DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 103 <-- 103 --> PDF |
U ovom članku autori su prikazali odnos između uroda kestena i stanja reprodukcije divljih svinja u Apeninima. Istraživanja su vršena na lovnoj površini od 6300 ha u provinciji Pistoia. Tu površinu obilježava veliko učešće šume kestena (Castanea sativa). Te šume zauzimaju više od 50 % površine i mogu se razlikovati tri uzgojna oblika: – kultura kestena za proizvodnju plodova, panjača s razdobljičnom sječom mm ii pan panjača koja se ne koristi, već se spontano pretvara se u visoku šumu. Kultura za proizvodnju plodova kestena zauzima malu površinu i ima marginalnu ulogu, dok najveći dio površine predstavlja nepristupačni dio zapuštenih panjača kestena s učešćem bagrema, cera, crnog jasena, te manjih površina umjetno podignutih kultura crnogorice. U višim predjelima pojavljuje se šuma bukve, a na kultivirana polja raširila se vegetacija mnoga mnogamnoga, ,, nekad nekadnekada aa kultivira grmova i drugog raslinja. Ova raznolika vegetacija omogućuje dobru prehranu za divljač, a urod kestena je od posebne važnosti za reproduktivnu aktivnost divljih svinja. Sazrijevanje kestenovih plodova podudara se s početkom parenja (bucanja) divljih svinja tj. studeni i prosinac. Visoka kalorična vrijednost zrelih plodova (160 kcal/100 grama kestena) pospješuje početak parenja, povećava oplođenost i smanjuje embrionalni mortalitet. U početnoj fazi istraživanja predviđeno je skupljanje podataka o urodu kestena u sve tri kategorije kestenovih sastojina radi ustanovljenja raspoložive hrane. Urod kestena uglavnom ovisi o povoljnosti meteoroloških godišnjih prilika, te varira iz godine u godinu, a može se svrstati u tri grupe: – 500 – 1000 kg/ha skroman urod, – 1500 – 2500 kg/ha dobar urod i – 3000 < kg/ha veliki urod. Tako je 2001. g. bio skroman urod, iduće dvije godine dobar, dok je 2003. g. zbog nepovoljnih uvjeta (suša) većina plodova propala. Uz pomoć lokalnih lovaca specijaliziranih za lov na divlje svinje, vršen je odstrel radi istraživanja. Starost odstrijeljenih svinja ustanovljena je metodom Matschke (na bazi trošenja zubala). Za svaku odstrijeljenu ženku istraženi su reproduktivni organi, broj fetusa, njihova težina i stupanj razvoja. Na taj način omogućeno je praćenje tijekom cijelog vremena gravidnosti (oko 115 dana). U zimi 2001. g. kada je urod kestena iznosio 870 kg/ha, odstrijeljeno je 35 bređih krmača s ukupno 174 fetusa ili prosječno 4,97 po krmači. 2002. g. bio je dobar urod kestena od 1530 kg/ha, te na bazi istraživanja 43 odstrijeljene krmače ustanovljen je 201 fetus ili 5,91 po krmači, što je u prosjeku 1 plod više. Iz ovoga se može zaključiti da su zrele mo e krmač krmačkrmače ee gle dati sav reproduktivni potencijal, te daje manji e brionalni gubitak. U godini 2003/2004. poslije nezapamćene suše i nikakvog uroda kestena odstrijeljeno je 66 zrelih krmača, ali je pretragom ustanovljeno da niti jedna nije bila gravidna. Zbog intenzivnog rovanja i lutanja u potrazi za hranom parenje je bilo vrlo slabog intenziteta, a manji broj oplođenih ženki nije uspio do kraja održati gravidnost. Proučavanjem tijeka gravidnosti i obradom dobivenih rezultata ustanovljena je i velika ovisnost broja prasadi u odnosu na dob i tjelesnu težinu krmača. Tako mlade krmače u dobi 14–20 mjeseci ili težine do 50 kg imaju u prosjeku 4–5 prasadi, a starije krmače (preko 30 mjeseci) ili teže od 90 kg imaju 8–10 prasadi. Ovim istraživanjem bez sumnje je dokazana velika ovisnost reprodukcije divljih svinja o raspoloživosti prehrane prehraneprehrane, ,, t tte ee j jje potrebno brojno stanje ove divljači držati u ravnotež ravnotežravnoteži ii s ss prehrambenim mogućnostima staništa. Veriano Vidrich, Marco Franci, Marco Micheloz z i , Piero F u s i : Sastav eteričnih ulja od mirte različite provenijencije Mirta ili mrča (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili drvo s tamnozelenim listićima, bijelim mirisnim cvjetićima i plodovima veličine graška. Raste samoniklo na cijelom Mediteranu, a ima je i u Indiji i Argentini. Iz njenih listova još se od antičkog doba dobiva mirisno ulje, a vijencima od njenih grančica krunjeni su pobjednici olimpijskih igara. Narodna medicina koristi ekstrakt lišća kao antiseptičko sredstvo za rane. Destilacijom se dobivao tanin, a preostala tekućina upotrebljavala se kao “anđeoska voda” za očuvanje svježine kože. Plodovi i lišće upotrebljavali su se za proizvodnju likera od mirte (posebice u Sardiniji). Proizvodnja eteričnih ulja od mirte aktualna je i danas zbog široke primjene kao antiseptičko sredstvo za oralne i urinarne putove te kao lagani diuretik. Uz ekstrakciju eteričnih ulja dobiva se i tanin koji se u nekim zemljama mediterana upotrebljava za najfinije štavljenje kože (mekoća, elastičnost i svijetlosmeđa boja). Učešće tanina u lišću je 1,2–15 %. U Italiji se mirta u komercijalne svrhe najviše uzgaja u južnoj Toskani, Sardiniji i Liguriji. U tim područjima već stoljećima postoji tradicija korištenja mirte za štavljenje kože i u narodnoj medicini. Zbog tih razloga mirta se smatra najinteresantnijim elementom mediteranske makije. Za uzgoj mirte mogu se koristiti marginalna tla, a razmnožavanje sjemenom i vegetativno vrlo je uspješno. Radi istraživanja sadržaja eteričnih ulja uzeti su uzorci lišća mirte tijekom kasnog proljeća na različitim lokacijama Toskane, Sardinije i Ligurije. U laboratoriju su |