DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 34 <-- 34 --> PDF |
M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE pašnjaci već su postali jedno od najrjeđih staništa u Europi, a savsko vlažno područje predstavlja jedinstveno nasljedno stanište i tipični je primjer tradicionalnog korištenja zemlje u europskom nizinskom području. Univerzitet iz Marburga vrlo je zainteresiran za projekt obnove svinjskih pašnjaka u Njemačkoj i zbog toga je započeo istraživanje u suradnji s Parkom prirode Lonjsko polje. Godine 1997. napravljena je procjena prenošenja sjemena putem svinja. Utvrđeno je da se putem njihovog izmeta prenosi dvadeset devet vrsta biljaka. Krave i konji također aktivno sudjeluju u ovoj vrsti prijenosa sjemena. U kaljuži koju svinje koriste da zaštite kožu od komaraca pronađeno je sjeme još 17 biljnih vrsti (S c h ö n f el d e r 1998). Ti e k ö t te r (1998) se bavio istraživanjem utjecaja svinja na močvarnu vegetaciju, a naročito učincima njihovog rovanja i ulogom sjemenskih banaka u re-kolonizaciji praznina u vegetaciji stvorenim uslijed poremećaja tla. Sjemenska banka u tlu aktivira se rovanjem; porastom svjetla i temperature stimulira se sjeme koje je bilo prekriveno da proklije. Prednost se posredno daje i višegodišnjim vrstama koje vegetativnim razmnožavanjem (puzajući izbojci, korijenje ili rizomi) mogu ponovno kolonizirati pore Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217 mećena područja. Mikro-reljef koji nastaje kopanjem i rovanjem pogodan je za stvaranje vrlo raznolikih uvjeta staništa na iznimno malom prostoru, pa tako potiče strukturni diverzitet. Različite vrste nalaze svoje niše na različitim razinama mikro-topologije. Raznolikost se rovanjem svinja povećava na više načina. Kroz permanentno stvaranje područja otvorenog tla nastaju staništa tipična za aluvijalna vlažna područja, ili goli sedimenti pijeska i blata nakon poplava. Na taj se način zajedničkim djelovanjem poplava i svinja stvara tipično aluvijalno stanište. Ne samo da vegetacija ima velike koris v ti od prisutnosti svinja, već svinje predstavljaju odličnu alternativu skupim, dugotrajnim gospodarskim mjerama, kao što su one koje se koriste za očuvanje vlažnih staništa u Njemačkoj. Vrste kojima pogoduje rovanje vrlo su rijetke u ostalim područjima (npr Mentha pulegium, Pulicaria vulgaris i Teuricum scordium). Prva proučavanja ekologije ugroženih biljaka u Europi započela su upravo u Posavini (Gratiola officinalis, H äf n e r 1998). Vlažno savsko područje jedno je od nekoliko područja u srednjoj Europi koje omogućuju opstanak ovih vrsta, jer kombinacijom plavljenja i ekstenzivne poljoprivrede nastaju odgovarajuća staništa. Livade – Meadows Livade predstavljaju kulturno nasljeđe Europe od posebnog značenja, a sastav njihove vegetacije ovisi o dva parametra: količini vlage i sustavu gospodarenja. Livadni krajolik ispresijecan živicama u srednjem savskom bazenu proteže se na 47.000 ha. Rechnagel- Z a g r o v ić (1992) opisuje 106 biljnih vrsta u livadama oko lonjskih sela. Postoji nekoliko opisa livadne vegetacije hrvatskog nizinskog područja (Horvatić 1958; I l i a n i ć 1969), ali za sada još nisu napravljene detaljne karte i pregled važnosti ovog staništa. Iako postojeći podaci o vrijednosti ptičjeg svijeta u ovim livadskim predjelima jasno ukazuju na njihovu iznimnu Vodena i močvarna vegetacija Veličina savskog vlažnog područja, uključujući i depresiju Kupćine (usp. sl. 4), nudi idealne uvjete za opstanak akvatičkih biljnih vrsti koje su ugrožene u cijeloj Europi. Duž rijeka i unutar poplavnih nizina protežu se ogromne površine vodenih kompleksa s oscilirajućim razinama vode. Za disperziju vrsta najvažnija je povezanost aluvijalnog ekosustava; veliki broj biljnog sjemena prenosi se vodom (Schneider-Jacoby 1990). Ako je Sava visoka, paralelni vodotoci poput rijeka Sunje, Struga, Lonje ili Odre, moraju prihvatiti vodu iz glavne rijeke, te se njihove struje miješaju u dužini od mnogo kilometara. Na taj se način sjeme i dijelovi biljaka prenose “uzvodno” poplavama i disperzi lovi b aj raju uu s sse ee unutar aluvijalne nizine. U takvom otvorenom važnost, botaničari još nisu izradili pregled ugroženih vrsta, kao što su orhideje Orchis coriophera i Orchis palustris, ili Clematis integrifolia, biljke koja pridolaze zapadno sve do panonske livade na Savi. Melioracije, upotreba umjetnih gnojiva, ili promjene u načinima košnje ili vodnog režima ubrzano ugrožavaju ove biljke. Ipak, još ih se uvijek može naći na tradicionalnim livadama koje se kose jednom na godinu (Schneide r-Ja c o by 1993) Hitno je potrebno izraditi kartu preostalih aluvijalnih nizinskih livada kako bi se kvantificirali gubici nastali u nekoliko posljednjih desetljeća i pružila potpora koncentriranim mjerama zaštite. – Water and swamp vegetation sustavu svaka se biljna vrsta lako prenosi na odgovarajuće stanište. Danas je taj prijenos ozbiljno ograničen činjenicom da je većina mrtvaja isključena iz ove mreže nesmetanog transporta i razmjene sjemena. Prve mjere sanacije započete su u koloniji žličarki u Krapje dolu i pokazale su se uspješnima (Dezelić & Schneider-Jacoby 1999). Ei ch i ng e r (1991) je istraživala vegetaciju triju mrtvaja blizu Puske, Kratečkog i Čigoča. Opisala je ukupno 222 biljnih vrsta. Ova tri staništa su prirodni biotopi koji predstavljaju veliki ekološki potencijal savskog vlažnog područja. Pregled biljnih vrsta sadrži mnoge primjere specijaliziranih ekotipova koji su u Europi postali vrlo rijetki: Hottonia palustris, Hydro |