DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 68     <-- 68 -->        PDF

populacijskoj razini i na razini pojedine vrste. Od važnosti
su mehanizmi na individualnoj razini (kao što su
plastičnost, heterozigotnost, promjene u ekspresiji gena)
i to kao reakcija šumskog drveća unutar samo jedne
generacije. Na primjer, kod hrastova je utvrđeno da lokus
za kvantitativna svojstva (QTL), otkriven za adaptabilna
svojstva u uvjetima koji oponašaju klimatske
promjene, s različitim genima može različito djelovati
pri izmijenjenim uvjetima količine CO2.


Stupanj diferencijacije populacija kao rezultat prirodne
selekcije potkrepljen je sa tri različita primjera:
sadašnja divergencija obične smreke u Skandinaviji
(adaptacija na umjetni transfer populacija iz Njemačke
u Norvešku), kao i diferencijacija rasa kod egzotične
vrste kao što je crveni hrast u Europi. Takvi nam primjeri
demonstriraju naglu evoluciju šumskih vrsta.
Treći primjer odnosi se na potencijalni odgovor populacija
šumskog drveća, a to su: njihov nestanak, lokalna
adaptacija i migracija. Nestanak vrsta bio je prisutan
već kod početka povezivanja zemljine orbite i klime
(prvi Milankovičev ciklus), a broj vrsta nije se smanjio
od tada, usprkos akumulaciji s više od 15 ciklusa međuledenih
razdoblja tijekom kojih su vrste bile suprotstavljene
drastičnim klimatskim promjenama. Lokalna
adaptacija populacija čvrsto je prihvatljiva iz dosadašnjih
rezultata dobivenih kroz testove provenijencija na
različitim staništima, u kojima su one kroz reakcijsku
normu pokazale, da iako ponekad ispod optimalnih
temperaturnih uvjeta, još uvijek posjeduju kapacitet za
adaptaciju na više temperature. Također migracija i kolonizacija
mogu biti pojačane s klimatskim promjenama.
Iskustva iz prošlih dinamika kolonizacija, tijekom
zadnjeg ledenog doba, sugeriraju da migracija može
biti izuzetno uspješni mehanizam odoljevanju klimatskim
promjenama.


Predviđanja dosadašnja dva modela o utjecaju temperature
na šumske vrste, od kojih se kod jednog uzima
u obzir ekolska niša kao osnovni model BIOMO


D
DD il
ilili
ii
pak procesno baziran model PHENOFIT, slažu


se u


znantnom globalnom povećanju temperature od 4,5 do
5 °C do 2100. godine, a odgovor šumskih vrsta može
se grubo klasificirati u tri kategorije. U prvu su kategoriju
uvrštene vrste koje relativno ne bi bile značajno
ugrožene klimatskim promjenama (npr. hrast lužnjak i
kitnjak). U drugoj su kategoriji vrste čija će rasprostranjenost
biti značajno smanjena pod utjecajem klimatskih
čimbenika (bijeli bor i obična smreka u Europi, a
Pinus contorta i Populus tremuloides u sjevernoj Americi),
budući da će njihova migracija prema sjevernim
krajevima biti limitirana granicom kopna prema moru.
Treću kategoriju predstavljaju vrste koje će značajno
biti ugrožene, a to su vrste mediteranskog područja i
umjerenog pojasa, kao što su obična jela, europski ariš,
crni bor, primorski bor, Acer saccharum, Pinus monticola.
One bi mogle nestati s većeg dijela svoga sadašnjeg
areala, kao i nabrojane vrste s diskontinuiranim
arealom (crni i primorski bor). Modeli izrađeni s dvostruko
povećanom količinom CO2, ukazuju da će se
vrste postepeno seliti prema sjeveru. Sve će to zahtijevati
da će se vjerojatno postojeće ekogeografske sjemenske
zone u skoroj budućnosti morati zamijeniti sjemenskim
zonama koje će biti definirane novonastalim
klimatskim promjenama. Klimatske promjene i strategija
adaptacije šumskog drveća morat će se sagledati i
kao komponenta rizika u sljedećim planovima održivog
gospodarenja šumskim sastojinama.


Tijekom održavanja radnog sastanka objavljen je
dobitnik nagrade Marcus Wallenberg za ovu godinu, a
pripala je dr. Antoine Kremeru (INRA, Francuska),
za njegov dugogodišnji rad i dobivene rezultate na istraživanjima
varijabilnosti i evoluciji europskih hrastova.
Fondaciju je osnovao eminentni švedski industrijalac
Marcus Wallenberg (1899–1982), a dodjeljuje se
godišnje za izuzetna znanstvena istraživanja u području
šumarstva, te ga osobno uručuje njegovo veličanstvo
kralj Švedske Carl Gustaf XVI na prigodnoj ceremoniji
u Stockholmu.


Doc. dr. sc. Davorin Kajba


IV GENERALNA SKUPŠTINA INNOVAWOOD-a


Četvrta Generalna skupština InnovaWood-a održana je u Rimu, od 26. do 27.
siječnja 2006. godine, u središtu talijanskog Nacionalnog centra za znanstvena
istraživanja (eng. The National Research Council, CNR).


Međunarodni znanstveni skup unutar redovite godišnje
Generalne skupštine InnovaWood-a, koja se,
sada već tradicionalno, održava svake godine u drugoj
europskoj zemlji, najvažniji je europski znanstveni događaj
u domeni transfera znanja s područj šumarstva,


drvne industrija i njima relevantnih područja, ako se uzme
u obzir aktualnost tema, multidisciplinarno okruženje
i visoka razina znanstvenika, istraživača i savjetnika


ka razin


uključeni


ih
hh u isti.