DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Joža, i što da mu poručimo na kraju životnog puta. Naše je uvjerenje da je on svoje životne zadaće uredno obavio, marom dobrog roditelja, prijatelja i radnika. Bio je uzoran suprug, otac i djed svojoj obitelji. Častan, marljiv i pošten radnik tijekom izvršavanja radnih zadaća, koje je obavljao u našoj Republici i inozemstvu, za račun svoje i naše matične radne organizacije Exportdrvo Zagreb. Bio je privržen i aktivan član naše dugogodišnje strukovne organizacije Hrvatskoga šumarskog društva. Opraštajući se od njega, najviše je što možemo je, da još jednom iskreno izrazimo veliko hvala za sve ono što je učinio za sve nas. Neka mu je laka ova naša Hrvatska zemlja, koju je toliko volio. U ime Exportdrva i Šumarskog drustva, izražavam najdublju iskrenu sućut njegovoj cijenjenoj obitelji, jer će njima najviše nedostajati. Hvala mu za sve što je učinio! a u Počivao u uu miru!mi Mr. sc. Ivan Kuzmanić, dipl. ing. MATIJA MLINAC, dipl. ing. šum. Iznenada shrvan teškom bolešću, 7. ožujka 2006. godine u 75. godini života zauvijek nas je napustio naš kolega uvaženi šumar i veliki planinar gospodin Matija Mli n a c , diplomirani inženjer šumarstva, član našeg Hrvatskoga šumarskog društva, ogranak Zagreb. Rođen 9. 2. 1932. g. u Ogulinu, u obitelji oca vlakovođe, završivši osnovnu školu odlučuje se posvetiti šumarstvu, te kao đak sa završenom srednjom šumarskom školom u Karlovcu upisuje Šumarstvo na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu 1955. godine. Tijekom mukotrpnog studija učlanjenjem u Planinarsko društvo Sveučilista “Velebit” u Zagrebu, postaje planinarski vodič, alpinistički instruktor i instruktor Gorske službe spašavanja. U ushitu svoje mladosti, proživljavajući vrlo duboke i tvrde patnje na putu traženja istine, opterećen dužnostima i povremenim zaposlenjima, naš kolega Matija završava studije i diplomira na Šumarskom odsjeku osamostaljenog Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1978. godine. Tu ga se sjećamo kao uvijek dobro raspoloženog, otvorenog, vedrog i komunikativnog kolege, koji je svojim brojnim fotografijama trajno obilježio važnost svoje šumarske generaci (1932–2006) je, promičući načela ljubavi i dostojanstva. Posebice je promicao šumarske ideje radom u redakciji “Arene”, u kući “Vjesnik”, gdje kao fotoreporter daje svoj doprinos u širenju ljubavi i poštovanja prema prirodi. Stalno zaposlenje prije okončanja studija dobiva 1970. g. u Željezničkom transportnom poduzeću (ŽTP-u) Zagreb, u kojem ostaje do kraja svog radnog vijeka. Radeći odgovoran posao šumara stručnjaka u Rasadniku ŽTP-a koristio je uzgojene šumske sadnice kako bi sanirao pružna klizišta, sprječio eroziju i podigao zaštitne pojaseve od bure i snijega. Njegova stručna ostvarenja u prirodi uz željezničke pruge na rijeci Zrmanji, u Lici i kod Koprivnice Kunovac-Rasinja, trajno će nas podsjećati na njegove zasluge kao i sve uređene zelene površine novonastalih gradskih četvrti Zagreba Botinec i Prečko. Radeći na radnom mjestu referenta za biološko-tehničko održavanja pruga u ŽTP-u Zagreb, dao je dragocjeni doprinos i rezultate u kemijskom suzbijanju korova i drugih nepoželjnih vrsta na protupožarnim prugama unutar pružnog pojasa, zahvaljujući suradnji i razmjeni iskustava s upravama više državnih željeznica Europe. Široko djelovanja izvan područja šumarstva kolega Matija ovjekovječio je i u svojim planinarskim pothvatima, jer je postao poznat kao veliki planinar i istaknuti hrvatski alpinist. Najprije kao član, a onda i instruktor Gorske službe za spašavanje 1964. godine, kada se angažira za unesrećene za vrijeme katastrofalne poplave Zagreba te zemljotresa u Banja Luci, spašavajući i ljude i imovinu. Obnovljene i novo izgrađene planinarske kuće i skloništa na Bijelim i Samarskim stijenama, Bjelolasici i Ravnom Dabru, obnovljena rijetka alpinistička zbir |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 88 <-- 88 --> PDF |
