DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 118 <-- 118 --> PDF |
Akademik Dušan Klepac izabran je 1959. za prvog dekana osamostaljenog Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a po drugi put je izabran 1972. Dva puta biran je za prodekana i to 1961. i 1968. godine. Kao ekspert Ujedinjenih nacija, akademik Dušan Klepac je 1966. i 1967. boravio u svojstvu gosta profesora i FAO-eksperta za šumarstvo na Sveučilištu Chapingo u Mexiku. Predavao je četiri semestra predmet Rast i prirast šumskih vrsta drveća na engleskom i španjolskom jeziku, a predmete Uređivanje šuma i Rast i prirast na poslijediplomskom studiju na koledžu Sveučilišta u Chapingu. U razdoblju od 1970–1990. održao je brojna pozivna predavanja na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na šumarskim fakultetima i akademijama u Padovi, Potenzi, Göttingenu, Udinama, Firenzi i drugima. Kao član Međunarodnog centra za poslijediplomski studij poljoprivrede i šumarstva u Parizu, održao je 1985. u Tunisu predavanje Pinus halepensis in Dalmatie, a na poslijediplomskom studiju u Channi (Kreta) tijekom 1987, 1988. i 1989. vodi nastavu iz Uređivanja šuma. Surađivao je na projektu za plantaže u Libiji 1974. godine te na višeregionalnom projektu o zaštiti čovjekova okoliša boraveći 1978. godine u saveznim državama Virginija, Zapadna Virginija, Oregon, Kalifornija te Washingtonu D. C. i New Yorku (Uunited Nations). Tijekom svog službovanja akademik Dušan Klepac bio je na većem broju studijskih putovanja u gotovo svim europskim zemljama te u Sjevernoj i Latinskoj Americi, Japanu, jednom dijelu Azije i Afrike. Akademik Dušan Klepac je počasni član-osnivač meksičke akademije šumarskih znanosti od 1976, dopisni je član Akademije šumarskih znanosti Italije u Firenzi od 1976, izvanredni član JAZU u Zagrebu od 1977. i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. te gost profesor Međunarodnog centra za poslijediplomsku nastavu u Parizu. Od 1997. redoviti je član Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu. Bio je dvije godine predsjednik Savjeta za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju JAZU (1983. i 1984), a od 1977. voditelj je Centra za znanstveni rad JAZU, odnosno HAZU u Vinkovcima. Bio je član Savjeta NP Plitvička jezera, član Uredništva Glasnika za šumske pokuse, Šumarskog lista, Šumarske enciklopedije te glavni urednik monografije Hrast lužnjak u Hrvatskoj i znanstvene knjige Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Na Šumarskom fakultetu, uz redovitu nastavu, bio je voditelj velikog broja a znanstveno-istraživačkih zadataka i tema, voditelj poslijediplomske nastave iz Uređivanja šuma, predsjednik Izvršnog odbora za nastavnopokusne šumske objekte, član izvršnog odbora Zavoda za šumarska istraživanja, član Poslovodnog odbora Šumarskog fakulteta, Predsjednik Sindikata (1954) i član Savjeta Poljoprivredno- šumarskog fakulteta od 1956. do 1960. godine. Član je Hrvatskoga šumarskog društva, počasni član Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije te Ekološkog društva Žumberak. Napisao je velik broj znanstvenih i stručnih radova o uređivanju šuma i rastu i prirastu šumskih vrsta drveća. Objavio je u svemu 211 radova od toga 101 znanstvenih, 4 knjige, 1 priručnik i veći broj priopćenja, prikaza, recenzija i sl. Rezultati njegovih znanstvenih radova našli su svoju primjenu u šumarskoj praksi u svijetu i u našoj zemlji. Sve njegove knjige