DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 111 <-- 111 --> PDF |
kon. Vodi se kao apsolvent 1923/33. i 1934/35. Nije diplomirao u Zagrebu. L e v i ck i (Levitski) Leonid, (Rilsk, Rusija, 1892–?). Sin Pavela i Vjere. Apsolvirao je 1926. Godinu diplomiranja nismo pronašli. Od 1929–1934. radio je u BiH kao šum. inženjer – ugovorni činovnik u Šumarijama Turbe i Olovo te kao šum. referent kod Kotarskog načelstva Ljubinje. Od 1934–1940. radio je u Srbiji (Direkcije šuma Aleksinac i Niš). Bio je član JŠU. L e v i n Vladimir, iz Rusije. Nije uvršten u Leksikon. Evidentiran kao apsolvent u Zagrebu (1930) i Beogradu (1931, Zemun). Maksimović Vladimir, (Sankt Peterburg, Rusija, 1889–?). Sin Anatolija. Diplomirao je 1928. Radio je od 1929–1931. Nakon prekida od godinu dana ponovo radi u šumarskoj struci te je 1933. radio u Gostivaru (Makedonija). U Šum. listu pisao je o pošumljavanju goleti Makedonije (1934.). M a l jk o Sergej (Sergije), (Harkov, Rusija, danas Ukrajina, 1895–?). Sin Nikolaja, činovnika. Diplomirao je 1930. God. 1937. radio je u Šumariji Draganec (Direkcija šuma Zagreb) i premješten u Mostar (BiH). God. 1940. imenovan je upraviteljem Šumarije Karlobag, gdje je radio i za vrijeme rata. U Šum. gospodarstvu Bjelovar radio je 1952. Šezdesetih i sedamdesetih godina živio je u Zagrebu i Beogradu. Bio je član JŠU i HŠD. Panov Aleksandar (Adzhalyk, Rusija, sada Ukrajina, 1900 – Zadar, 1982.). Sin Aleksandra, veleposjednika. Diplomirao je 1930. Od 1930–1933. radio je u Direkciji šuma Banja Luka, 1934. u Inspektoratu za pošumljavanje krša u Senju, a od 1935–1941. kao upravitelj manastirskih i vakufskih šuma u svojstvu ovlaštenog šum. inženjera. Od 1942–1945. bio je nezaposlen s prebivalištem u Banja Luci. Nakon rata radio je u Bihaću, a 1947/48. bio je profesor Srednje šumarske škole u Sarajevu. Od 1949. do umirovljenja radio je u Institutu za šumarstvo u Sarajevu. Bavio se znanstveno-istraživačkim radom (sjemenarstvo, njega prirodnog podmlatka). Bio je suradnik Šum. lista (1930–1971.). Pograničnij Aleksandar, (Nežin, Černigov, Rusija, danas Ukrajina, 1905–?). Sin Dimitra, oficira. Diplomirao je 1931. God. 1939. za vrijeme boravka u Tuzli (BiH) primljen je za redovitog člana JŠU. Polkovnikov Feodor (Fjodor). (Životopis je prikazan prethodno u ovom članku). Poplavsky Većeslav, (Nikolaev, Rusija, sada Ukrajina, 1900–?): Sin Fadeja. Diplomirao je 1929., zaposlio se 1930, a 1933. radio u Banja Luci, kada je položio stručni ispit. Od 1934–1939. kao šum. pristav radio je u Srbiji (Aleksinac, Niš). Poslije rata radio je u Makedoniji. Surađivao je u Šum. listu (1939) i Šumarskom pregledu, Skopje (1953, 1954). Bio je član JŠU. P r o t o k l i t ov Nikolaj, (Caricin, danas Volgograd, Rusija, 1895–?). Sin Mihaila, svećenika. Diplomirao je 1926. Od 1929–1943. nalazio se u Belišću. God. 1930. položio je stručni ispit. Tada je bio šumarski upravitelj kod d.d. Belišće. Za vrijeme rata bio je ovlašteni inženjer šumarske struke pri Zagrebačkoj inž. komori. God. 1943. odjavio je obavljanje poslova ovlaštenog inženjera. Sazonov Nikolaj (Medvedje, Stavropol, Rusija, 1894–?). Sin Nikole, trgovca. Diplomirao je 1927. Od 1929–1940. radio je u Makedoniji (Šumarija Tetovo, kotarsko načelstvo Kratovo, Kriva Palanka). Stručni ispit položio je 1933. God. 1940. premješten je u Kruševac (Srbija) kao šum. viši pristav. Bio je suradnik Šum. lista (1938) i član JŠU, Podružnica Skopje. Serbinov Leonid, (Solohino, Kursk, Rusija, 1898–?). Sin Nikolaja, veleposjednika i Marije. Evidentiran je kao apsolvent 1933. i 1936. Diplomirao je 1939. Bio je član pomagač JŠU. Šišlov Đorđe (Georgij), (Novočerkask, Rusija, 1905–?). Sin je Vasilija, oficira. Diplomirao je 1932. Od 1938. bio je ovlašteni Slika 10. Leonid Serbinov inženjer šumarske struke, član Beogradske komore. God. 1940. bio je u Oštrelju (BiH). Za vrijeme rata bio je ovlašteni šum. inženjer u tadašnjoj NDH, sa prebivalištem u Srnetici (Drvar, BiH). God. 1942. kao činovnik Šumskog indus trijskog poduzeća d.d. Sarajevo postavljen je za šum. višeg pristava kod Ravnateljstva šuma N. Gradiška. Vel i ko p ol j s k i Ivan, Slika 11. Đorđe Šišlov (Životopis je prethodno prikazan u ovom članku). V j a t k i n Igor, (Kronštadt, St. Peterburg, Rusija, 1901. – Kiel, Njemačka, 1975.). Sin Fedora, činovnika i Natalije rođ. Plotto, kućanice.9 Osnovnu školu završio je u Sankt Peterburgu, a gimnaziju u Perejaslavu. Diplomirao je 1931. Slika 12. Igor Vjatkin Prije državne službe radio 9 Podatke i sliku dostavila je kćerka Aleksandra Vjatkin, prof., koja živi u Zagrebu. |