ka u zavičajnom muzeju u Ogulinu, podignut spomenik Nikoli Turkalju 1966. godine, velikom hrvatskom rodoljubu, pjesniku, graditelju ličke pruge i otkrivaču Cerovečkih pećina, samo su neke u nizu trajnih zasluga našeg kolege Matije. I to nije sve. Kolega Matija u svojoj 60. godini života pridružuje se kao dragovoljac hrvatskoj vojsci i brani svoju Domovinu za koju je za života toliko dao i koju je toliko volio. Iako je nakon Domovinskog rata prebivao u Planinarskom savezu Hrvatske u svojstvu pročelnika komisije za povijest planinarstva, osjetio je iskonski prirodni poziv šumarnika goroljuba, te kao svaka ptica “koja svojem jatu leti” došao sam među nas, svoje šumarske kolege svoje gene racije u Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak Zagreb, odakle je i krenuo daleke 1957. godine kako bi s nama podijelio svoju sreću, uspjehe i dostignuća. Svi ćemo se toga trajno sjećati kao i njegovog nezaboravnog predavanja, nedavno održanog, popraćenog mnoštvom fotografija iz njegove bogate planinarske riznice Svetih planina svijeta. No, to je bio samo dio od serije koju je najavio. Nije je ostvario, spriječen naglim odlaskom u vječnost. Svojim burnim životom hrvatskog šumarskog “Odiseja”, dragi naš kolega Matija Mlinac ostat će zauvijek u našem sjećanju kao šumarnik-goroljub, kako je za sebe i sam znao reći “mali ali sretan čovjek”, kojega je nadasve resila skromnost, iako je po svojim dje- STJEPAN TUŠKAN, dipl. ing. šum. 17. ožujka 2006. nakon teške bolesti, u svojem je vinkovačkom domu, okružen svojom obitelji, umro Stjepan Tuškan, a 20. ožujka, na velikom vinkovačkom groblju, oprostio sam se s mojim velikim prijateljem i šumarskim kolegom Stjepanom. Svi smo se toga dana opraštali i sa zimom, a već sutra, prvi je proljetni dan pokrenuo život u zemlji, biljkama, pticama, leptirima, šumi i ljudima. I baš taj vremenski prijelom između zimskog mirovanja i ponovnog pokretanja života, statistički neumoljivo; kosi, oduzima i sobom odnosi ljude. Tako je to u cijeloj prirodi; naoko, nevidljiv se život živi, a ipak stalno umiranje i rađanje traje. Tu smo svi u lancu potrajnog šivota, tu svatko stalno uzima i svatko daje. Ali, to zapravo i nije kraj, jer kraja nema, smrću je samo obasjana staza uspomena od gnjezda do zvjezda. (Mak Dizdar) (1935–2006) Davne 1960. upisani na Šumarski fakultet u Zagrebu, Stjepan i ja smo se upoznali, prepoznali, sprijateljili i zauvijek tako ostali; ljudi. Nije lako, ali je jedino časno, a za to smo živjeli; stalno biti dosljedan sebi. Kad se 15. kolovoza 1954. g. zaposlio u šumskom gospodarstvu lima bio velik i šumar i planinar. Donio je sa sobom mnogobrojna velika priznanja, posebice priznanja za planinarske zasluge, od kojih mu je najdraže dodijeljeno priznanje Zlatni znak Hrvatskog planinarskog saveza. Iako je otišao zauvijek, naš Matija, hrvatski šumarski “Odisej”, za nas ostaje spoznaja da su on i njegova djela stvarani po načelu ljubavi i dostojanstva i da će ostati trajno živjeti među nama. To je naša utjeha i naša snaga! Neka mu je vječna slava i hvala ! Za HŠD, ogranak Zagreb Davorin Kapec, dipl. ing. šum. “Spačva”, kao upravitelj ispostave Strošinci, postao je Slavoncem, šokcem, i svim se srcem i dušom darivao slavonskim hrasticima i isto toliko ljudima. Čitav se život trudio pronaći i povezati dobrotu među ljudima. U životu, izabrao je borbu, dokazajući nam svima istinu kako samo oni koji se bore zapravo dostojanstveno žive. Završio je studij šumarstva, vratio se Slavoniji i sa svojom suprugom Marijom osnovao divnu obitelj iz koje su izrasli isto tako dobri ljudi; Ivana i Tomislav. Svoj je rodni Ladvenjak, prelijepu rijeku Koranu i svoj zavičaj, počesto prizivao pjesmom “Zeleni se gaj”. Svu svoju golemu ljubav i čežnju prema ljepoti glazbe, pjesme i druženja, Stjepan je zajedno s pok. Martinom Sučićem sustavno ugrađivao u KUD “Šumari”. Glazba je nedvojbeno beskrajan svijet ljepote, sredina koja obogaćuje, traži žrtve, ali nadahnjuje i dariva raskošnim neotuđivim |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 89 <-- 89 --> PDF |
