DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 89 <-- 89 --> PDF |
bogatstvom i slobodom. Na tom smo putu Stjepan i ja našli sebe, sjedinili naše obitelji, pa i ono najgore vrijeme Domovinskog rata zajedno se suprotstavljali zlu, na svoj način. U toj svojoj životnoj misiji uvijek je htio i znao uputiti, bratsku opomenu, pa grešnika pokarati, neuka poučiti i ono najvažnije, ne šutjeti na tuđi grijeh. Tako je suprotstavljajući se svakom zlu želio sudjelovati u stvaranju budućnosti šumarstva, svoje Slavonije i Hrvatske domovine koju je iz dna duše iskreno i radom volio. Kada sam nedavno bio u njegovom domu, iz očiju sam mu pročitao kako osjeća tajne batove svoga srca. Osjetio sam gorki miris bolesti koji se taložio u dnu sobe, i znao sam da ga je strahoviti poljubac smrti već dotakao. Znao sam da se posljednji valovi njegova života izlijevaju. I zato, svu bol isplačimo suzama i radujmo se uspomenama na ljepotu zajedničkog i časnog života sa Stjepanom, potražimo Stjepana u glazbenom životu njegove Ivane i predanom pedagoškom radu njegova Tomislava. Te su spomenike sebi za života izgradili Stjepan i njegova Marija. Prije oproštaja svom sam prijatelju Stjepanu, izrekao pjesmu Vladimira Kovačića: NEMIR “Ostaviti stazice šljivika, raspletene kose od vrbika i otići daleko, zanesenna grebene širokih vidika do gejzira stihova i slika i ubrati ondje svoju jesen.” Stjepane moj, hvala Ti za sve, hvala Ti za ljubav prema domovini, šumi, obitelji, prijateljstvu, hvala Ti za častan život. Tomislav Starčević |