnovljeno je Hrvatsko šumarsko društvo. Ono je djelovalo sve do postojanja države s hrvatskim imenom, odnosno do 1945. godine. Ukupan rad obnovljenog Hrvatskoga šumarskoga društva odvijao se pod pritiskom II svjetskog rata, s tim da je izlaženje Šumarskog lista jedan od dokaza o kontinuitetu rada. Osim toga, u tom vremenu se pripre |