DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 100 <-- 100 --> PDF |
ka pisane riječi prenese na papir, svoju “zečju priču” autor priča tek malo koristeći dostupnu stranu literaturu, temeljeći je na svojim iskustvima, stečenim tijekom četiri desetljeća dugog drugovanja s ovim dugouškom, vazda nastojeći prodrijeti “u tu malu skrivenu zečju psihu”. Kako je naglasak “priče” stavljen na lovljenje zeca, dakle kako da ga lovac “slijedi i otkrije”, kako da ga lakše i sa sigurnošću ulovi, toj svojevrsnoj “žetvi”, vještini i tehnici gađanja, ponašanju zeca prije i nakon pogotka, načinima lova, počasti lovini i drugim radnjama vezanim uz sam lov, autor posvećuje pretežit dio svoje knjige (67 str.). Interesantne su analize samih pogodaka, ovisno je li je divljač “dobila” u noge, butove, u meko. Ako je izostao pun pogodak i izostao šok, zec teško “pada u vatri” pa je do lovca, upozorava Martić, da što prije ponovi hitac i upotrijebi dobrog ptičara. Prema Martiću zec je lukav, posebno onaj stari, iskusni, koji ne mali broj puta zna izvući živu glavu pred svojim najljućim progoniteljima – lovcem, psom i lisicom. U bijegu se posluži varkom tako da načini “petlju”, skače čas lijevo, čas desno, gore-dolje, kako bi zameo trag. Tamo gdje mu u pričanju priče nedostaje vlastito iskustvo, autor poseže za iskustvima drugih, mahom svojih prijatelja iskusnih lovaca. Prema njima pri progonu od pasa goniča progonjeni zec potjera svog suplemenjaka iz loge gurnuvši ga u vatru, a u tim (ne)prilikama “zapliva i prepliva na manjoj daljini s jedne uvale na drugu”. Sam opis zeca , način života, osjetila i ponašanje, trag, vrijeme parenja i rasplođivanja, utvrđivanja starosti i drugo autor predstavlja vrlo sažeto, na svega nekoliko stranica, poprativši tekst uspješnim slikama i crtežima. Tu nalazimo nekoliko lovačkih termina (lovogovor) vezanih uz spol, dob, izgled i ponašanje zeca. Tako mladog do 1 izraslog zeca zovu kvarat zeca, onog do oko 3 trotrkač, prosječeni zečji prolaz u žitaricama vještičin prolaz, a kada u brzom ritmu udara stražnjim nogama o tlo (kad se ljuti), zec bubnja. U predstavljanju “našeg zeca” autor ne ostaje ravnodušan pri spoznaji surove stvarnosti da će i uz sve napore oko očuvanja zeca u našim lovištima, bitka za spas zeca teško biti dobivena. Ne pomažu ni pasivna zaštita, ni |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2006 str. 101 <-- 101 --> PDF |
kavezni uzgoj, ni “osvježavanja krvi” unošenjem zečeva sa strane. Teško se oteti dojmu da i za ovo vrijedi ona jedna od legendi, po kojoj je lovcima zec toliko drag “da bi ga najradije od dragosti pojeli!” Za mnoge naše lovce kojima dospije u ruke knjiga Davora Martića “Naš zec”, bit će od interesa prilog obima 50-tak stranica, u kojemu se nalaze integralni tekstovi: – prijedloga Poljoprivredne komore Dravske banovine iz 1930. g. kojim ista traži da se novo donijeti Zakon o lovu izmijeni na način da se zeca proglasi štetočinom i nepoželjnom vrstom, – mišljenja Središnjeg saveza lovačkih udruženja Kraljevine Jugoslavije o tom prijedlogu, – referata ing. Ive Čeovića Da li je zec po opće narodno gospodarstvo više štetan ili koristan od 12. listopada 1936., – reagiranja referenta za lov kod Gospodarske sloge Zagreb Tadije Mišure na prijedlog savezne Poljoprivredne komore i – članka dr. Ise Cepelića iz Osijeka o “žalosnoj” sudbini zeca. O toj i za