su opširno prikazivane u više europskih zemalja, a knjiga Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina izdalo je u cijelosti na španjolskom jeziku Sveučilište u Chapingu 1976. godine. Isto tako knjiga Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj Spačva je 2005. prevedena na njemački jezik. Za svoj dugogodišnji i zapaženi znanstveni rad akademik Dušan Klepac dobitnik je brojnih odlikova nja priznanja i nagrada. Uz ostale ističemo: Srebrnu plaketu Udruženja inženjera šumarstva u Mexicu (1968), Republičku nagradu za životno djelo Ruđer Bošković za znanstvenu djelatnost u području prirodnih znanosti (1980), Republičku nagradu za životno djelo (1986), Povelju šumarskog fakulteta u Zagrebu za osobiti doprinos razvoju i promicanju šumarske sveučilišne nastave i znanosti (1998), zlatnu Plaketu Hrvatskog šumarskog društva 1976, čovjekom godine proglašen je za 1997–1998. u izboru Međunarodnog bibliografskog centra Cambridge, Engleska (1998), počasnim doktorom Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku proglašen je 2000. godine. Akademik Dušan Klepac bio je vrhunski sveučilišni profesor i akademik koji je svoj dugogodišnji i plodonosni rad usmjerio u ravnomjerne aktivnosti na pedagoškom i znanstvenom području. Odlikovao se temeljitim pripremama svojih predavanja, koje je iznosio razumljivim i za sve prihvatljivim stilom, korektnim odnosom prema suradnicima i studentima s punim uvažavanjem osobnosti. U kontaktima s ljudima bio je prisan i druželjubiv te zbog svega toga ostaje nezaboravna ličnost šumarske struke i mnogih njegovih studenata. Rezultati njegovih istraživanja, predavanja, udžbenici i javni istupi na sveučilištima diljem Hrvatske, Europe i Amerike imale su znanstvenu, obrazovnu, pedagošku, javnu i društvenu ulogu. Širio je saznanja ponajprije o Hrvatskoj koju je neizmjerno volio i o njezinoj preko 240 godina staroj šumarskoj struci, njenom šumarstvu i šumama koje su najprirodnije i najstabilnije u Europi. Akademik Dušan Klepac, naš uvaženi i dragi profesor, bio je ponajprije velik i pošten hrvatski čovjek, s kojim se svi ponosimo, kojega ćemo vječno pamtiti i zbog kojega danas svi tugujemo, posebno mi njegovi suradnici i prijatelji. Akademik Slavko Matić |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 119 <-- 119 --> PDF |
LAZAR VUJIĆ, dipl. ing. šum. (1932–2006) U požeškoj je bolnici u četvrtak, 19. siječnja 2006. g. u 74. godini preminuo dipl. ing. Lazar Vu j i ć, naš kolega iz starije generacije šumara. Iako smo znali da je već dulje vrijeme bolestan, vijest o tome da nas je zauvijek napustio cijenjeni šumarski stručnjak i plemenit čovjek, sve nas je duboko potresla. Kolega Vujić rođen je u seljačkoj obitelji 1. veljače 1932. u selu Trnakovcu, nedaleko od Okučana. Osnovnu školu pohađao je u susjednom selu Benkovcu, no zbog ratnih zbivanja školovanje mu je bilo otežano i odvijalo se s prekidima. Kao prognanik našao se početkom 1945. u Mađarskoj i Vojvodini, gdje neko vrijeme boravi te završava osnovno školovanje. Nižu gimnaziju pohađa u Grubišnom polju i Daruvaru, a srednju Šumarsku školu u Plaškom. Nakon toga zapo šljava se kao šumarski tehničar u ondašnjem novogradiškom Šumskom gospodarstvu “Psunj”, a u jesen 1953. prelazi u šumariju Kamensko, koja je u sastavu Šumskoga gospodarstva Požega. Dvije godine kasnije upisuje Poljoprivredno- šumarski fakultet u Zagrebu, apsolvira na Šumarskom odjelu 1958/59, a diplomira 17. listopada 