bogatstvom i slobodom. Na tom smo putu Stjepan i ja našli sebe, sjedinili naše obitelji, pa i ono najgore vrijeme Domovinskog rata zajedno se suprotstavljali zlu, na svoj način. U toj svojoj životnoj misiji uvijek je htio i znao uputiti, bratsku opomenu, pa grešnika pokarati, neuka poučiti i ono najvažnije, ne šutjeti na tuđi grijeh. Tako je suprotstavljajući se svakom zlu želio sudjelovati u stvaranju budućnosti šumarstva, svoje Slavonije i Hrvatske domovine koju je iz dna duše iskreno i radom volio. Kada sam nedavno bio u njegovom domu, iz očiju sam mu pročitao kako osjeća tajne batove svoga srca. Osjetio sam gorki miris bolesti koji se taložio u dnu sobe, i znao sam da ga je strahoviti poljubac smrti već dotakao. Znao sam da se posljednji valovi njegova života izlijevaju. I zato, svu bol isplačimo suzama i radujmo se uspomenama na ljepotu zajedničkog i časnog života sa Stjepanom, potražimo Stjepana u glazbenom životu njegove Ivane i predanom pedagoškom radu njegova Tomislava. Te su spomenike sebi za života izgradili Stjepan i njegova Marija. Prije oproštaja svom sam prijatelju Stjepanu, izrekao pjesmu Vladimira Kovačića: NEMIR “Ostaviti stazice šljivika, raspletene kose od vrbika i otići daleko, zanesenna grebene širokih vidika do gejzira stihova i slika i ubrati ondje svoju jesen.” Stjepane moj, hvala Ti za sve, hvala Ti za ljubav prema domovini, šumi, obitelji, prijateljstvu, hvala Ti za častan život. Tomislav Starčević |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 90 <-- 90 --> PDF |
UPUTE AUTORIMA Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, savjetovanja, kongresa, proslava i sl., prikaze iz domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove Hrvatskoga šumarskog društva. Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom na papiru formata A4. Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: – Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 stranice napisane s proredom na papiru formata A4. – U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog područja šumarske struke i prakse. – Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost opravdavaju. – Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. – Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, metodološkim napomenama, raspravom, rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom jeziku. – Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju se malim slovima i navode se odmah iza tablica. – Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih veličina, dok manje poznate fizikalne veličine treba posebno objasniti u jednadžbama iZ´: – Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima kako slijede. – Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1. – Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne i kontrastne. – Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. – Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 2. Prpić, B., N. Komlenović, Z. Seletković 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski list 112, (5–6): 195–215, Zagreb. – Pored punog imena i prezimena autora treba navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., mr., dipl. ing. ...). – Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni rukopis predati na disketi 3.5”. – Potpuno završene i kompletne članke (disketu, tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani jezik. – Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg područja na mišljenje u zemlji, a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. – Autori koji žele separate – posebne pretiske svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 20 separata. – Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, JMBG, adresu i općinu stanovanja. Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA Zagreb, Trg Mažuranića 11 Telefon: 48 28 477, 48 28 359 Telefax: 48 28 477 E-mail: hsdŽpost.t-com.hr ili hrvatsko-sumarsko-drustvo zg.htnet.hr atsko-su arsko-drustvoŽ ŽŽzg.htn WEB stranica: www.sumari.hr |