ondašnje prilike “posve neopravdanoj i smiješnoj hajci na zečeve” što reći danas 75 godina kasnije, kada se broj zečeva u svijetu i u nas naglo smanjuje, kada mnogi ovlaštenici prava lova već duži niz godina ne love zečeve, kad smo prisiljeni da ga održavanja radi uvozimo iz Mađarske i/ili pak pristupamo skupom kaveznom uzgoju? Doduše tih se godina kad ga se željelo proglasiti štetočinom, “ premjestiti iz polja u šumu ili pak proglasiti nepoželjnom vrstom”, u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji godišnje odstreljivalo do 50 tisuća zečeva, a danas tek nešto više od tisuću. Iako je naša literatura o zecu uistinu oskudna, ispravljamo onu autorovu “da je zapravo, i nema”. U okviru male lovačke biblioteke godine 1948. tadašnji Savez lo vačkih društava NRH izdaje brošuru Nikole Markovića O zecu, obima 79 str., a Lovački savez Vojvodine Novi Sad monografiju prof. dr. Bogdana Jakšića Zec. S najnovijim dostignućima znanosti o zecu, točnije o njegovu rasprostranjenosti i brojnosti, vanjskom izgledu i opisu, razmnažanju, životnom prostoru, hranidbi, načinu života i ponašanju, utvrđivanju dobi, bolestima i dr. sažeto govori prilog dr. Romana Safnera Zec u monografiji Lovstvo (Zagreb 2004). Prikaz ovog hvale vrijednog djela o, kako bi rekao autor, “našem dalmatinskom, mediteranskom zecu, zecu sa surog kamena”, završit ću mislima iz recenzije njegova lovidruga Duška Grgićevića: “Bogato lovno iskustvo i djetinjstvo, kasnije vrijeme i mnoge lovne sezone provedene s ocem Dinkom, Jurom Eterovićem i drugim autentičnim splitskim lovcima, Davor Martić je znalački pretočio u retke ove monografije, uspješno, sadržajno i čitko... Vjerujem da će mnoge mlade lovce nadahnuti ova knjiga i, što je osobito značajno, podučit će ih na najbolji način da pravilno posmatraju živi svijet oko sebe, ljudski okoliš, prirodu i, naposlijetku, lov.” Pravnik po struci, novinar po opredjeljenju, Davor Martić je s mjesta urednika u “Slobodnoj Dalmaciji” prešao na rad u redakciju mjesečnika “Dobra kob”, časopisa za lovce, ljubitelje pasa i prirodu, čiji je osnivač i glavni urednik. Posebno se bavi proučavanjem povijesti hrvatskog lovstva, objavivši do sada knjige: Lov na kamenu (2001), Njegov lov prepelica (2003), Lovište Marjan (2004), Bombelles – grofovsko lovište Varaždinske županije (2004) i dr. Tekstualni dio knjige prate uspješni crteži Radoslava Bekavca, grafičku pripremu potpisuje Siniša Bebić, a tiskarske usluge GM Grafik Split. Alojzije Frković L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 1. siječanj-veljača 2006. izdvajamo: Alessandro B r u g n o l i : Utjecaj jelenske divljači na obnovu šuma – Integrirano gospodarenje faunom Problematika vezana za utjecaj divljači, posebice jelena (Cervus elaphus L.) na šumu i njeno obnavljanje postalo je vrlo aktualno na većem dijelu Apeninskog poluotoka. Već nekoliko desetljeća unatrag o tome se naveliko raspravljalo, posebice u središnjem dijelu Eu rope gdje su iskustva o ovoj problematici veća i starijeg datuma, ali ne uvijek u potpunosti prenosiva na uvjete Alpa i Apenina. Pazzi 2004. g. o aktualnoj problematici kaže: “U našoj zemlji danas održivost znači ponajprije napraviti unutar šumarstva račun s faunističkom komponentom, u smislu gospodarenja na naturalističkoj osnovi. To se posebice odnosi na divlje dvopapkare koji prijete prirodnoj obnovi mnogih talijanskih šuma”. |