DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 89     <-- 89 -->        PDF

bogatstvom i slobodom. Na tom
smo putu Stjepan i ja našli sebe, sjedinili
naše obitelji, pa i ono najgore
vrijeme Domovinskog rata zajedno
se suprotstavljali zlu, na svoj način.


U toj svojoj životnoj misiji uvijek
je htio i znao uputiti, bratsku
opomenu, pa grešnika pokarati, neuka
poučiti i ono najvažnije, ne šutjeti
na tuđi grijeh. Tako je suprotstavljajući
se svakom zlu želio sudjelovati
u stvaranju budućnosti šumarstva,
svoje Slavonije i Hrvatske
domovine koju je iz dna duše iskreno
i radom volio. Kada sam nedavno
bio u njegovom domu, iz očiju
sam mu pročitao kako osjeća tajne


batove svoga srca. Osjetio sam gorki
miris bolesti koji se taložio u dnu
sobe, i znao sam da ga je strahoviti
poljubac smrti već dotakao. Znao
sam da se posljednji valovi njegova
života izlijevaju.


I zato, svu bol isplačimo suzama
i radujmo se uspomenama na ljepotu
zajedničkog i časnog života sa
Stjepanom, potražimo Stjepana u
glazbenom životu njegove Ivane i
predanom pedagoškom radu njegova
Tomislava. Te su spomenike sebi
za života izgradili Stjepan i njegova
Marija. Prije oproštaja svom sam
prijatelju Stjepanu, izrekao pjesmu
Vladimira Kovačića:


NEMIR
“Ostaviti stazice šljivika,
raspletene kose od vrbika
i otići daleko, zanesenna
grebene širokih vidika
do gejzira stihova i slika
i ubrati ondje svoju jesen.”
Stjepane moj, hvala Ti za sve,
hvala Ti za ljubav prema domovini,
šumi, obitelji, prijateljstvu, hvala Ti
za častan život.


Tomislav Starčević