DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 51 <-- 51 --> PDF |
T. Dubravac, V. Krejči, B. Vrbek: STRUKTURA I RAZVOJ 161 GODINU STARE SMREKOVE KULTURE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 219-229 Prirodna, sačuvana sastojina koja graniči sa smrekovom kulturom je šuma bukve i jele na dolomitu (Omphalodo-Fagetum Marinček et al. 1992) te pretpostavljamo kako je ta šumska zajednica, prije nego je iskrčena i pretvorena u sjenokošu–laz, nastanjivala površinu današnje kulture. Izgled sastojine razvidan je na fotografiji 1. Prema Martinoviću (2003) u toj šumskoj zajednici zastupljena su tri tipa aa tltla: smeđe tlo na skeletn na dolomitu dolomitudolomitu, ,, plitko plitkoplitko, ,, skeletno; rendzina na dolomitu, plitka lesivirano tlo u vrtači. METODA RADA Izbor mjesta za plohu odredio je J. Ša f ar 18. 4. 1956. godine. Ploha je kvadratnog oblika sa stranicama 100 x 100 m (1 ha). Oko plohe je postavljen zaštitni pojas širine 30 m. Točke uglova plohe fiksirane su jačim kolcima. U smjeru stranica plohe, u uglovima su iskopani jarci dužine 2 m, širine 30 cm. Granice plohe označene su vodoravnom crtom – bijelom uljanom bojom s unutarnje strane. Na plohi su izmjerena sva stabla prsnog promjera iznad 2,5 cm. Po sredini plohe postavljena je pruga širine 10 m, dužine 100 m, na kojoj su obrojčana, izmjerena i temeljito opisana sva stabla. Tijekom 1957. godine načinjena je prorjeda vađenjem 39 stabala smreke (od toga je 16 stabala analizirano) te je 1962. godine posječeno još 27 stabala i postignut intenzitet sječe 19 % po broju stabala na plohi. Nakon toga na plohi nije bilo redovitih sječa, jer se ista vodila kao rezervat Šumarskog instituta. Na temelju izvorne sheme, ploha je 1994. godine obnovljena te je obavljena izmjera po istoj metodici kao i 1956. godine, s tim što je dodatno sredinom pruge snimljeno stanje mladog naraštaja na pruzi 2 x100 m (200 m2). Izmjera svih stabala kao i Prema karti klimatske podjele Hrvatske, Seletković i Katušin (1992) ploha se nalazi u klimatskom području “C f s b x”. To je umjereno topla kišna klima, nema sušnog razdoblja, oborine su jednoliko razdijeljene na cijelu godinu, najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba. Maksimumu oborina u početku toplog pdije dijela godine pridružuje se maksimum u kasnoj jeseni, jela u koji e veći od prvoga. ji j jje Working method mladog naraštaja na plohi je ponovljena i 2004. godine te su na pruzi 10 x100 m, svim obrojčanim stablima snimane horizontalne projekcije krošanja koje su u uredu obrađene u digitalnom obliku (AutoCad2000). Na temelju digitalnog oblika horizontalnih projekcija krošanja napravljen je vertikalni profil sastojine i prostorni raspored stabala (CorelDraw) koji proporcionalno prikazuje odnos visine stabla, dužine debla, te širina i dužina krošanja (D u b ra va c , 2003, 2005). Poradi kontinuiteta obrade podataka, pri obračunu osnovnih strukturnih pokazatelja sastojine (broja stabala, temeljnice i volumena) primjenjene su Šur ić e v e tablice (1938.), kako je ee Š ŠŠa f ar prvotno odredio za smreku I. bonitetni razred, a z zza aa bukvu II. bonitetni razred. Na tri mjesta, (kultura smreke, prirodna sastojina bukve i jele, livada), u različitim reljefnim položajima, iskopane su pedološke jame do matičnog supstrata poradi definiranja tipova tala te uzimanja uzoraka za laboratorijske analize. Sondom je u dnu vrtače uzet uzorak iz dubine od 250 cm. REZULTATI ISTRAŽIVANJA– Results 1. Struktura sastojine Na temelju prve izmjere plohe 1956. godine (tablica 1.) očito je kako se 113 godišnja kultura smreke sastoji od tri dijela. Dominantni, nadstojni sloj čini posađena smreka srednje visine 33,2 m, srednjeg prsnog promjera 42,8 cm s drvnom zalihom od 706 m3. Drugi dio sastojine, podstojni sloj, čini prirodnim putem urasla bukva s ponekim javorom, srednjeg prsnog promjera 10,9 cm i drvnom zalihom od 30 m3. Treći potisnuti sloj čini mala prisutnost prirodno urasle jele, svega 35 jela srednjeg prsnog promjera 5,3 cm. U omjeru smjese po broju stabala smreka sudjeluje sa 40 %, bukva sa 56 %, a jela sa samo 4 %. Glede drvne mase smreka sudjeluje sa 96 %, bukva sa 4 %, dok je udio jele zanemariv. Nakon osnivanja plohe u dva navrata 1957. i 1961. godine načinjena je prorjeda intenziteta 19 % po broju stabala. Posječeno je 66 stabala smreke u namjeri da se pomogne povratku jele u sastojinu. Sljedeće 42. godine na plohi nije bilo redovitih sječa. U tom periodu izluče no je, uglavnom vjetroizvalama te ponekim sušcem, 110 stabala smreke koje možemo smatrati prirodnim izlučivanjem čiji intenzitet po broju stabala za to razdoblje iznosi 10 %. Tako danas (2004. g.), što je razvidno iz tablice 1., dominantni sloj čini 161 godišnja kultura smreke, sa 163 stabla, srednjeg prsnog promjera 53,8 cm, srednje visine 37,5 m, te drvne zalihe od 585,15 m3. Drugi, podstojni sloj čini bukva sa 481 stablom po ha, srednjeg promjera 14,8 cm, srednje visine 14,6 m te drvne zalihe od 72,82 m3. Treći sloj čini zastarčena jela sa 66 stabala, promjera 13,5 cm. U omjeru smjese po broju stabala smreka sudjeluje sa 23 %, bukva sa 68 %, a jela sa samo 9 %. Glede drvne mase smreka sudjeluje sa 89 %, bukva sa 11 %, dok je udio jele, kao i kod prethodne izmjere, zanemariv. Srednji godišnji periodički debljinski prirast smreke između 113. i 161. godine iznosi 2,3 mm, a srednji godišnji periodički visinski prirast 8,96 cm. |