DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Šumarska sekcija Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva osamostaljuje se 1846. godine. Na osnivačkoj sjednici 26. prosinca 1846. godine u Prečecu kraj Zagreba, 17 nazočnih šumarskih stručnjaka, koji su se odazvali pozivu šumara Dragutina Kosa, udaraju temelje samostalnom Hrvatskome slavonskom šumarskom društvu. Dragutin Kos, sazivač i idejni začetnik skupštine, u to vrijeme već afirmirani šumarski stručnjak, već tada se ističe se svojim stručnim radovima tiskanim 1844., 1845 i 1847. Uz Dragutina Kosa pri osnivanju Šumarskog društva značajan je isto tako afirmirani šumarski stručnjak i veliki rodoljub Franjo Šporer, koji je izabran za prvog predsjednika Hrvatsko slavonskog šumarskog društva. Šporer je prvi hrvatski propagator lovstva pisanom riječi. Ističe se pisanjem radova i knjiga, a posebno je poznat što je u Gospodarskom listu 1843. godine objavljen njegov prijedlog tadašnjem Gospodarskom društvu “da se osnuje narodni šumarstveni zavod”, ustanova u kojoj bi djelovala i šumarska škola. Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog slavonskog šumarskog društva D. Kos u uvodnom govoru ističe da se šumari i u drugim europskim državama, organiziraju u društva, kako bi mogli spriječiti “podkapajuće zlo … ovom narodnom blagu” (šumama). Skupština zaključuje da se na sljedećoj sjednici rasprave tri aktualne teme: 1. Priopćenje o novim događajima i pojavama u hrvatskom šumarstvu i lovstvu; 2. Kako postupati sa starim hrastovim sastojinama izvrgnutim poplavama da nakon sječe bude osiguran pomladak; 3. Da li bi bilo dobro na neizvjesno vrijeme odložiti sječu hrastova starih 200–300 godina, suhovrhim ali s dobrim urodom žira, koji osigurava dobar dohodak i kako da se s ovakvim sastojinama dalje postupa. Ovaj nešto opširniji prikaz osnivanja Hrvatsko slavonskog šumarskog društva napravljen je zbog toga da se vidi kako su već na prvoj skupštini dominirali stručni problemi, a što je ostalo i danas nakon 160. godina. Tu su zacrtani temeljni pravci rada društva koje tijekom svoga 160-godišnjeg postojanja i rada značajno utjecalo s i danas utječe na razvoj i promicanje hrvatske šumarske struke, školstva i znanosti. Isto tako ovdje smo htjeli istaći da su ideju o potrebi osnivanja društva iznijeli, a i proveli oni ljudi koje je krasila stručnost, rodoljublje i osobno poštenje, a koji nam i danas mogu biti uzor. Vrijeme od 160 godina samo je isječak iz bogate šumarske povijesti, koja traje sve vrijeme življenja hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Šume i skrb o njima bile su uvijek dio organiziranoga društva u svim razdobljima hrvatske prošlosti. Svoju punu potvrdu šume doživljavaju osnivanjem pravnih država prije više od dva stoljeća, kad iz potrebe zaštite tada ugroženih šuma nastaje šumarska znanost i šumarstvo kao samostalna i priznata struka u Europi. Tada se stvaraju i zakonodavni uvjeti koji putem zakona o šumama na pravnoj osnovi reguliraju odnos čovjek – šuma, s posebnim naglaskom na nužnost trajnog opstanka i zaštite šuma. Osnivanjem Vojne krajine (1702) i njenim uređenjem (1746) u ondašnjoj Hrvatskoj, kao dijelu Habsburške monarhije, osniva se šumarska služba temeljena na vojnim načelima. To je vrijeme nastanka organiziranog šumarstva na tom prostoru, s posebnim naglaskom na godinu 1765. kada su osnovane tri šumarije (Krasno, Oštarije i Petrova gora), od kojih šumarija Krasno neprekidno radi do danas. To je vrijeme obilježio Šumski red Marije Terezije (1769) značajan kao zakon o šumama tiskan na hrvatskom i njemačkom jeziku, a ustvari je to i prvi udžbenik o gospodarenju šumama tiskan u Hrvatskoj. Kasnije nastali zakoni o šumama, posebice oni iz 1852. g. i 1894. g., još više ističu značenje potrajnosti ili održivog razvoja, kako u odnosu na površine šuma, tako i na očuvanje kontinuiteta šume na površini koju zauzima. Temeljne odrednice navedenih zakona i danas su aktualni i ugrađene su u Zakone o šumama svih naprednih europskih zemalja. Mišljenja smo da su ovi zakoni, uz razvoj šumarske znanosti i školstva u središnjoj i zapadnoj Europi od 18. stoljeća do danas, bili temeljni razlozi održivog razvoja i opstanka šuma, bilo prirodnih, prirodi bliskih šuma i šumskih kultura. To je posebno značajno za Hrvatsku, u kojoj su se navedeni zakoni striktno poštivali i provodili, posebno zbog toga što je šumarstvo bilo u sastavu vojne uprave, koja je u Vojnoj krajini bila raspoređena duž cijele granice, zbog obrane od napada Turaka. Zahvaljujući uz ostalo i tome, danas od ukupne površine šuma u Hrvatskoj 95 % su prirodne šume. Po tome smo jedinstveni u cijeloj Europi. |