DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Joža, i što da mu poručimo na
kraju životnog puta.


Naše je uvjerenje da je on svoje
životne zadaće uredno obavio, marom
dobrog roditelja, prijatelja i
radnika.


Bio je uzoran suprug, otac i djed
svojoj obitelji.


Častan, marljiv i pošten radnik
tijekom izvršavanja radnih zadaća,
koje je obavljao u našoj Republici i


inozemstvu, za račun svoje i naše
matične radne organizacije Exportdrvo
Zagreb.


Bio je privržen i aktivan član
naše dugogodišnje strukovne organizacije
Hrvatskoga šumarskog
društva.


Opraštajući se od njega, najviše
je što možemo je, da još jednom iskreno
izrazimo veliko hvala za sve
ono što je učinio za sve nas.


Neka mu je laka ova naša Hrvatska
zemlja, koju je toliko volio.


U ime Exportdrva i Šumarskog
drustva, izražavam najdublju iskrenu
sućut njegovoj cijenjenoj obitelji,
jer će njima najviše nedostajati.


Hvala mu za sve što je učinio!


a u
Počivao u
uu miru!mi


Mr. sc. Ivan Kuzmanić, dipl. ing.


MATIJA MLINAC, dipl. ing. šum.


Iznenada shrvan teškom bolešću,
7. ožujka 2006. godine u 75.
godini života zauvijek nas je napustio
naš kolega uvaženi šumar i veliki
planinar gospodin Matija Mli n
a c , diplomirani inženjer šumarstva,
član našeg Hrvatskoga šumarskog
društva, ogranak Zagreb.


Rođen 9. 2. 1932. g. u Ogulinu, u
obitelji oca vlakovođe, završivši
osnovnu školu odlučuje se posvetiti
šumarstvu, te kao đak sa završenom
srednjom šumarskom školom u
Karlovcu upisuje Šumarstvo na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u
Zagrebu 1955. godine.


Tijekom mukotrpnog studija
učlanjenjem u Planinarsko društvo
Sveučilista “Velebit” u Zagrebu, postaje
planinarski vodič, alpinistički instruktor
i instruktor Gorske službe
spašavanja. U ushitu svoje mladosti,
proživljavajući vrlo duboke i tvrde
patnje na putu traženja istine, opterećen
dužnostima i povremenim zaposlenjima,
naš kolega Matija završava
studije i diplomira na Šumarskom
odsjeku osamostaljenog Šumarskog
fakulteta u Zagrebu 1978. godine. Tu
ga se sjećamo kao uvijek dobro raspoloženog,
otvorenog, vedrog i komunikativnog
kolege, koji je svojim
brojnim fotografijama trajno obilježio
važnost svoje šumarske generaci


(1932–2006)


je, promičući načela ljubavi i dostojanstva.
Posebice je promicao šumarske
ideje radom u redakciji “Arene”,
u kući “Vjesnik”, gdje kao fotoreporter
daje svoj doprinos u širenju
ljubavi i poštovanja prema prirodi.


Stalno zaposlenje prije okončanja
studija dobiva 1970. g. u Željezničkom
transportnom poduzeću
(ŽTP-u) Zagreb, u kojem ostaje do
kraja svog radnog vijeka. Radeći
odgovoran posao šumara stručnjaka
u Rasadniku ŽTP-a koristio je uzgojene
šumske sadnice kako bi sanirao
pružna klizišta, sprječio eroziju i
podigao zaštitne pojaseve od bure i


snijega. Njegova stručna ostvarenja
u prirodi uz željezničke pruge na rijeci
Zrmanji, u Lici i kod Koprivnice
Kunovac-Rasinja, trajno će nas
podsjećati na njegove zasluge kao i
sve uređene zelene površine novonastalih
gradskih četvrti Zagreba
Botinec i Prečko.


Radeći na radnom mjestu referenta
za biološko-tehničko održavanja
pruga u ŽTP-u Zagreb, dao je
dragocjeni doprinos i rezultate u kemijskom
suzbijanju korova i drugih
nepoželjnih vrsta na protupožarnim
prugama unutar pružnog pojasa, zahvaljujući
suradnji i razmjeni iskustava
s upravama više državnih željeznica
Europe.


Široko djelovanja izvan područja
šumarstva kolega Matija ovjekovječio
je i u svojim planinarskim
pothvatima, jer je postao poznat kao
veliki planinar i istaknuti hrvatski
alpinist. Najprije kao član, a onda i
instruktor Gorske službe za spašavanje
1964. godine, kada se angažira
za unesrećene za vrijeme katastrofalne
poplave Zagreba te zemljotresa
u Banja Luci, spašavajući
i ljude i imovinu. Obnovljene i novo
izgrađene planinarske kuće i skloništa
na Bijelim i Samarskim stijenama,
Bjelolasici i Ravnom Dabru,
obnovljena rijetka alpinistička zbir