DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 106 <-- 106 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA STUDENTI RODOM IZ RUSIJE I UKRAJINE KOJI SU ŠUMARSKE ZNANOSTI APSOLVIRALI U ZAGREBU Pregled podataka s posebnim osvrtom na život i rad F. Polkovnikova i I. Velikopoljskog u Hrvatskoj UVOD Prema dostupnim podacima na Šumarskom odjelu Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima (1860–1898) i Šumarskoj akademiji u Zagrebu (1898–1919) nitko od učenika, odnosno studenata rodom iz Rusije i Ukrajine, nije završio školovanje. Prema podacima iz Spomenice “Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860–1960” (Zagreb, 1963) na Gospodarskošumarskom, odnosno Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu (1919–1960) šumarstvo su apsolvirala 33 studenta rodom iz Rusije i Ukrajine u razdoblju od 1921–1942. godine. U ovaj pregled uvršten je i F. Polkovnikov, jer je po narodnosti Donski kozak – Rus, rođen u Poljskoj, gdje mu je otac bio u službi Carske Rusije, te R. Widra koji je prema Spomenici iz bivšeg SSSR-a. I s a j e v I. P. (1926) piše da se 1921./22. g. na zagrebački Šumarski fakultet upisalo 15 studenata Rusa, većinom bivših ruskih studenata visokih škola1, koji su bili prisiljeni u ruskom postrevolucionarnom razdoblju napustiti domovinu. Ta je mala grupa emigranata iz Rusije činila prvo rusko udruženje studenata šumara u Zagrebu. Početkom 1925./26. organizirano je Udruženje studenata šumara Rusa, izrađen pravilnik i izabran odbor. Uređena je knjižnica koja je sadržavala znanstveno-stručne knjige, a sakupljena je i uređena dendrološka zbirka. Zbog teških materijalnih prilika ruski su studenti prisiljeni preko ljetnih praznika raditi u praksi, u čemu im je pomagao prof. dr. A. Ugrenov i ć . Ruski su studenti ujedno bili i članovi Jugoslavenskog udruženja akademičara šumara u Zagrebu2. Tadašnje Jugoslavensko šumarsko udruženje (u nastavku: JŠU) dalo im je pravo “članova pomagača”. Prema našim saznanjima u Sankt Peterburgu započeli su studirati G. Denisov (Inž. institut za saobraćaj), S. Maljko (Visoka tehnička škola), N. Protoklitov (Imperat. šumarski institut) dok je A. Zaljesov započeo studij na Harkovskom univerzitetu. 2 Slijednik Kluba hrvatskih šumarskih akademičara osnovanog 1903. na Šum-akademiji u Zagrebu, od 1927. Udruženje studenata šumarstva u Zagrebu. (Šum. list br 2. 1929., str. 83–87). Tutiz leksika, Knjiga 1–5, Zagreb (1996–2000). To je bio službeni naziv škole, naveden i u svjedodžbama. Don- ski kad. Korpus osnovao je 1883. u Novočerkasku na Donu ruski car Aleksandar III (1845–1894., vladao od 1881– 1894), koji je ujedno bio i šef korpusa. God. 1920. Donski i Krimski kad. korpus ušli su u Strnišće (Ptuj, Slovenija), nešto kasnije Donski kad. korpus odlazi u Bileću, a Krimski kad. korpus u Belu Crkvu (Banat). Ruski kad. korpus iz Sarajeva također je premješten u Belu Crkvu, gdje je škola djelovala do 1944. U Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (u nastavku: Leksikon)3 nalazimo imena 29 šumara rodom iz Rusije i Ukrajine (uključujući i R. Widru), dok 5 apsolvenata šumarstva rodom iz Rusije nisu uvršteni u Leksikon (to su: A. Gordov, S. Hodorovsky, K. Kirij, A. Krapivin, V. Levin). Samo je manji dio životopisa u Leksikonu potpun (D. Belov, F. Gimbarževsky, I. Jakovljev, A. Panov), dok su kod većine životopisa podaci o kretanju u službi nepotpuni ili ih nema. Studij šumarstva prvi je završio 1921. god. E. Antonijević (započeo studij na Šum. akademiji), a posljednji F. Gimbarževsky 1943. g. Nakon objavljivanja Leksikona nastavili smo s istraživanjem podataka za životopise Rusa i Ukrajinaca koji u Leksikonu nisu potpuni ili nisu objavljeni. Pretežito smo koristili podatke o kretanju u službi i uplaćenoj članarini JŠU i Hrvatskoga šumarskog društva (u nastavku HŠD), koje je Šumarski list tijekom svog izlaženja redovito pratio do 1945. g. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, uz suglasnost Šumarskog fakulteta, uvidom u upisnu dokumentaciju studenata (nacionale) Gospodarsko-šumarskog fakulteta za razdoblje od 1921–1930. g. došli smo do korisnih informacija. U istraživanjima su nam pomogli i kolege šumari, a koristili smo i druge izvore podataka (dokumentaciju iz obilne ostavštine I. Jakovljeva, dipl. ing. šum., koju smo primili iz Taškenta u Uzbekistanu, podatke iz arhive Grkokatoličke crkve u Zagrebu, obiteljsku dokumentaciju, knjižni fond Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i dr.). Posebno je korisna bila suradnja s Tatjanom P uška di j a -R i bki n , dipl. ing. kemije iz Zagreba, koja posjeduje vrijedne podatke (i slike) o emigrantima iz Rusije uopće. Na taj smo način došli do podataka od kojih je neke vrijedno zabilježiti. Nekoliko studenata prethodno su srednju školu završili u Rusiji (to su: D. Belov, S. Maljko, A. Panov, N. Sazonov, L. Serbinov, I. Vjatkin, A. Zaljesov i N. Žiromski). Oko trećine studenata prethodno su završili rusku srednju školu u tadašnjoj kraljevini SHS i to: Donski kadetski korpus4 u Bileći (I. Jakovljev, K. Kirij i I. Velikopoljski), Krimski kadetski korpus u Beloj |