DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 42 <-- 42 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 novnici odlaze u gradove u mnogo manjem broju nego u selima Sisačko-moslavačke županije. Prostorni planovi na državnoj i regionalnoj razini obuhvaćaju različite vrste zaštićenih područja u središnjem savskom bazenu koja moraju imati zajednički razvojni cilj. U to su uključeni zaštićeni krajolici duž rijeke Kupe, predviđena zaštićena područja u Turopolju i Odranskom polju, kao i sisački dio Posavine. S međunarodnog gledišta, ovo područje ima vrlo visoki prioritet zaštite, budući da je registrirano u skladu s kriterijima EU kao IBA (Heath & Evans 2000.) i da će postati područje NATURA 2000 kad Hrvatska uđe u Europsku zajednicu. Za ovakve posebne kulturne i prirodne krajolike i njihov okoliš, UNESCO predviđa model regionalnog planiranja: rezervat biosfere. To je međunarodno priznati status. Smjernice pomažu kod prostornog planiranja i brige za ova područja i njihovu organizaciju. Rezervati biosfere nisu zaštićena područja u klasičnom smislu, već su kombinacija očuvanja, istraživanja i regionalnog razvoja. Ona zahtijevaju suradnju među administrativnim tijelima zaduženim za zaštićena područja, korisnicima i općinama u cilju postizanja optimalnog regionalnog razvoja. Za prostorno planiranje ili podjelu na zone, bitna je podjela na temeljnu, tampon i prijelaznu zonu. Sukladno zakonskim odredbama neke zemlje, samo se prve dvije zone moraju tretirati kao zaštićena područja. U te dvije zone, poplavna područja Save, Kupe, Sunje i Odre i njihova vrijedna sela (s kulturno-povijesnoga stanovišta) trebaju se povezati u jedan rezervat biosfere u skladu s međunarodnim kriterijima (sl. 4). Turizam na Dravi – koncept zaštite prirodnih vrijednosti Tourism on the Drava – a concept to preserving natural values Dok razvoj turizma na Savi pretpostavlja rijeku kaoosovinu, u predloženom rezervatu biosfere i nacionalnom parku Drava bi trebala postati temeljna zona. Tu bi vožnja čamcima trebala biti strogo regulirana (Schneider-Jacoby 2001c). Budući da je svaki aluvijalni ekosustav osjetljiv na turistički razvoj (Schneider-Jacoby 1996b), potrebno je napraviti koncept dostupnosti resursa uz njegovo istovremeno očuvanje (Schneider-Jacoby 2000). Glavne vrijednosti koje bi trebalo očuvati uz granično područje su: ekološki ritski koridor kroz pet zemalja; staro granično područje srednje Europe sa svojim značajnim kulturnim nasljeđem (gradovi kao što su Ptuj, Varaždin, Peć i Osijek, pa možda čak i sama tisućljetna granica); izvori tople vode i toplice bog bogato vinsko područje svelikim brojem turističkih ruta ; ruralna područja u kojima su očuvani tradicionalni načini korištenja zemlje i sela duž granice; prirodna područja koja su dugo vrijeme bila nedostupna zbog Željezne zavjese, sa zanimljivim skupom ugroženih i rijetkih vrsta i staništa. Korištenje koncepta biosfere za očuvanje graničnih područja (sl. 1) imala bi sljedeće prednosti: jedan rezervat biosfere Dunav-Drava-Mura koji se proteže kroz pet zemalja bio bi jedinstven u cijelom svijetu. 60 % ovog područja već je zaštićeno, a oko 40 % je predloženo za zaštitu. Područja koja još nisu zaštićena nalaze se uglavnom u Hrvatskoj, ali novim zakonom o zaštiti prirode svi planirani prirodni rezervati i parkovi bit će zaštićeni na dvije godine. Koncept rezervata biosfere poštuje nacionalne pristupe i promiče održivo korištenje. To je vrlo moderni instrument za regionalni razvoj i prekograničnu suradnju. UNESCO je izradio smjernice za preko granične rezervate biosfere (Izvor: http://www.unesco.org/mab/mabicc/2000/eng/TBREng.htm). Godine 1997. UNESCO je počeo poticati suradnju “kao sredstvo za postizanje mira među nacionalnim državama kroz obostrano razumijevanje i suradnju” (Euronatur 1999). Što se tiče turističkog razvoja, potrebna je zajednička strategija s temeljnom zonom kao vrlo osjetljivom, strogo zaštićenom zonom: Turizam na rijeci; tampon zonom kao zaštićenim krajolikom: Turizam uz rijeku, i prijelaznom zonom otvorenom za održiv razvoj: Turizam duž rijeke. Turizam na rijeci treba poštovati osjetljivost strogo regulirane zone. To znači da po Dravi i Muri može ploviti samo nekoliko javnih ili licenciranih turističkih brodova kako bi se očuvao dojam nedirnutog prirodnog krajolika kao jedinstvene posebnosti od međunarodnog značenja. Ovdje bi bilo dobro uvesti solarne brodove ili tradicionalne drvene čamce na vesla. Na Dravi – za razliku od Save – rijeka se ne može razvijati kao turistička osovina. Vodeni turizam na Dravi privukao bi posjetitelje, ali bi oni bili od male koristi za lokalno stanovništvo. Istovremeno bi ekološke i prirodne vrijednosti regije bile uništene ili ozbiljno ugrožene (usp. Schneider-Jacoby 1998). Turizam uz rijeku znači da svako selo zadržava svoje mjesto uz rijeku i svoj identitet. Na Dunavu, u mjestima razvijenim pokraj Nacionalnog parka Dunav-Drava u Mađarskoj, već se mogu naći različiti pozitivni primjeri (Szekszárd, Lovački muzej, 70.000 posjetitelja: Pörböly, Šumska željeznica, 30.000 posjetitelja). Godine 2000. je u Hrvatskoj 20.000 tisuća turista posjetilo |