1960, na tada osamostaljenom Šumarskom fakultetu. Poslije završetka studija dipl. ing. Lazar Vujić zasniva radni odnos 1. studenog 1960. ponovno u požeškome Šumskom gospodarstvu, a osnivanjem Radne jedinice “Građevinarstvo” postaje njen upravitelj. Do 1974. godine bavi se projektiranjem i gradnjom šumskih prometnica te šumskih građevinskih objekata, a zatim kao stručni suradnik za projektiranje i tehničke investicije u šumarstvu radi neprekidno do 1994. g. kada odlazi u mirovinu. Potrebno je istaći kako kolega Vujić tijekom svog radnoga vijeka uvodi u šumsko građevinarstvo i gradnju šumskih prometnica nove tehnike i tehnologije, te primjereno ondašnjem vremenu, podiže djelatnost građevinarstva na visoku tehničku razinu. Tako su mnoge šumske prometnice, mostovi i drugi građevinski objekti na šumarijama i poslovnim jedinicama Požeštine ponikli upravo iz njegovih projekata i izvedbi. Mlađi šumarski stručnjaci požeškoga kraja vjerojatno ne znaju da su atraktivne i dojmljive upravne zgrade Uprave šuma Podružnice Požega u ulici Milke Trnine i Radne jedinice Transporta, mehanizacije i građevinarstva u Industrijskoj ulici nastale i zahvaljujući građevinsko-arhitektonskoj maštovitosti i smislu za estetiku ovog šumarskog stručnjaka. Kolegu Lazu, kako smo ga svi znali, pamtit ćemo po skromnosti, nenametljivosti, blagoj i dobroćudnoj naravi, točnosti, savjesnosti i radišnosti – iznimnim vrlinama zbog kojih je bio cijenjen i poštovan među svojim kolegama šumarima. Njegov profesionalan odnos i ljubav prema šumarskoj struci ostat će trajan primjer njegovim suradnicima i budućim generacijama. Neobično je volio svoj posao i bio je jedan od rijetkih šumara koji se potpuno i sve do umirovljenja posvetio građevinskoj djelatnosti, prema kojoj je pokazivao posebnu sklonost, jer mu stjecajem okolnosti nije bila ispunjena mladenačka želja da postane građevinski inženjer. Njegovu stručnost, ustrajnost i neiscrpnu radnu energiju, znali su prepoznati i cijeniti čelni ljudi u šumarsko-znanstvenim ustanovama, te je nerijetko bio član različitih komisija na državnoj razini. U privatnome životu njegova sklonost prema estetici i sistematičnosti dolazila je do izražaja tijekom uređivanja vlastite kuće i okućnice. Ne možemo zaboraviti da je mnogim kolegama i prijateljima nerijetko pomagao tijekom izrade građevinskih projekata i troškovnika njihovih stambenih objekata. U druženju s kolegama šumarima zračio je toplinom, mirom, duhovitošću, pravičnošću i dobrotom, a kao čovjek široke naobrazbe u slobodno je vrijeme mnogo čitao, od stručne literature do beletristike. Posebice je volio putopise, a bio je i ljubitelj enigmatike i šahovske igre. Iako zadnjih godina teško bolestan, putem časopisa “Hrvatske šume” i dalje je sa zanimanjem pratio sve što se događa u našemu šumarstvu. :: U braku sa suprugom Ljubicom imao je dvoje djece – kćerku Vesnu, diplomiranu ekonomisticu, i sina Velibora, dipl. ing. šumarstva, koji nastavlja očevim stopama, oboje zaposlenih u Stručnim službama UŠP Požega. Posljednji ispraćaj dipl. ing. Laze Vujića obavljen je 21. siječnja 2006. na požeškome groblju na Jagodnjaku, u nazočnosti supruge, djece, unučadi, rodbine, kolega i prijatelja. U ime požeške podružnice Hrvatskih šuma i požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva od pokojnika se nadahnutim riječima oprostio ing. Mirko Zoretić. Kolega Lazo, neka ti je vječni mir i spokoj! Ivica Tomić, dipl. ing. šum. |