DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 68 <-- 68 --> PDF |
populacijskoj razini i na razini pojedine vrste. Od važnosti su mehanizmi na individualnoj razini (kao što su plastičnost, heterozigotnost, promjene u ekspresiji gena) i to kao reakcija šumskog drveća unutar samo jedne generacije. Na primjer, kod hrastova je utvrđeno da lokus za kvantitativna svojstva (QTL), otkriven za adaptabilna svojstva u uvjetima koji oponašaju klimatske promjene, s različitim genima može različito djelovati pri izmijenjenim uvjetima količine CO2. Stupanj diferencijacije populacija kao rezultat prirodne selekcije potkrepljen je sa tri različita primjera: sadašnja divergencija obične smreke u Skandinaviji (adaptacija na umjetni transfer populacija iz Njemačke u Norvešku), kao i diferencijacija rasa kod egzotične vrste kao što je crveni hrast u Europi. Takvi nam primjeri demonstriraju naglu evoluciju šumskih vrsta. Treći primjer odnosi se na potencijalni odgovor populacija šumskog drveća, a to su: njihov nestanak, lokalna adaptacija i migracija. Nestanak vrsta bio je prisutan već kod početka povezivanja zemljine orbite i klime (prvi Milankovičev ciklus), a broj vrsta nije se smanjio od tada, usprkos akumulaciji s više od 15 ciklusa međuledenih razdoblja tijekom kojih su vrste bile suprotstavljene drastičnim klimatskim promjenama. Lokalna adaptacija populacija čvrsto je prihvatljiva iz dosadašnjih rezultata dobivenih kroz testove provenijencija na različitim staništima, u kojima su one kroz reakcijsku normu pokazale, da iako ponekad ispod optimalnih temperaturnih uvjeta, još uvijek posjeduju kapacitet za adaptaciju na više temperature. Također migracija i kolonizacija mogu biti pojačane s klimatskim promjenama. Iskustva iz prošlih dinamika kolonizacija, tijekom zadnjeg ledenog doba, sugeriraju da migracija može biti izuzetno uspješni mehanizam odoljevanju klimatskim promjenama. Predviđanja dosadašnja dva modela o utjecaju temperature na šumske vrste, od kojih se kod jednog uzima u obzir ekolska niša kao osnovni model BIOMO D DD il ilili ii pak procesno baziran model PHENOFIT, slažu se u znantnom globalnom povećanju temperature od 4,5 do 5 °C do 2100. godine, a odgovor šumskih vrsta može se grubo klasificirati u tri kategorije. U prvu su kategoriju uvrštene vrste koje relativno ne bi bile značajno ugrožene klimatskim promjenama (npr. hrast lužnjak i kitnjak). U drugoj su kategoriji vrste čija će rasprostranjenost biti značajno smanjena pod utjecajem klimatskih čimbenika (bijeli bor i obična smreka u Europi, a Pinus contorta i Populus tremuloides u sjevernoj Americi), budući da će njihova migracija prema sjevernim krajevima biti limitirana granicom kopna prema moru. Treću kategoriju predstavljaju vrste koje će značajno biti ugrožene, a to su vrste mediteranskog područja i umjerenog pojasa, kao što su obična jela, europski ariš, crni bor, primorski bor, Acer saccharum, Pinus monticola. One bi mogle nestati s većeg dijela svoga sadašnjeg areala, kao i nabrojane vrste s diskontinuiranim arealom (crni i primorski bor). Modeli izrađeni s dvostruko povećanom količinom CO2, ukazuju da će se vrste postepeno seliti prema sjeveru. Sve će to zahtijevati da će se vjerojatno postojeće ekogeografske sjemenske zone u skoroj budućnosti morati zamijeniti sjemenskim zonama koje će biti definirane novonastalim klimatskim promjenama. Klimatske promjene i strategija adaptacije šumskog drveća morat će se sagledati i kao komponenta rizika u sljedećim planovima održivog gospodarenja šumskim sastojinama. Tijekom održavanja radnog sastanka objavljen je dobitnik nagrade Marcus Wallenberg za ovu godinu, a pripala je dr. Antoine Kremeru (INRA, Francuska), za njegov dugogodišnji rad i dobivene rezultate na istraživanjima varijabilnosti i evoluciji europskih hrastova. Fondaciju je osnovao eminentni švedski industrijalac Marcus Wallenberg (1899–1982), a dodjeljuje se godišnje za izuzetna znanstvena istraživanja u području šumarstva, te ga osobno uručuje njegovo veličanstvo kralj Švedske Carl Gustaf XVI na prigodnoj ceremoniji u Stockholmu. Doc. dr. sc. Davorin Kajba IV GENERALNA SKUPŠTINA INNOVAWOOD-a Četvrta Generalna skupština InnovaWood-a održana je u Rimu, od 26. do 27. siječnja 2006. godine, u središtu talijanskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (eng. The National Research Council, CNR). Međunarodni znanstveni skup unutar redovite godišnje Generalne skupštine InnovaWood-a, koja se, sada već tradicionalno, održava svake godine u drugoj europskoj zemlji, najvažniji je europski znanstveni događaj u domeni transfera znanja s područj šumarstva, drvne industrija i njima relevantnih područja, ako se uzme u obzir aktualnost tema, multidisciplinarno okruženje i visoka razina znanstvenika, istraživača i savjetnika ka razin uključeni ih hh u isti. |