DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Osamdesetih godina posebno se založio u Društvenoj akciji pošumljavanja koju pokreće Hrvatsko šumarsko društvo. Svojim autoritetom utjecao je na ondašnju Vladu SRH, kojoj je na čelu Marijan Cvetković njegov prijatelj i zajednički sudionik Sisačkoga ustanka, kako bi financirala akciju pošumljavanja. Učinak spomenute akcije vidimo danas u više desetaka tisuća ha kultura crnogorice u Kordunu, Banovini, Lici, Dalmatinskoj zagori i Dalmaciji. Osvajanjem nekadašnjih iskrčenih šuma pionirskim vrstama crnogorice u pošumljene kulture vraćaju se autohtone vrste drveća u staništa kojih su šume u prošlosti iskrčene zbog ekstenzivnoga stočarstva. Franjo Knebl je i predsjednik Savjeta Zavoda za zaštitu prirode SRH, gdje dolazi do izražaja njegov istančani osjećaj za zaštitu prirode i okoliša. Vjeran je i vrlo aktivan član Hrvatskoga šumarskog društva, u čijem radu vrlo uspješno sudjeluje. Poznati su njegovi napisi u dnevnom tisku o zaštiti prirode i okoliša, u kojima iznosi američka iskustva iz toga područja. Kao vrhunski intelektualac uz šumarstvo i politiku, veliko zanimanje pokazuje za područje kulture pa iznenađu je poznavanjem kulturnih zbivanja u nas i u svijetu. Napustio nas je zauvijek jedan veliki čovjek i šumarski stručnjak, koji je znao znalački, pošteno i učinkovito utjecati u smislu povoljnoga razvoja šumarske i drvnotehnološke struke u Hrvatskoj. Dragi Franjo počivaj u miru u svojoj domovini Hrvatskoj koju si volio kao da si se u njoj rodio. Vladimir Rajković, dipl. ing. šum. Josip Tomašević, dipl. ing. šum. JOSIP CRVENKOVIĆ, dipl. ing. šum. Veliku maturu položio u II. muškoj gimnaziji u Zagrebu, a 1950. godine upisao Šumarski fakultet i diplomirao u Zagrebu 1957. god. Prvo zaposlenje u DIK Đurđenovac 1958–1967. Godine 1967. zaposlio se u Exportdrvu Zagreb. Od 1973–1981. god. predstavnik je Exportdrva u Rusiji, od 1983–1997. god. direktor “OMNICA” u Njemačkoj. Godine 1997. odlazi u mirovinu. Okupljeni u tišini i boli odali smo posljednju poštu našem Joži, kako smo ga sa štovanjem znali zvati. Također, da našem Joži zahvalimo za sve ono što je dobro učinio, ponajprije za svoju obitelj, naše Exportdrvo i naše Šumarsko društvo, čiji je bio aktivni član. Isto tako, da ga zamolimo za oprost svega onoga negativnog, što se možda događalo i ne u namjeri da jedan drugome naškodimo, već ponajprije u žaru različitih mišljenja o istoj stvari, uz napomenu da su nam uglavnom uvijek zajednički interesi bili važniji od uskih osobnih interesa. 23. 11. 1931 – 26. 2. 2006. Nije na odmet ovom prigodom spomenuti onu poznatu mudru izreku: “O umrlima sve najbolje”. Može se sa sigurnošću i bez susprezanja jasno naglasiti da je naš Joža, uistinu, zaslužio ove riječi, jer nam je svima jako dobro znano da svaki od nas, koji smo s njim radili i živjeli, ima o Joži isto pozitivno saznanje i mišljenje, odnosno istinsko uvjerenje, jer je to stvarno tako. Jedan naš poznati pjesnik u svom stihu ističe znanu stvarnost: “Čim se rodiš već mrijeti počinješ”. Od ove krute stvarnosti nije pobjeglo, niti može pobjeći, ni jedno živo biće. Ta žalosna sudbina može nam i u ovim teškim i tužnim trenucima poslužiti kao utjeha, da ovakvu neumitnu istinu moramo proći svi, samo netko prije, a netko kasnije, što ovisi o sudbini svakog živog bića ponaosob. “Život je kratak, a smrt stalna, njoj se ne zna niti dan niti čas”. Ovu stvarnost ističu i svete knjige i od toga nitko nije pobjegao. Sve ovo ističem da bih i sebi protumačio kako smrt i nije ništa drugo nego kraj života svakog živog bića na našoj planeti. Tu zbilju, u neku ruku, prihvaćam i kao normalan, ali i strašno težak i okrutan događaj, ali samo za one koji ostaju i dalje živjeti na ovome svijetu. Onome koji odlazi to možda i nije najbitnije, jer vjerovanje kaže da ćemo se ponovno sresti na nekom drugom mjestu. |