DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 51     <-- 51 -->        PDF

T. Dubravac, V. Krejči, B. Vrbek: STRUKTURA I RAZVOJ 161 GODINU STARE SMREKOVE KULTURE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 219-229
Prirodna, sačuvana sastojina koja graniči sa smrekovom
kulturom je šuma bukve i jele na dolomitu
(Omphalodo-Fagetum Marinček et al. 1992) te pretpostavljamo
kako je ta šumska zajednica, prije nego je
iskrčena i pretvorena u sjenokošu–laz, nastanjivala površinu
današnje kulture. Izgled sastojine razvidan je na
fotografiji 1. Prema Martinoviću (2003) u toj šumskoj
zajednici zastupljena su tri tipa
aa tltla: smeđe tlo na


skeletn na


dolomitu
dolomitudolomitu,
,, plitko
plitkoplitko,
,, skeletno; rendzina na dolomitu, plitka
lesivirano tlo u vrtači.


METODA RADA
Izbor mjesta za plohu odredio je J. Ša f ar 18. 4.
1956. godine. Ploha je kvadratnog oblika sa stranicama
100 x 100 m (1 ha). Oko plohe je postavljen zaštitni pojas
širine 30 m. Točke uglova plohe fiksirane su jačim
kolcima. U smjeru stranica plohe, u uglovima su iskopani
jarci dužine 2 m, širine 30 cm. Granice plohe označene
su vodoravnom crtom – bijelom uljanom bojom s
unutarnje strane. Na plohi su izmjerena sva stabla prsnog
promjera iznad 2,5 cm. Po sredini plohe postavljena
je pruga širine 10 m, dužine 100 m, na kojoj su
obrojčana, izmjerena i temeljito opisana sva stabla. Tijekom
1957. godine načinjena je prorjeda vađenjem 39
stabala smreke (od toga je 16 stabala analizirano) te je
1962. godine posječeno još 27 stabala i postignut intenzitet
sječe 19 % po broju stabala na plohi. Nakon toga na
plohi nije bilo redovitih sječa, jer se ista vodila kao rezervat
Šumarskog instituta. Na temelju izvorne sheme,
ploha je 1994. godine obnovljena te je obavljena izmjera
po istoj metodici kao i 1956. godine, s tim što je dodatno
sredinom pruge snimljeno stanje mladog naraštaja
na pruzi 2 x100 m (200 m2). Izmjera svih stabala kao i


Prema karti klimatske podjele Hrvatske, Seletković
i Katušin (1992) ploha se nalazi u klimatskom
području “C f s b x”. To je umjereno topla kišna klima,
nema sušnog razdoblja, oborine su jednoliko razdijeljene
na cijelu godinu, najsuši dio godine pada u toplo
godišnje doba. Maksimumu oborina u početku toplog


pdije


dijela godine pridružuje se maksimum u kasnoj jeseni,


jela u


koji e veći od prvoga.


ji j
jje


Working method
mladog naraštaja na plohi je ponovljena i 2004. godine
te su na pruzi 10 x100 m, svim obrojčanim stablima snimane
horizontalne projekcije krošanja koje su u uredu
obrađene u digitalnom obliku (AutoCad2000). Na temelju
digitalnog oblika horizontalnih projekcija krošanja
napravljen je vertikalni profil sastojine i prostorni raspored
stabala (CorelDraw) koji proporcionalno prikazuje
odnos visine stabla, dužine debla, te širina i dužina
krošanja (D u b ra va c , 2003, 2005). Poradi kontinuiteta
obrade podataka, pri obračunu osnovnih strukturnih
pokazatelja sastojine (broja stabala, temeljnice i volumena)
primjenjene su Šur ić e v e tablice (1938.), kako
je
ee Š
ŠŠa f ar prvotno odredio za smreku I. bonitetni razred,
a z
zza
aa bukvu II. bonitetni razred.
Na tri mjesta, (kultura smreke, prirodna sastojina
bukve i jele, livada), u različitim reljefnim položajima,
iskopane su pedološke jame do matičnog supstrata poradi
definiranja tipova tala te uzimanja uzoraka za laboratorijske
analize. Sondom je u dnu vrtače uzet uzorak iz
dubine od 250 cm.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA– Results


1. Struktura sastojine
Na temelju prve izmjere plohe 1956. godine (tablica
1.) očito je kako se 113 godišnja kultura smreke sastoji
od tri dijela. Dominantni, nadstojni sloj čini posađena
smreka srednje visine 33,2 m, srednjeg prsnog promjera
42,8 cm s drvnom zalihom od 706 m3. Drugi dio sastojine,
podstojni sloj, čini prirodnim putem urasla bukva s
ponekim javorom, srednjeg prsnog promjera 10,9 cm i
drvnom zalihom od 30 m3. Treći potisnuti sloj čini mala
prisutnost prirodno urasle jele, svega 35 jela srednjeg
prsnog promjera 5,3 cm. U omjeru smjese po broju stabala
smreka sudjeluje sa 40 %, bukva sa 56 %, a jela sa
samo 4 %. Glede drvne mase smreka sudjeluje sa 96 %,
bukva sa 4 %, dok je udio jele zanemariv.
Nakon osnivanja plohe u dva navrata 1957. i 1961.
godine načinjena je prorjeda intenziteta 19 % po broju
stabala. Posječeno je 66 stabala smreke u namjeri da se
pomogne povratku jele u sastojinu. Sljedeće 42. godine
na plohi nije bilo redovitih sječa. U tom periodu izluče


no je, uglavnom vjetroizvalama te ponekim sušcem, 110
stabala smreke koje možemo smatrati prirodnim izlučivanjem
čiji intenzitet po broju stabala za to razdoblje iznosi
10 %. Tako danas (2004. g.), što je razvidno iz tablice
1., dominantni sloj čini 161 godišnja kultura smreke,
sa 163 stabla, srednjeg prsnog promjera 53,8 cm,
srednje visine 37,5 m, te drvne zalihe od 585,15 m3.
Drugi, podstojni sloj čini bukva sa 481 stablom po ha,
srednjeg promjera 14,8 cm, srednje visine 14,6 m te drvne
zalihe od 72,82 m3. Treći sloj čini zastarčena jela sa
66 stabala, promjera 13,5 cm. U omjeru smjese po broju
stabala smreka sudjeluje sa 23 %, bukva sa 68 %, a jela
sa samo 9 %. Glede drvne mase smreka sudjeluje sa
89 %, bukva sa 11 %, dok je udio jele, kao i kod prethodne
izmjere, zanemariv. Srednji godišnji periodički
debljinski prirast smreke između 113. i 161. godine iznosi
2,3 mm, a srednji godišnji periodički visinski prirast
8,96 cm.