DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 77 <-- 77 --> PDF |
dnevnog reda: Informacija o JU “Priroda” s prijedlogom unutarnjeg ustroja saznao sam da je prostornim planom Primorsko goranske županije predviđeno za zaštitu oko “stotinjak vrijednih područja prirodne baštine različitim kategorijama zaštite”. Do sada je zaštićeno tridesetak područja i pojedinačnih objekata površine 281 kn2, a daljnjom zaštitom obuhvatit će se golemo područje od 551 km2 (55.100 ha) na kopnu i 536 km2 (53.600 ha) na moru, što ukupno čini s već zaštićenim područjima oko 17 % površine PGŽ. Sa svojim komentarom osvrnut ću se samo na zaštitu objekata na kopnu obzirom da mi je kao šumaru zaštita šuma kao integralni dio gospodarenja šumama svakodnevni posao. Smatram da ovakav model zaštite, koji je nažalost prisutan u Hrvatskoj, nije dobar, naprotiv štetan je i to iz nekoliko vrlo važnih razloga. Određivanje objekata za zaštitu, i to onih gdje je glavni resurs šuma, obavlja se nekritično i često puta s nejasnim argumentima, često ne uzimajući u obzir odlučujuću ulogu gospodarenja šumama, djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kao osnovnog čimbenika očuvanja šuma. Pritom se namjerno ili nenamjerno zaobilazi šumarska struka, koja već više od 200 godina uspješno gospodari s više od 40 % hrvatskog teritorija i koja je objekte s kojima gospodari očuvala i dovela u stanje da su danas posebno vrijedni. Nije jasno na što gospođa Ivanka Jelinić, viša inspektorica zaštite prirode u svom dopisu Županu primorsko-goranskom od 30. 8. 2005. misli, kada kaže da se stanje na terenu ne popravlja, već je sve teže i apelira da se čim prije poduzmu konkretne radnje u cilju zaštite izuzetno vrijednih prirodnih resursa na području naše Županije. Od koga i zbog čega su vrijedni prirodni resursi ugroženi ne znamo kada dolazi iz usta zaštitara, a obično kod politike pada na plodno tlo, bez obzira na njegovu stvarnu opravdanost. Zar je ugroženo na desetke tisuća hektara gospodarskih šuma koje se namjeravaju zaštititi? Naravno da nije. Hrvatska danas ima 95 % prirodnih šuma, što niti približno nema nijedna država u Europi, pa je u takvim uvjetima zaštićivanje golemih područja, posebice kada se radi o gospodarskim šumama nepotrebno i višestruko štetno. Hrvatska je za svoje šume na cjelokupnoj površini od 2.000.000 ha dobila mađunarodnu potvrdnicu za dobro gospodarenje i očuvanje prirodnosti i kvalitete svojih šuma, s čim se ne može podičiti puno zemalja u svijetu. Do sada je izdano 450 certifikata u 56 zemalja svijeta. Prema FSC sustavu certificirano je oko 30.000.000 ha šuma u svijetu pa je hrvatskih 2.000.000 izuzetno priznanje, posebice kada se uzme u obzir veličina zemlje. Iako u svijetu postoje i drugi sustavi za certifikaciju šuma, FSC je najstariji, najstroži i kod kupaca najpriznatiji. The Forest Stewardship ili Vijeće za nadzor šuma je nevladina udruga osnovana 1993, sa sjedištem u Meksiku, dodijelila je Hrvatskoj FSC certifikat, zbog toga što su šumari u gospodarenju šumama zadovoljili stroge ekološke, ekonomske i socijalne standarde, a pri radu se rukovode načelima potrajnosti i načelima dobrog gospodara, čiji rad donosi dugoročnu korist društvu i okolišu. Takvo stanje šuma koje je i međunarodno priznato, rezultat je više od dva stoljeća dugog gospodarenja šumama na stručnim i znanstvenim osnovama. Niti jedna javna ustanova za upravljanje zaštićenim objektima nije to u stanju, jer su u pravilu loše kadrovski ekipirane s malenim i nedostatnim materijalnim i financijskim sredstvima. Zbog toga se zaštita prirode, gdje je glavni resurs šuma, ne može i ne smije prakticirati bez zajedničkog dogovora svih koji o tome nešto znaju, posebno bez šumara koji su jedini kvalificirani za poslove gospodarenja šumama. Ukoliko u gospodarskim šumama, koje se podvode pod određene kategorije zaštite, izostane gospodarenje šumama, poglavito uzgoj, zaštita i iskorištavanje šuma, takve šume će dugoročno propasti. Vjerujem da nitko od nas u svom okruženju ne želi imati prašume u fazi truljenja. Zbog toga se šumarska struka i šumarska znanost, barem koliko je meni poznato, oštro suprostavlja takvom načinu odabira objekata za zaštitu. Izostanak stručno provođenih sječa osim što šteti šumi, predstavlja i štetu u smislu zatvaranja radnih mjesta u šumarstvu, drvnoj industriji i pratećim djelatnostima. Osim toga županija ili država bespotrebno izdavajaju novac iz proračuna za zaštitu određenih područja, koju već netko u okviru svoje djelatnosti provodi. Uprava šuma Delnice, koja gospodari većim dijelom šuma u PGŽ na površini od oko 96000 ha državnih šuma, godišnje utroši za uzgoj i zaštitu šuma oko 25.000.000 kuna, a s tim poslom se posredni ili neposredno bavi oko 500 djelatnika. JU “Priroda” zapošljavat će ukupno 17 zaposlenika (u prvoj fazi 8 zaposlenika) od kojih je jedan šumarski inženjer, s ukupnim troškovima poslovanja za 2006. godinu od oko 2.000.000 kuna (za programe i projekte predviđa se 500.000 kuna). Mislim da nam može biti jasno što će se s tako “zaštićenim” objektima dugoročno dogoditi. Na području UŠ Delnice ima oko 10.000 ha zaštitnim šuma, a one su samo djelomično dijelovi budućih zaštićenih područja, a tamo gdje jesu, takva se područja žele proširiti i na gospodarske šume. Primjer za to je prijedlog da se osnuju strogi i posebni rezervati Pakleno na područu šumarije Klana. Prijedlog da se uz oko 400 ha zaštitnih šuma zaštita proširi i na oko 1300 ha gospodarskih šuma GJ Suho, koje daju godišnji etat od oko 4.000 m3, potpuno je nepotreban i kao što sam već naveo višestruko štetan, a nisu jasni niti kriteriji prema kojima se jedan dio gospodarskih šuma vodi u posebni rezervat, a s druge strane ceste iste takve šume to nisu. Da ne spominjem namjeru proglašavanja zaštite na golemom području gospodarskih šuma Bjelolasice, gospodarskih šuma oko goranskih jezera, gospo |