DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 77     <-- 77 -->        PDF

dnevnog reda: Informacija o JU “Priroda” s prijedlogom
unutarnjeg ustroja saznao sam da je prostornim
planom Primorsko goranske županije predviđeno za
zaštitu oko “stotinjak vrijednih područja prirodne baštine
različitim kategorijama zaštite”. Do sada je zaštićeno
tridesetak područja i pojedinačnih objekata površine
281 kn2, a daljnjom zaštitom obuhvatit će se golemo
područje od 551 km2 (55.100 ha) na kopnu i 536 km2


(53.600 ha) na moru, što ukupno čini s već zaštićenim
područjima oko 17 % površine PGŽ. Sa svojim komentarom
osvrnut ću se samo na zaštitu objekata na kopnu
obzirom da mi je kao šumaru zaštita šuma kao integralni
dio gospodarenja šumama svakodnevni posao.
Smatram da ovakav model zaštite, koji je nažalost
prisutan u Hrvatskoj, nije dobar, naprotiv štetan je i to iz
nekoliko vrlo važnih razloga. Određivanje objekata za
zaštitu, i to onih gdje je glavni resurs šuma, obavlja se
nekritično i često puta s nejasnim argumentima, često
ne uzimajući u obzir odlučujuću ulogu gospodarenja
šumama, djelatnosti od posebnog interesa za Republiku
Hrvatsku, kao osnovnog čimbenika očuvanja šuma. Pritom
se namjerno ili nenamjerno zaobilazi šumarska
struka, koja već više od 200 godina uspješno gospodari
s više od 40 % hrvatskog teritorija i koja je objekte s kojima
gospodari očuvala i dovela u stanje da su danas
posebno vrijedni. Nije jasno na što gospođa Ivanka Jelinić,
viša inspektorica zaštite prirode u svom dopisu Županu
primorsko-goranskom od 30. 8. 2005. misli, kada
kaže da se stanje na terenu ne popravlja, već je sve teže i
apelira da se čim prije poduzmu konkretne radnje u
cilju zaštite izuzetno vrijednih prirodnih resursa na području
naše Županije. Od koga i zbog čega su vrijedni
prirodni resursi ugroženi ne znamo kada dolazi iz usta
zaštitara, a obično kod politike pada na plodno tlo, bez
obzira na njegovu stvarnu opravdanost. Zar je ugroženo
na desetke tisuća hektara gospodarskih šuma koje se
namjeravaju zaštititi? Naravno da nije.


Hrvatska danas ima 95 % prirodnih šuma, što niti
približno nema nijedna država u Europi, pa je u takvim
uvjetima zaštićivanje golemih područja, posebice kada
se radi o gospodarskim šumama nepotrebno i višestruko
štetno. Hrvatska je za svoje šume na cjelokupnoj površini
od 2.000.000 ha dobila mađunarodnu potvrdnicu
za dobro gospodarenje i očuvanje prirodnosti i kvalitete
svojih šuma, s čim se ne može podičiti puno zemalja u
svijetu. Do sada je izdano 450 certifikata u 56 zemalja
svijeta. Prema FSC sustavu certificirano je oko


30.000.000 ha šuma u svijetu pa je hrvatskih 2.000.000
izuzetno priznanje, posebice kada se uzme u obzir veličina
zemlje. Iako u svijetu postoje i drugi sustavi za
certifikaciju šuma, FSC je najstariji, najstroži i kod kupaca
najpriznatiji. The Forest Stewardship ili Vijeće za
nadzor šuma je nevladina udruga osnovana 1993, sa
sjedištem u Meksiku, dodijelila je Hrvatskoj FSC certifikat,
zbog toga što su šumari u gospodarenju šumama
zadovoljili stroge ekološke, ekonomske i socijalne standarde,
a pri radu se rukovode načelima potrajnosti i
načelima dobrog gospodara, čiji rad donosi dugoročnu
korist društvu i okolišu. Takvo stanje šuma koje je i međunarodno
priznato, rezultat je više od dva stoljeća dugog
gospodarenja šumama na stručnim i znanstvenim
osnovama. Niti jedna javna ustanova za upravljanje zaštićenim
objektima nije to u stanju, jer su u pravilu loše
kadrovski ekipirane s malenim i nedostatnim materijalnim
i financijskim sredstvima. Zbog toga se zaštita prirode,
gdje je glavni resurs šuma, ne može i ne smije
prakticirati bez zajedničkog dogovora svih koji o tome
nešto znaju, posebno bez šumara koji su jedini kvalificirani
za poslove gospodarenja šumama.


Ukoliko u gospodarskim šumama, koje se podvode
pod određene kategorije zaštite, izostane gospodarenje
šumama, poglavito uzgoj, zaštita i iskorištavanje šuma,
takve šume će dugoročno propasti. Vjerujem da nitko od
nas u svom okruženju ne želi imati prašume u fazi truljenja.
Zbog toga se šumarska struka i šumarska znanost,
barem koliko je meni poznato, oštro suprostavlja takvom
načinu odabira objekata za zaštitu. Izostanak stručno
provođenih sječa osim što šteti šumi, predstavlja i štetu
u smislu zatvaranja radnih mjesta u šumarstvu, drvnoj
industriji i pratećim djelatnostima. Osim toga županija
ili država bespotrebno izdavajaju novac iz proračuna za
zaštitu određenih područja, koju već netko u okviru svoje
djelatnosti provodi.


Uprava šuma Delnice, koja gospodari većim dijelom
šuma u PGŽ na površini od oko 96000 ha državnih
šuma, godišnje utroši za uzgoj i zaštitu šuma oko


25.000.000 kuna, a s tim poslom se posredni ili neposredno
bavi oko 500 djelatnika. JU “Priroda” zapošljavat
će ukupno 17 zaposlenika (u prvoj fazi 8 zaposlenika)
od kojih je jedan šumarski inženjer, s ukupnim troškovima
poslovanja za 2006. godinu od oko 2.000.000
kuna (za programe i projekte predviđa se 500.000 kuna).
Mislim da nam može biti jasno što će se s tako “zaštićenim”
objektima dugoročno dogoditi.
Na području UŠ Delnice ima oko 10.000 ha zaštitnim
šuma, a one su samo djelomično dijelovi budućih
zaštićenih područja, a tamo gdje jesu, takva se područja
žele proširiti i na gospodarske šume. Primjer za to
je prijedlog da se osnuju strogi i posebni rezervati
Pakleno na područu šumarije Klana. Prijedlog da se
uz oko 400 ha zaštitnih šuma zaštita proširi i na oko
1300 ha gospodarskih šuma GJ Suho, koje daju godišnji
etat od oko 4.000 m3, potpuno je nepotreban i kao
što sam već naveo višestruko štetan, a nisu jasni niti kriteriji
prema kojima se jedan dio gospodarskih šuma
vodi u posebni rezervat, a s druge strane ceste iste takve
šume to nisu. Da ne spominjem namjeru proglašavanja
zaštite na golemom području gospodarskih šuma Bjelolasice,
gospodarskih šuma oko goranskih jezera, gospo