DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 35 <-- 35 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 charis morsus-ranae, Marsilea quadrifolia, Najas maNovonastale bare duž južne brane Lonjskog polja rina, Najas minor, Nymphoides peltata, Salvinia na-postale su dio aluvijalnog sustava, a sjeme vodenih bitans, Stratiotes aloides, Trapa natans. Prve pilot studiljaka dospjelo je na ova iskopana staništa tijekom poplaje pokazuju da su ove tipične vrste aluvijalnog močvar-va. Budući da su aluvijalni sustavi dinamični, oni imaju nog područje prilično uobičajene i gusto prekrivaju vevisoki potencijal za re-kolonizaciju ako stanište nije lika područja (Schneider-Jacoby 1990). uništeno, ili čak poboljšano, prirodnim ili – kao u ovom Mrtvaje su vrlo važne za rast vodenih biljnih zajedslučaju – umjetno nastalim promjenama. Neki primjeri nica (a za mnoge vrste i najvažnije); pašnjaci s depresiveć uobičajenih biljaka u “iskopanim barama” Lonjskog jama u kojima se voda zadržava duže vrijeme (mnoge polja su Marsilea qudrifolia, Stratiotes aloides, Trapa visoko-specijalizirane vrste); novije bare nastale iskanatans, Nymphoides peltata, Salvinia natans (Eichin panjem agregata unutar retencijskog bazena Lonjskog ger 1991; Schneider-Jacoby 1990). Ova nova polja (vidi ispod); pritoke (naročito sa sporo-tekućom i staništa u stvari funkcioniraju kao prirodne mrtvaje, jer stagnirajućom vodom); dijelovi aluvijalne poplavne se nalaze unutar aluvijalne nizine i redovito su plavlje šume koji su premokri za opstanak stabala; i ribnjaci na. Marsilea quadrifolia i Stratiotes aloides vrlo su (npr. Marsilea quadrifolia u “zimskim ribnjacima” Crugrožene vodene biljne vrste koje su opstale u savskom ne Mlake) (Schneider-Jacoby 1990). vlažnom području. PTICE KAO INDIKATORI VRIJEDNOSTI ALUVIJALNIH VLAŽNIH STANIŠTA Birds as Indicators of the Value of Alluvial Wetlands Rasprostranjenost orla štekavca u dunavskom bazenu The distribution of the white-tailed eagle in the Danube Basin Orao štekavac (Haliaeetus albicilla) je izvrstan bio- der-Jacoby 1996b; Sc h ne i de r-Ja c o b y idrugi, indikator za velika prostranstva aluvijalnih vlažnih sta- 2003). ništa Save i Drave (sl. 10) i obližnjeg Dunava (Schnei- Slika 10. Rasprostranjenost orla štekavca (Haliaeetus albicilla) u podunavskom bazenu (Schneider-Jacoby i drugi, 2003) pokazuje koncentracije parova u svim većim aluvijalnim vlažnim staništima i nizinskim šumskim područjima u središnjem posavskom bazenu, Spačvi-Bosutu uključujući Obedsku baru, dravskim šumama s Kopačkim ritom i u Nacionalnom parku Dunav-Drava. Figure 10 The distribution of the white-tailed eagle in the Danube basin (Schneider-jacoby, Mohl & Schwarz 2003) shows the concentration of breeding pairs in all larger alluvial wetlands and lowland forest areas as the central Sava basin, Spacva-Bosut including Obedska Bara, the Drava forests with Kopački Rit and the Danube- Drava National Park. |