DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 67     <-- 67 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


KLIMATSKE PROMJENE I GENETSKA RAZNOLIKOST ŠUMSKOG DRVEĆA:
UTJECAJ NA ODRŽIVO GOSPODARENJE EUROPSKIH ŠUMA
Pariz, Francuska 15. – 16. ožujak 2006. god.


Radni sastanak s ovom naslovnom temom bio je jedan
od pan-europskih akcija vezanih za primjenu Rezolucije
5 s posljednje Ministarske konferencije o zaštiti
šuma održane 2003. godine u Beču. Pokrovitelji
sastanka bili su IPGRI/EUFORGEN, IUFRO, francusko
Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva, a domaćin
je bio ENGREF (Institut za šumarstvo, poljoprivredu i
inženjerstvo okoliša).


Klimatske promjene znatno će izmijeniti postojeće
okolišne prilike na koje je šumsko drveće u Europi prilagođeno,
a također će ih izložiti novim štetnicima i bolestima.
Predviđanja ukazuju da bi klimatske promjene
u Europi mogle povećati prosječnu temperaturu za 2 do
4 °C u sljedećih 50 godina i uzrokovati značajne promjene
u regionalnim i godišnjim vrijednostima količina
padalina. Novi uvjeti stvoriti će dodatne izazove u gospodarenju
šumama s posljedicama utjecaja na ekonomsku
i socijalnu korist, koje izravno proističu iz šume,
kao i iz biološke raznolikosti šumskih ekosustava. Iz tih
je razloga iniciran ovaj radni sastanak, a uključio je
znanstvenike iz 35 zemalja i veći broj međunarodnih
organizacija. Nije uobičajeno da se europske vrste šumskog
drveća suočavaju sa svojim nestajanjem na razini
vrsta, no svakako neke lokalne populacije na putu su nestanka
zbog utjecaja klimatskih promjena, ponajprije
one populacije na rubovima sušljih područja raspro-


Slika 1. Tijekom radnog sastanka objavljen je dobitnik nagrade
Marcus Wallenberg koja je pripala dr. Antoine Kremeru
(INRA, Francuska, na slici)


stranjenja vrste. Šumsko drveće predstavlja vrlo divergentne
organizme, kojima je do današnjeg dana
predstojao prolazak kroz nekoliko klimatskih promjena
tijekom njihove evolucije, dok dosadašnji rezultati ukazuju
da bi se većina vrsta mogla prilagoditi novim klimatskim
promjenama. Populacije šumskog drveća mogu
migrirati prirodno putem širenja sjemenom u više
povoljnije klimate u trenucima stresa, ali to je vrlo spor
proces. Pažljivim i dobro planiranim prijenosom šumskog
reprodukcijskog materijala, većinom sjemena,
može se pripomoći migraciji šumskog drveća, ali zato
je potrebno razviti pan-europsku strategiju i detaljne
upute za njegovu primjenu. Za vlasnike šuma povećanje
korištenja genetske raznolikosti kod šumskog drveća
osiguravat će prihvatljiv rizik kod strategije povećanja
fleksibilnosti u gospodarenju šumama, te im ujedno osiguravati
buduću socijalnu ulogu potreba za dobrima
pridobivenima od šuma. Europske zemlje moraju ojačati
napore u očuvanju šumskih genetskih resursa kao
dijela održivog gospodarenja šumama, a EUFORGEN
kao pan-europska organizacija osigurava platformu za
njegovu regionalnu suradnju.


U znanstvenim krugovima već dulje se vodi rasprava
i pitanje kako će dugovječni organizmi kao što je
šumsko drveće odoljeti rapidnom utjecaju klimatskih
promjena. Na primjer, ekološka niša kao osnovni model
koji se koristi u predviđanju buduće rasprostranjenosti
vrste, baziran je na očuvanje klimatskog okruženja
vrste, ignorirajući kapacitet same populacije da
modificira svoju ekološku nišu. Suprotstavljaju se rezultati
dobiveni populacijskom genetikom s rezultatima
provedenih istraživanja iz testova provenijencija.
Mogu se navesti tri sabrane grupe rezultata iz tri izvora
podataka koji argumentirano predviđaju da bi se šumsko
drveće moglo nositi s klimatskim promjenama. Prvi
izvor podataka ukazuje da je transfer provenijencija
na velike udaljenosti rezultirao, u dosta slučajeva, u
vrlo rapidnoj diferencijaciji populacija (pa čak i kod
egzotičnih vrsta). Drugu grupu čine rezultati dobiveni
kroz 50 godina istraživanja testova provenijencija koji
ukazuju da su populacije pretrpjele temeljitu genetsku
diferencijaciju kao rezultat prirodne selekcije. Treća


grupa podataka okrenuta je predviđanjima i na teoretske
simulacije. Ekološki i genetički mehanizmi potiču
evolucijske promjene, a opisani su na individualnoj,