DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 66 <-- 66 --> PDF |
– sposobnost davanja pozitivnog primjera, – snalažljivost, – sposobnost promatranja, predviđanja i analize, – osjetljivost i profinjenost, – sklonost međuljudskim odnosima i suradnji, – uvažavanje osoblja, – tehnička, fizička i organizacijskna spremnost i – samokritičnost – priznavanje i prihvaćanje vlastitih pogrešaka. Znati zapovijedati osobama podrazumijeva također sposobnost procjene razlika koje među njima postoje, primjenjujući pravilo “pravi čovjek na pravom mjestu”. U slučaju požara velikih razmjera, s velikim brojem gasitelja, “upravitelj” treba znati prepoznati svoje mogućnosti i biti spreman prenijeti dio funkcija na osobe koje su ih u stanju izvršiti. Važno je raspolagati podacima o količini i kvaliteti zapaljivog materijala, meteorološkim prilikama i vremenskim predviđanjima, topografiji, ponašanju vatre i globalnom obilježju požara. Ovi elementi, zajedno s poznavanjem terena, raspoloživosti radne snage, zemljanih i zračnih sredstava, te njihove karakteristike i učinkovitost u odnosu na zapaljivi materijal, preduvjet su za povoljan ishod gašenja. Upravitelj operacijama gašenja požara treba proći niz pripravnih obuka, od kojih se mnoge periodički ponavljaju. Tu spadaju: – temeljni tečaj s periodičnim upotpunjavanjem, – vježbanje s timom u različitom trajanju, – specijalistički tečajevi, – osnovni tečaj za upravitelja gašenja, – upotpunjavanje s ostalim upraviteljima gašenja i – tečaj za upravitelja gašenja požara velikih razmjera. Na kraju, upravitelj operacijama gašenja treba biti osoba koja se po svojim karakteristikama, sposobnosti i poznavanju ove problematike, bitno razlikuje od ostalih operatora i sudionika u gašenju. Požari su stalna prijetnja s ekonomskog, ekološkog i socijalnog stajališta, te je za borbu protiv njih potrebno raspolagati kompetentnim, profesionalno formiranim osobama. Manuela Plutino, Piermaria Corona, Giuliano Menguzzato: Jela i bukva – prikaz kontinuirane borbe dviju vrsta u šumama Apenina Jela i bukva nalaze u Kalabrijskom dijelu Apenina posebno povoljne ekološke uvjete i tvore miješane sastojine s evidentnom ravnotežom, u kojoj jedino čovjek svojom aktivnošću omogućuje periodičnu prednost jednoj vrsti nad drugom. Do početka 18. stoljeća, za vrijeme Napuljskog kraljevstva, ove šume bile su pretjerano iskorištavane zbog potrebe industrije željeza, te i kasnije poslije ujedinjenja Italije sve do početka 20. stoljeća kojega su dočekale na niskoj razini bioekološke stabilnosti. Jela i bukva oduvijek su predstavljale važne čimbenike za život lokalnog stanovništva, zbog toga je vrlo važno očuvati ih u njihovoj autentičnosti ne narušava jući uspostavljenu ravnotežu. U gospodarenju tim šumama treba primjena adekvatnih zahvata kako se ne bi narušila jedinstvenost ambijenta – šume – čovjeka. Šume Kalabrijskih Apenina imale su oduvijek veliku važnost ne samo sa šumskog i vegetacijskog stajališta, već i s ekonomskog. Postrojenja teške metalurgije premještala su se u potrazi za novim šumama radi ugljena koji se iz njih dobivao. Burbonska vlada izdala je dekrete za zaštitu šuma od uništenja, ali po obavljenim istraživanjima oni nisu poštivani. Intenzivno korištenje šuma nastavljeno je i poslije ujedinjenja Italije. Tako Pic c i o l i , posjetivši ove šume 1923. g., piše da nije nikad vidio jednu “tako veliku razorenu šumsku grobnicu, koja se dogodila u sjeni naših zakona”. No, Sennni 1955. g. navodi da se već početkom 20. stoljeća poduzimaju intenzivni zahvati na obnovi ovih vrijednih šuma. Također navodi da je dugogodišnje korištenje pretvorilo visoku bukovu šumu u panjaču, pa je jela prevladala bukvu. Ove šume i danas imaju važnu socijalnu, kulturnu i ekonomsku ulogu za razvoj života planinskog područja. Istraživanja o stanju ovih šuma i optimalnom gospodarenju obavljena su u kompleksu Serre Vibonesi na dvije različite površine veličine 710 i 225 ha na nadmorskim visinama od 850 do 1413 m. Opis ovih šuma dao je još 1974. g. Principe. To je visoka šuma jele i bukve s podjednakim učešćem obje vrste na dijelu površine, dok na drugome dijelu prevladava jedna ili druga vrsta – češće jela. Starost po taksacijskim podacima je između 40 i 110 godina (znači sada 70 do 140 godina). Drvna masa po taksacijskim podacima iznosila je 439 m3 po ha (jele 306 m3). Takvo stanje rezultat je preborne sječe, uz zadržavanje matičnih stabala obje vrste. 1981. g. C ia n c i o evidentira izmjenični raspored jele i bukve u većim i manjim jednodobnim grupama s dobrim pomlađivanjem obje vrste. Danas je teško definirati strukturu ovih sastojina zbog velikih razlika od zone do zone već na malim površinama, a to se posebno odnosi na klasičnu shemu: jednodobna – raznodobna. Pokusi su obavljeni na 14 ploha ukupne površine 2000 m2. Obavljeni su svi uređajni radovi. Evidentirano je da jela ima veće dimenzije (promjer do 130 cm) od bukve (promjer do 105 cm). Izgled stabala uglavnom je dobar. Debla su ravna, a dimenzije krošnje (ovisno o gustoći) dosta široke i duboke. Obnova jele i bukve dobra je, a prisutan je fenomen alternacije, jela se obnavlja ispod bukve i obrnuto. Najbolja obnova evidentirana je na čistinama promjera približno velikih kao visina stabala. Poznavajući povijesni razvoj ovih šuma, autori su dali više prijedloga za daljnje gospodarenje, a uglavnom prevladava mišljenje prilagodbe različitim situacijama na malim površinama, gdje dolazi do izražaja iskustvo i znanje uzgajivača. Autori u svojim prijedlozima nisu otišli daleko od postavke koju je još 1982. g. dao Ciancio: oprezno, kontinuirano i detaljno. F. Grospić |